Modni zamorac
24.12.2013., utorak
Božić u Gričkoj vještici
Vjerujem da ste upoznati s mojom zaljubljenošću u Gričku vješticu i Mariju Jurić Zagorku. Upravo iz te ljubavi prema Gričkoj vještici poželjela sam vam svima dočarati Božić u osamnaestom stoljeću. Dijelovi teksta su iz prvog dijela Gričke vještice (Tajna krvavo mosta). Božić u osamnaestom stoljeću nije bio značajno obilježen kao što je to bio u Viktorijansko doba. Božić je tada bio samo jedna u nizu povoda za slavlje i radost. Uživalo se, pilo, jelo, bez razmišljanja o vjerskim temeljima tog blagdana. (Nešto kao i danas.)
J.S.Bach - Božićni oratorij  ''(...)Večera još nije bila dovršena. Sam grof Patačić smišljao je sa svojim Francuzom kakvim bi sve jelima iznenadili goste. Trudili su se da smisle večeru kakvu još nitko nije priredio prije Franje Patačića. Bilo je tu jela pripremljenih a s francuskim umacima i salatama, svakovrsne divljači, fazana i drugih pečenja; riba, pašteta i različitih tjestenina prelivenih slatkim kuhanim sokovima i vinom; pedesetak vrsti slatkiša i različitog voća, stotinu drugih sitnica, kakvih još nitko nije imao na stolu u cijeloj Hrvatskoj. Vina su bila dobavljana iz različitih krajeva, a boce pjenušaca ponosno su se kočile na stolu sa svojim francuskim natpisima. ''Palača grofa Patačića sjajno je rasvijetljena. Sve su dvorane otvorene. Na lusterima gore stotine svijeća, a pod lusteerima šaren sjaj, šum svile, bljesak dragulja, zveket zlatnih lanaca, šarenilo baršuna, muški i ženski glasovi, radostan metež mladog i starog, sve se to stopilo sa zvucima glazbe što svira u dnu dvorane Patačićeva dvora. Usred šarenog ljudstva uzdiže se visok bor okićen srebrom i zlatom. Sve je u svečanom očekivanju. ''  (...) Oko jedan sat završila je večera i Patačić je pozvao goste u dvoranu. U dvorani je bila tama, samo je u dnu u svilenom šatoru što je prikazivao pozornicu, svjetlio veliki luster. Počela je predstava božićne noći. Grof je takvu predstavu vidio jednom u Parizu pa ju je u dogovoru sa svojom zaručnicom htio izvesti kod kuće. Gosti su bili iznenađeni i oduševljeni, osobito kada se prikazivala posljednja slika. Kada je zapjevao zborpastira razmaknuo se zastor. U šatoru je prikazana staja u kojoj su bili Josip i Marija s djetetom. Uslik divljenja pronio se dvoranom. Gospodi gotovo ispadoše oči, a srca su im jače zakucala. Gospođe su zanijemile od pritajenog jala. To divljenje nije izazvao Pavao koji je prikazivao Josipa s sijedom bradom, nego djevica Marija s djeteteom. Nju je igrala barunica Lehotska. Svi su priznali da tako lijepe djevice nikada nije naslikao ni jedan slikar. Prekrasno ovalno baruničino lice, prozirna bijela put i tople nježne crte lica bijahu prožete čistom svetošću. Oči su joj bile žarke i plamene; gledale su nevinim, pobožnim pogledom kao da ih nikada nije dotaknuo ni jedan ljudski osjećaj. Oko glave omotala je modar svilen plašt, koji je pao na bijelu košulju koja se spuštala niz tijelo u naborima.  Meško je stajao omamljen s nekim prekrasnim osjećajem što ga je budila ta Marija, svjetlija od same bogorodice što ju je gledao na crkvenim slikama. Poslije predstave poveo je kućedomaćin svoje goste ponovno k stolu. Večera je nastavljena s hladnim i toplim jelima. Što je otmjeniji domaćin, to večera dulje traje, a nastavlja se i do zore. Patačić je uvijek u tome osvajao prvenstvo pa je tako bilo i sada. Gosti su za stolom živahno razgovarali o neviđenoj predstavi badnje noći. Mnogi su dolazili Mešku i čestitali mu na ljepoti njegove zaručnice. Barunica Lehotska i grofica ponovno su se odvezle kući da se preodjenu. Meško je pazio na suca, grofa Pavla i druge plemiće koji su se osobito zanimale za groficu... '' Oznake: Grička vještica |
