Putovima dharme

srijeda , 21.09.2016.

Oduvijek su mi bili nesimpatični ljudi koji bi sebe pokušavali realizirati isključivo kroz svoju profesiju. Naša profesija je na neki način dio našeg identiteta, no ona je ujedno i zadana uloga koju smo, mogli bismo reći, dužni obnašati. Nije netko bez razloga automehaničar, a drugi kompjuteraš. Ili medicinska sestra ili umjetnik.
Međutim, problem je kad netko misli da je svoja profesija. Kad se netko zarobi u tu jednu od uloga koje imamo, da bi se lakše ophodio sa stvarnošću. Jer da, stvarnost je nekad teška, a lakše je imati nešto opipljivo poput profesije pa da se lakše nosimo sa svime što dolazi.

Svi koji me bolje poznaju oduvijek su vjerovali da je moja istinska profesija da budem profesor. I da je to moj poziv. "Atma, ti bi trebala biti profesorica. Atma, tebi ide s djecom. Ti znaš prenijeti znanje." Meni se to nije sviđalo kao ideja, iz nekih mojih unutarnjih blokada koje su nekoć postojale. No, kako sam kročila na taj put- naoko protiv svoje volje, a prema riječima osobe koja mi je uvelike pomogla kada sam bila u svojim teškim stanjima tjeskobe, strahova i astrološki užasnih perioda, na poziv svoje duše, shvatila sam da ima tu puno istine. Vidim se kako dajem komadiće onog što sam sretno otkrila uz isto tako pomoć nekog drugog. Volim davati znanje. Volim da ono ide dalje. Potrebno je da ide dalje jer bez znanja ostajemo ograničenih pogleda i živimo u mraku. Nije ni slučajno da su mi moji duhovni suputnici govorili da sam brahmanski tip i da su za mene brahmanski zadaci jer otkad znam za sebe, kretala sam se u tom smjeru- zanimalo me znanje i istina, a kopanju zapravo nikad nije došao kraj. U zadnje vrijeme se kopač u meni, koji je jedno vrijeme bio u hibernaciji, probudio prenaspavan i željan je opet rovati, kopati, analizirati i objavljivati. Izgleda da se uistinu moja dharma, i hvala onome kojeg smatram svojim učiteljem što je prodrio do mene i potaknuo me da to osvijestim, počela ispoljavati u smjeru koji mi je namijenjen.

Ono što je dobar dio tog posla je što je čovjek u dvosmjernoj ulozi- podučava, a istovremeno je sam podučavan. Podučavaju ga situacije u kojima se nalazi, duše s kojima se susreće, problemi koji se pojavljuju da ih savlada i osnaži. Tako je zapravo u svakom poslu, no smatram da je za učitelja potrebno da i sam bude svjestan da je i učenik. Vjerujem da je s takvim stavom sve otvoreno na obostrano zadovoljstvo sviju- svih onih koji sudjeluju u tom procesu.
Nekad je, naravno, teško, pa naizgled i nemoguće uhvatiti se u koštac s tuđim zahtjevima, tuđim sustavima, tuđim pogledima, no u ovom periodu nastojim više nego ikad biti promatrač. I biti ja, u potpunosti.

Oznake: znanje, dharma