Modni zamorac

U ovom ću postu istražiti modu austrijskog dvora 1760.ih godina, odnosno period u kojem su nastali ovi prekrasni portreti kćeri Marije Terezije.

Maria Anna od Austrije (1738.-1789.)



Francuska je bila sinonim dobrog ukusa i elegancije pa je tako francuska moda bila imperativ mode za sve ostale dvorove. Iako su se francuska moda, arhitektura i način života vjerno slijedili na dvorovima diljem Europe, svaki je dvor dodao nešto svoje a to se odrazilo u uporabi tkanina, boja, uzoraka te dodatnih ukrasa tkanine.

Bečki dvor u tome nije iznimka. Marija Terezija je, dominantnog karaktera i izrazite snage volje, slijedila francusku pomodnost, ali nitko je nije mogao spriječiti kada bi diktirala tok mode na Schonbrunnu. Tako je austrijska moda ipak bila nešto drugačija i francuzi su je gledali s visoka - samo zato što nije izašla sa Versaillesa.

Maria Christina, vojvotkinja od Tešena (1742.-1798.)



Ako smo francusku modu uzeli kao klasičan primjer mode doba svaka nam se ostala čini pomalo neobična. Na ovom portretu Marie Christine iz 1765. godine koji je naslikao Martin van Meytens vidljiva je prenakićenost u odabiru nakita i dekoraciji haljine. Čini se da za omiljenu kćerku Marije Terezije dvije upečatljive crvene mašnice na haljini nisu bile dovoljne te je odlučila opustošiti kutijicu za nakit. Povrh dvije biserne narukvice, raskošne dijamantne ogrlice i odgovarajućih ukrasa na glavi Christina je grudi ukrasila sa dijamantnim brošem iz kojeg izviruju crvene ružice.

Maria Elisabeth od Austrije (1743.-1808.)



Maria Elizabetha smatrana je najljepšom od svih kćeri sve dok nije preboljela crne kozice koje su joj na licu ostavile sitne ožiljke. Ovi ožiljci su jedan od razloga zašto se nikada nije udavala. No, ovaj portret je naslikan prije njene bolesti pa prikazuje ljepuškastu i rumenu nadvojvotkinju u dobi od dvadeset godina. Svježa zagasito žuta svila u potpunom je kontrastu sa haljinom na prošloj slici čiji tonovi i uzorak čipke arhaično odzvanjaju portretom.

Ovdje, jednostavnu svilu krase ružičaste ružice koje su se simetrično ispreplele na prsima i mašnicama na rukavima. Ništa ne skriva pupoljaste bijele grudi, a zelena mašna oko vrata samo ističe njegovu bjelinu. Ljupkost haljine i profinjena bjelina ruku daju slici svjež i mladenački zanos. Elizabethu su s pravom nazivali koketuša na dvoru.

Maria Amalia od Parme (1746.-1804.)



Maria Amalia, prkosna i arogantna, u žarko crvenoj svili zlatnih cvjetova i modrih detalja. Ispod samouvjerene glave počiva mašna od čipaka, kao što ste već mogli primijetiti jedna od najpopularnijih oblika ogrlica na bečkome dvoru. Također, naušnice su često naglašene, nerijetko velike od dijamanata. Iako se snježnobijela čipka na rukavima čini meka i lepršava stvarnost otkriva uštirkane, ukroćene rukave koji odaju tešku i rigidnu dvorsku toaletu.

Pogledamo li koji Pompadourkin portret iz istog razdoblja vidjet ćemo lepršave mašnice, sentimentalne ružice i haljine od lake svile nježnih boja i suptilnih floralnih motiva. Boja i uzorak ove haljine potpuna su opreka nehajnosti francuskih dizajna istog perioda.

Maria Johanna od Austrije (1750.-1762.)



Ovaj je portret, iako istog autora, dolazi u potpuno drugačijoj perspektivi. Nažalost, ova je fotografija loša, ali bolju nisam mogla naći. Po širokoj suknji, plavetnom moru svile rasuli su se srebrnasti cvjetići. Tkanina je jednostavna, ali široka glomazna suknja djeluje masivno i dominantno. Rukavi su gotovo bez dekoracije od bijelih čipaka. Standard rukava osamnaestog stoljeća su uski rukavi do lakta iz kojih izvire pregršt čipaka, no ova slika prikazuje drugačije. Svi rukavi koje smo vidjeli na ovim portretima prikaz su još jednog stila rukava koji je nešto rjeđi, a prvo se javio 1750.ih godina te je, nakon što je doživio provcat, brzo izbačen iz dvorske mode, ali ne na Schonbrunnu.

Maria Josepha od Austrije (1751.-1767.)



