Modni zamorac

Jedno od najljepših perioda mode devetnaestog stoljeća mi je doba krinoline, okvirno razdoblje od 1855. i 1865. godine. Osim siluete očarana sam detaljima, izborom tkanina, boja i uzoraka te elegancijom i dobrim ukusom koja prožima večernje haljine ove epohe. Doba krinoline je doba modne vladavine carice Eugenie od Francuske i Elisabethe Sissi od Austrije.



U ovom periodu dolazi do tranzicije siluete suknje s zvonolikog oblika na kupolasti oblik podržan krinolinom. Krinolina je bila idealna podloga za sve vrste dekoracija, a istodobno je i uzak struk više dolazio do izražaja. Iako se haljine ovog perioda čine vrlo slične, postoje neke važne razlike. Haljine od 1855. do 1860. godine obično imaju mnoštvo volana, rukavi su širi s pregršt dekoracija a ovratnik često podsjeća na one iz prošle dekade. S druge strane, haljine od 1860. i 1865. imaju manje volana na suknjama ili ih, što je često slučaj, nemaju uopće, rukavi su jednostavniji a cjeloukupni je dojam stišan i ublažen. Ovaj ću period podijeliti na prvi (1855-1860) i drugi (1860-1865) zato da se ljepše izrazim i zato da ne moram uvijek pisati brojeve.





Gornji dio haljine otkrivao je ramena, a izrez je bio dublji u europskoj modi dok su večernje haljine u Americi bile zatvorenije. Rukavi su bili kratki, raznih oblika; puff, latica, nabrani, obični kratki i razne kombinacije. Poprsje je često bilo ukrašeno čipkom i buketićem ruža ili drugog cvijeća u sredini. Ovakvi 'buketići' često su bili i asimetrično postavljeni na suknji, posebno u drugom periodu, dok je u prvom periodu to bilo rjeđe. Najveći ukras večernjim haljinama prvog perioda bilo je mnoštvo volana koji su česti krasili i rukave i gornji dio jednako koliko i suknju. Također u prvom periodu rukavi su ponekad neobični s vidljivim gotičkim ili renesansnim utjecajem.

Ovo je, za mene, jedan prekrasan period mode. Silueta je idealna a kao takvu su je prihvatile i sve viktorijanske žene. Iluziju uskog struka dodatno su stvarale široke suknje ispod kojih su nošene brojne podsuknje i naravno krinolina. Samo pogledajte sve ove modne prikaze i usredotočite se na detalje kojih ima pregršt.



Najpoželjnije tkanine za večernje haljine bile su svila, taffeta, organdie, til i muslin, posebno popularan kod djevojaka i mlađih žena. Paleta je također ovisila o dobi; mlađe su žene u pravilu nosile svjetlije haljine dok su starije nosile haljine tamnijih i zagasitijih boja, često i zatvorenijeg kroja. Krajem prvog perioda postaju popularne jednobojne svile, a taj se trend proširio i na drugi period. Česte su bile pastelne boje i tkanine bijele boje točkastog uzorka. Uzorci cvjetića bili su češći na dnevnim haljinama nego na večernjim.



Obrubi su značajni u svim periodima, ali u večernjim haljinama doba krinoline su posebno važni. Obrubi su mogli biti nabrani, od čipke ili svilene ili satenske trake. Volani, koji su ključni za večernje haljine ove epohe, bili su također dekorirani cvjetnim motivima, malim rozetama, buketićima cvijeća, čipkom, mašnicama, ružicama... Za mlade djevojke i debutantice prikladne su bile posve bijele muslinske ili svilene haljine dekorirane samo s bijelom čipkom te buketićima cvijeća ili zasebnim cvijećem; ruže su bile preferirane.

Varijacije večernjih haljina bile su beskrajne, ali izdvojit ću posebno popularne kombinacije; bijele svilene haljine s obrubom od modre, ružičaste, tirkizne ili boje lavande, ružičaste i plave večernje haljine za ljetne mjesece, a za zimske mjesece haljine tamnijih boja; boje bundeve, ljubičaste, bordo crvene, smeđe i tamno zelene. Za jesen i zimi česte su bile i bijele svilene haljine s bordo crvenim, crnim ili zelenim dekoracijama.





Frizure za bal punije su sa stražnje strane i sa strane nego naprijed. Za romantičan dojam kosa je uređena u kaskade s mnoštvom manjih i većih kovrča. Kaskade, koja su tipične za prvi period, dekorirane su buketićima cvijeća, rjeđe perjem, poljskim cvijećem, ljiljanima, grožđem, vijencima lišća i ružama - raskošnije frizure tipične su za kasne 1850.te, odnosno prvi period. U drugom periodu frizure su nešto skromnije i jednostavnije s manje kovrča, a kosa je obavezno centralno podijeljena i uređena u vijenac ili punđicu, a vrlo često i skupljena u mrežicu za kosu koja je ukrašena svilenim vrpcama za večernje frizure.

