Hm. Puno pive povlači za sobom raspravu. Onaj čije ime nitko ne može zapamtiti mi je rekao da bi nam bolje bilo sa srcem samo. Bez mozga.
Nije mozak izvor zla. Sa nožem možeš rezati sir jednako kao i zaklati nekoga.
Ne treba tražiti sreću.
Očekivanja treba satrati u korijenu. Isto kao i gripu.
Još uvijek farbamo jaja. Farbamo si i oči.
Kažu znanstvenici da žene koje se često druže počinju dobivati menstruaciju u isto vrijeme. I zaista bi tako. Da li se to priroda pobrinula da nekakvom društvu ljudi koji se međusobno druže da samo par dana nemogućeg ponašanja? Jao. Osjećam feministički metak u potiljku.
Ne smeta mi miris luka. Niti češnjaka. Niti znoja.
Ukočila sam se malo. Treba me lagano masirati. Bit će dobro. Samo lagano.
Da li biste vjerovali prijatelju da je slučajno popišao leš žene?
Meni se rijetko vjeruje a ne lažem. Sindrom dječaka koji je upozoravao na vukove.
Teslin pogled je bio prodoran. Teško je i u sliku gledati. Ili je to samo izgovor da zamijenimo stolice?
Vikend je bio kao pekmez od banane. Ili kao kajmak.
Razumijem u potpunosti, čak sam i na sličnom mjestu (kako to ljudi običavaju reći) ali navika je gadna stvar. No, uvijek ih se riješim. Uz ekstra trud. Ekstra se trudim. Glupa pitanja čiji me odgovori ne zanimaju su također plod navike i utrobe moje. Amen.
I da, ne želim biti vuk nečijih ovčica. Ovo je vrlo bitno ali namjerno nisam to napisala boldano. Tko vidi, vidi. I ono sa ukočenošću je bilo bitno.
A drveće koje je sadio u vrtu iza kuće raslo mu je još kao juglans regia i quercus rubra i ulmus i larix i fraxinus excelsior.
Šišmiš ne može proletjeti kroz ventilator neozlijeđen iako mi je jednom Nikola to tvrdio. Iza ventilatora staviš platno i napraviš nešto kao Pollock.
Život u osluškivanju je lijepa pjesma.
Post je objavljen 04.04.2006. u 02:28 sati.