Ovaj portret Marie Josephe i onaj ispod Marie Caroline naslikao je Anton Raphael Mengs, a i po samom načinu slikanja brzo biste primijetili razliku; boje su kristalnije i svježije, lica blijeđa s puno manje rumenila na obrazima. Maria Josepha umrla je od crnih kozica kao i Maria Johanna, a ovaj je portret naslikan iste godine kada je umrla.

Vitkog stasa i izrazito bijele puti djeluje krhko u kontrastu sa jakom modrom haljinom upečatljivih zlatnih detalja. Modra svile njene haljine odgovara boji njenih očiju; imala je duboke plave oči kao i većina djece Marije Terezije uključujući Josipa II. koji ju je najviše volio od sve braće i sestara. Kada je narod kasnije dočekivao Josipa II. svi su odjenuli plavo sukno u boji njegovih očiju i prema tome je nazvano carska plava.

Maria Carolina, kraljica Napulja i Sicilije (1752.-1814.)



Maria Carolina je od svih kćeri najviše sličila na Mariju Tereziju, a neki su je smatrali i nejneuglednijom od svih kćeri. Ironično ? Haljina koju nosi djeluje tako meka i lepršava u ružičastoj svili koja se na dijelovima čini kao boja lososa. Srebrnasti uzorak haljine ne djeluje kao da je nezgrapno smješten na nju već se spušta naborima haljine kao da je dio nje. Cijela toaleta umjerena je i elegantna.

Rukavi su, naravno, od bijelih čipaka sa odgovarajućom mašnicom. Nakit uključuje usku ogrlicu uz vrat s koje se spušta biser, malene naušnice i čipku koja pada s kose. Neobično za ovaj period ali na ovom portretu mogu se vidjeti i rukavice koje inače nisu često nošene.

Maria Antonia, kraljica Francuske (1755.-1793.)



Maria Antonia, kako su je zvali prije odlaska u Francusku, naslikana je u možda najljepšoj haljini. Malenu su Mariu Antoniu odmalena odijevali u plavo da naglase ljepotu njenih očiju pa i nije čudo da ju i na ovom portretu vidimo u prekrasnoj modroj svili s ponekim zelenim i srebrnim detaljima.

Mislim da ste sada već shvatili kakav su oblik rukava preferirali habsburgovci pa vas neće začuditi da su i ovi rukavi od bijelih čipaka s mašnicama. Odgovarajuća čipka sa draguljima krasi i vrat. No, bez puno nakita za dvanaestogodišnju Antoniu, ipak već se polako priprema njena buduća udaja u frivolni francuski dvor pa dijamantne naušnice i biseri upleteni u kosu nisu na omet.

Da napišem ovaj post inspiriralo me je čitanje Gričke vještice, posebno dijela Suparnica Marija Terezije I. i II.
jer je radnja na Schonbrunnu i često se spominju nadvojvotkinje i moda koja je bila vrlo važna u osamnaestom stoljeću.

Oznake: Habsburgovci, Marie Antoinette, Marija Terezija

Na današnji dan rodila se pod punim imenom Maria Elizabeta Amalia Antonia Gabriela Johanna Agatha, kći Marije Terezije i Franje I., Svetog Rimskog cara. Bila je prvo dijete svojih roditelja i rodila se sedam dana prije njihove prve godišnjice braka.

Rođena 5. veljače 1737. godine na Schonbrunnu, isprva je bila razočaranje svojim roditeljima i cijelom dvoru; svi su očekivali sina i budućeg nasljednika. No, ubrzo su je zavoljeli i postala je miljenica cijelog dvora a posebno svog djeda s majčine strane; Charlesa Vi. Svetog Rimskog cara. Charles je s ljubavlju pričao o svojoj unuci ‘Liesl’ (kako ju je zvao); ljupkoj i živahnoj djevojčici.



Iznenada, 7. lipnja 1740. godine, Mariu Elizabetu je počeo boliti trbuh i počela je povraćati. Nakon što je liječnik caru priznao istinu o skoroj smrti njegove ljubimice, car se vratio u odaju Marije Terezije gdje ju je našao u suzama. Istoga je dana umrla na rukama svoga oca. Pokopana je u Imperijalnoj kripti. Charles je umro nepunih pet mjeseci kasnije.

Njena smrt bila je donijela je veliku tugu dvoru i unijela prazninu i razočaranje u srce njenih roditelja; ali bilo je to uobičajeno razočaranje za ljude toga doba; još će nekoliko djece Marije Terezije napustiti ovaj svijet u ranoj dobi. I nakon šesnaestero djece, velika se carica uvijek rado sjećala svoje male djevojčice; svog voljenog prvog djeteta.

Oznake: 18. stoljeće, Habsburgovci, Marija Terezija