Vrlo je lako razlikovati frizure prvog i drugog perioda. Od ostalih dekoracija tipičnih za drugi period izdvojit ću male tijare, dijamantne zvjezdice upletene u kosu, ruže svih boja, vijence cvijeća te češljiće s grčkim dekoracijama. Za debitantice je posebno popularna frizura puna s prednje strane dok se kaskada kovrča urešena jednom ili dvjema vrpcama spušta niz vrat.



Doba krinoline je prekrasno razdoblje u povijesti mode i zbilja se nadam da sam vam uspjela prenijeti raskoš, čar i eleganciju ovih večernjih haljina. U Engleskoj ovaj period spada u viktorijansko doba, a u Francuskoj je dio Drugog carstva - modna vladavina carice Eugenie i procvat, vrhunac mode devetnaestog stoljeća. Razdoblje Drugog carstva (1852.-1870.) je period lijepih haljina, nehaja, dokoličarenja i uživanja, era radosnih plesova i balova, zanimljive arhitekture, umjetničkih galerija i izložbi, početak modne vladavine Charlesa Wortha i era triju velikih carica (kraljica) - Eugenie, Elisabeth od Austrije i Kraljice Viktorije.

Oznake: Moda 1860.ih, Večernje haljine, Drugo carstvo, Viktorijansko doba, Carica Eugenie

Viktorijansko doba važno je za razvoj Božića kakvog ga poznajemo danas. Tada se pojavljuju prve Božićne čestitke, običaj ukrašavanja Božićnog drvca i Djed Mraz kao simbol velikodušnosti. Viktorijanci su također promovirali odlazak u crkvu, međusobno darivanje i pomaganje sirotinji.



Običaj ukrašavanja jele za Božić iz Njemačke je donio princ Albert. U Buckinghamskoj palači Božićno drvce je prvi put ukrašeno 1840. godine, a to je bio prvi Božić koji su kraljica Viktorija i princ Albert proslavili kao muž i žena.

Viktorijansko Božićno drvce bilo je vrlo složeno i bogato ukrašeno. Ukrasi su uključivali paprenjake, bombone od marcipana, tvrde bombone, kekse, voće, male limene vojnike, papirnate lepeze, zviždaljke, suho voće, orahe i bobice svih vrsta. Papirnate košarice napunjene orasima, bombonima i drugim slasticama bile su viktorijanski favorit. Ukrasi domaće izrade također su bili česti poput malenih, ručno šivanih lutaka, dječjih rukavica i svježe pečenih šećernih kolačića. Svijeće su pažljivo stavljane na vrh svake grane, a anđeo je najčešće ukrašavao vrh drvca. Djeca su često pomagala u izradi ukrasa. Izrađivali su vijence od brusnica ili papirnatog cvijeća.

Kasnije, krajem 19. stoljeća kupovni ukrasi uvezeni iz Njemačke zamijenili su domaće. Iz Njemačke su uvožene kuglice od ručno puhanog stakla, a ukrasi egzotičnih oblika poput Mjeseca, ribe, automobila, broda, leptira postaju sve popularniji.

Najpopularniji viktorijanski ukras bio je bez sumnje anđeo staklenih krila, zlatne kose i haljine i lica od nepocakljena porculana. Anđeli su predstavljali viktorijanski ideal djetinjastve ili ženstvene nevinosti.

Slika ispod, iz 1848., prikazuje kraljicu Viktoriju, princa Alberta i djecu kraj Božićnog drvca.



Obitelji su Božić započele odlaskom na misu (polnoćka nije bila popularna sve do polovice dvadesetog stoljeća). Nakon mise obitelj je odlazila kući gdje su pjevali Božićne pjesme od kojih je većina i napisana u devetnaestom stoljeću. Najsiromašniji članovi župe išli su od vrata do vrata pjevajući a u zauzvrat bi dobili piće, hranu ili novce.



Nakon mise slijedila je raskošna večera, za bogate, naravno. Zimzelen, cvijeće, najbolji porculan i stoljnjaci ukrašavali su blagovaonu. Božićna večera bila je vrhunac dana, a nakon nje bi slijedili vatromet, pjevanje, igre i druženje. Viktorijanske večere bile su raskošne. Neka vrsta ptice svakako je bila na meniju, guska možda. Juha od kornjače bila je popularna, kao i puding, no meni je ovisio o zemlji i regiji. Gozba je mogla uključivati i pečenu gusku ili govedinu, jorkširski puding, veprovu glavu, puricu, šunku, kamenice, umak, krumpir, pitu od brusnica i puding od šljiva. Kada je Viktorija naslijedila krunu centar Božićne večere, na sjeveru, bila je pečena govedina, a na jugu guska.

Posluživanje pudinga bio je zanimljiv ritual viktorijanske božićne večere, jednako važan kao i izrada pudinga. Puding od šljiva bio je izrađen od loja, krušnih mrvica, šljiva, grožđica i začina a njegova izrada bila je obiteljski napor. Svaki član obitelji miješao je puding u smjeru kazaljke sata zaželeći želju. Zatim bi se prsten, kovanica ili naprstak ubacio u puding. Puding bi se zatim kuhao u juhi od govedine.

Na Božićnoj večeri puding bi se preokrenuo iz kalupa na pladanj i ukrasio grančicama božikovine. Glava kuće zatim bi servirala puding tražeči blagoslov za sve koji su ga pripremili. Ukoliko je osoba dobila dio pudinga s prstenom to je značilo brak, s kovanicom - bogatstvo, a s naprstkom sretan, ali samački život.



Razmjena darova je drevnog podrijetla, a simbolizirala je sreću i blagostanje. Planiranje i izrada darova počela je mjesecima prije Božića, a kćeri su često pomagale majkama u šivanju i rukotvorinama. Obitelji su provodile mnogo vremena osmišljavajući darove za obitelj. Izrada poklona oživjela je duge i monotone zimske večeri.

Otvaranje poklona ovisilo je o običajima obitelji, a otvarali su se prije ili poslije doručka, ili na Badnje veče poslije večere. No najčešće je obitelj pojela brzi doručak, a zatim bi otac upalio svijeće na drvcu i pustio djecu da otvaraju darove.

Darovi su ovisili o osobi za koga su bili namijenjeni, no često su bili praktični. Često se poklanjala i hrana poput džemova i želea, suhog voća i domaćih slatkiša poput karameliziranih kikirikija i karamela.

Ulomak iz časopisa Harper's Bazar iz 1879. godine :

Bilo je nepisano pravilo da dama nikad ne poklanja muškarcu skupe darove zato što bi se on osjećao dužnim kupiti njoj još vrijedniji a time bi njen poklon izgubio svu ljupkost a ostao bi samo sebični komercijalni efekt.
Što bi dama onda trebala pokloniti ? Ženska prednost leži u njenim rukama. Ona može fino ukrasiti rupčiće a ako je njihov odnos dublji može na njih svojom kosom izvesti i monogram ili ime. Ako je kosa tamna dobit će se graciozan efekt, a može se napraviti i kombinacija sa kosom ostalih članova obitelji. Poznavali smo gospodina koji je svake godine obavezno gubio svoj rupčić no kad mu ga je žena označila sa svojom kosom više ga nikad nije izgubio. Takvi darovi su dragocjeni zbog uloženog truda, vremena i ljubavi.



No, Božić nije svima bio doba blagostanja. Dok su bogati kupovali božićne poklone i dočekivali Djeda Mraza, siromašna su djeca na cesti čekala milostinju od prolaznika.

Oznake: Viktorijansko doba

Viktorijansko doba bilo je kontrastno, dok je privilegirana manjina uživala u luksuzu koji je donio prosperitet ove ere, siromašni su na svojim plećima nosili teret razvitka i industrijalizacije Velike Britanije. U svakom slučaju žene nisu imale puno prava, ali one bogatije svakako su uživale u dokolici i ljenčarenju, te odlasku na čajanke u mirisnim viktorijanskim vrtovima.



Ženske vrline

Brak je bio jedina karijera za Viktorijansku ženu. Da bi bile spremne za udvaranje i brak, djevojke su dotjerivale poput trkaćeg konja. Bilo je obavezno da zna pjevati, svirati instrument, slikati, crtati, plesati i govoriti nešto francuskog ili talijanskog, no od žena se očekivalo i da budu nevine, čestite, pokorne, poslušne i da se ne zanimaju za politiku.



Bile one u braku ili neudane, od viktorijanskih žena se očekivalo da budu slabe i bespomoćne, krhki delikatni cvijet, nesposobne o odlučivanju bilo čega doli menia te briga da i djecu nauči moralne vrijednosti.

Brak

U viktorijansko doba brak nije bio romantična ili bajkovita pojava kao što je prikazano u mnogim romanima. Nprotiv, ljubav je igrala vrlo malu ulogu u sklapanju brakova. Zaruke su bile nešto kao poslovni ugovori. Viktorijance su poticali da se udaju u svoju klasu ili višu, nikad nižu. Siromašni plemići su često ženili bogate građanke, oni bi stjecali bogatstvo a one cijenjenu plemićku titulu. Žena koja se udavala morala je dati miraz, a muž je morao dokazati da će joj moći omogućiti luksuz na koji je navikla. Brak je pažljivo planiran, a financijski aspekti obje obitelji otvoreno su raspravljani.



Nakon što su poslovni aspekti bili osigurani, angažman je slijedio. Muž je ženi poklonio prsten, a ženina je majka bila odgovorna za priređivanje zaručničke večere za par. Zaruke su trajale okvirno od šest mjeseci do dvije godine. Nakon što su ''službeno'' zaručeni, paru je bilo dopušteno više intime : mogli su se držati za ruke u javnosti, šetati zajedno, voziti se sami u kočiji ( ali samo otvorenoj ), pa čak i provesti vrijeme sami iza zatvorenih vrata, ali samo do mraka.

Obiteljski život

Gospođa je morala osigurati da je dom mjesto utjehe i mira za muža i obitelj od stresa industrijske Velike Britanije. Žena se morala brinuti o kućanstvu zato da se muž time ne mora zamarati, nego da se posveti zarađivanju novca. Da bi osigurala respektabilno kućanstvo i osigurala sreću, udobnost i dobrobit svoje obitelji morala je biti gospodarica kućanstva i svoj posao odrađivati mudro i temeljito. Morala je nadgledati svoje sluškinje i organizirati im posao, što nije bilo lako jer su one najčešće bile nepouzdane.

Žena je trebala biti anđeo u kući, uvijek se žrtvujući za druge, uvijek vedra, šarmantna, simpatična... ali prije svega čedna. Čednost je trebala biti njena glavna ljepota.



Slobodno vrijeme

Bogata žena je slobodno vrijeme provodila čitajući, šivajući,vezući, pisajući pisma, nadgledajući sluge i brinući se o svom izgledu kako bi bila ponos svoga muža. Žene prve klase imale su i puno društvenih obaveza. Većinu su vremena provodile družeći se sa prijeteljicama, a čajanke, plesovi, balovi i koncerti bili su mjesto okupljanja elite.



Također, bogate su žene obavezno jednom tjednom posjećivale krojača da bi se dogovorili oko haljina i modnih dodataka, jer pratiti modu bio je također ženina profesija.

U drugoj polovici 19. stoljeća sport također postaje zabava za žene, najpopularniji su kriket i golf.

Viktorijanski moral

Za razliku od žena, muškarci su smjeli imati više partnerica. Ako je žena imala spolne odnose sa bilo kime osim njenog supruga smatrali bi je uništenom ili ''palom'' ženom. Viktorijanska književnost i umjetnost je puna primjera žena koje su skupo plaćale za odstupanje od moralnih načela. Preljubnice su susrele tragičan kraj kao što je opisano u Tolstojevu romanu Ana Karenjina ili Flaubertovom romanu Madame Bovary.



Obrazovanje

Ženama nije bilo ponuđeno učenje predmeta klasične i komercijalne prirode. Zbog toga je za žene bilo teško osloboditi se društvenih ograničenja da bi postigle neovisan ekonomski status. Obrazovanje je bilo specijalizirano po spolovima. Žene su imale priliku proučavati rafinirane predmete poput povijesti, zemljopisa i opće književnosti koji će im pružiti zanimljive, ali neosporne teme za raspravu. Unatoč ograničenjima i stigmatizaciji, neke su žene uspjele u ''muškim'' predmetima kao što su pravo, fizika, inžinjerstvo, znanost i umjetnost. Te žene bili su pioniri u borbi za ravnopravno obrazovanje u Engleskoj. Žene su rijetko imale priliku da pohađaju sveučilište. Čak je bilo rečeno da bi studiranje uzrokovalo bolest žena i da nije prirodno. Žene su bile namijenjene da više ili manje budu ''ornament društva.''



Život žena niže klase

Život žena radničke klase bio je puno manje udoban. Siromašne su obitelji živjele u trošnim i trulećim stambenim fondovima, često je cijela obitelj živjela u jednoj sobi. U takvom je okruženju žena teško uspjela dočarati ugođaj kućnog ognjišta i topline doma. Spolne su razlike bile manje izražene kod najsiromašnijih; siromašne žene, a i djeca, da bi prehranili obitelj bili su prisiljeni prihvatiti i najgore moguće poslove. Za radničku klasu ideal žene koja se brine za kuću i odgoj djece, dok muškarac zarađuje novac, bio je nedostižan. Siromašne žene su se najčešće zapošljavale kao radnice u tekstilnoj i drugim industrijama, u imućnijim kućama kao posluga ili guvernanta, ali i u rudnicima.



Briga za kućanstvo bez posluge značila je mnogo pranja i ribanja. Ugljeni smog iz peći i tvornica, po kojemu je Viktorijanski London bio poznat, bio je prokletstvo za žene. On je oblagao prozore, ali i namještaj i tepihe u kući. Ribanje drvenog praga kuće bilo je važno za održavanje ugleda.


Današnja žena ipak ima više izbora i privilegija...

Oznake: Viktorijansko doba