Modni zamorac

Claude Monet značajna je figura u razvoju Impresionizma koji je u potpunosti promijenio slikarstvo druge polovice devetnaestog stoljeća. Kroz svoju dugu karijeru slikao je najčešće pejzaže i dokolicu stanovnika Pariza i okolice, kao i Normandijsku obalu. Utjecao je na razvoj modernizma u dvadesetom stoljeću razvijanjem tehnike koja je pokušavala predočiti sam čin percepcije prirode na platnu.



Claude Monet rodio se u Parizu 1840. godine, a odgojen je u Normandiji. Slikarstvo u prirodi upoznao je kod Eugena Boudina, poznatog po slikama odmarališta sjeverne obale. U dobi od dvadeset i dvije godine pridružio se pariškom ateljeu slikara Charles Gleyre. Njegovi kolege bili su Auguste Renoir, Frédéric Bazille i mnogi drugi budući impresionisti. Pri posjeti Louvreu primijetio je mlade slikare kako kopiraju dijela starih majstora. Budući da je donio i svoje boje i kistove sa sobom, on je umjesto toga sjeo kraj prozora i slikao krajolik.

U ranim je godinama uživao ograničeni uspjeh koji je postigao svojim pejzažima, morskim krajolicima i portretima koji su bili izloženi u salonima 1860.ih godina. Unatoč tome, mnogi njegovi neprihvaćeni i odbijeni radovi poput slike Žene u vrtu (iznad) potaknuli su ga da se udruži sa Edgar Degasom, Édouard Manetom, Camille Pissarrom, Renoirom i ostali u izložbi impresionista 1874. godine. Slika Impression: Izlazak sunca dala je poseban doprinos izložbi, a promatrana je s preziorm zbog njenih nejasnih oblika i laganih poteza.

Ipak, umjetnici su ovu kritiku prihvatili kao značku časti te su njen naziv prihvatili za cijeli umjetnički pokret. Unatoč tome naziv je isprva korišten posprdno.



Monet je inspiraciju nalazio u svome okruženju te je slikao ljude i mjesta koja je najbolje poznavao. Njegova prva žena Camille, i druga žene Alice često su mu služile kao modeli. U srpnju 1870. izbio je Francusko-Pruski rat i Monet, koji je utočište našao u Engleskoj, proučavao je djela Johna Constablea i Josepha Williama Turnera, čiji su ga pejzaži potaknula na inovacije u proučavanju boje.

Pri povratku u Francusku, preselio se u Argenteuil koji je bio samo petnaest minuta udaljen vlakom od Pariza, zatim u Vétheuil i konačno 1883. u ruralni Giverny. Njegov dom i vrtovi bili su mjesto okupljanja njegovih prijatelja, uključujući Maneta i Renoira koji su često, uz njega, slikali u vrtu.



Sljedeći korake Barbizonskih slikara koji su pola stoljeća prije postavljali svoja platna u šumi Fontainebleau, Monet je usvojio i prihvatio njihovo pomno promatranje i naturalistički naglasak na slikama. Iako su Barbizonci slikali samo skice na otvorenom zraku a kasnije ih dovršavali u ateljeima, Moneove su slike gotovo u potpunosti nastajale vani.

Njegova potreba za prikazivanjem prirode što točnije ga je potaknula da odbaci eurospke konvencije koje uređuju odnos kompozicije, boje i perspektive.

Kao i većina impresionista inspirirala ga je japanska umjetnost, a njegova žena Camille često je služila kao model za zanosne žene u kimonoima koje je slikao. Pod utjecajem japanskih gravura na drvetu Moneova asimetrična kompozicija forme naglašava dvodimenzionalnu podlogu eliminirajući time linearnu perspektivu i napuštajući trodimenzinalno modeliranje.



Donio je jarke boje svojim radovima, a za podlogu za slikanje pejzaža koristio je svijetle, a ne tamne boje kako je bilo uobičajeno u tradicionalnom slikanju krajolika.

Monetov interes za slikanje percepcivnih scena posebno se iskazao u 1890.ima u slikama poput Jablana ili Katedrale Rouen. Monet je slikao jedno te isti prizor iznova i iznova zapažajući kako se njihov izgled mijenjao tijekom dana. Svjetlo i sjena igrali su posebno ulogu u seriji slika Katedrale Rouen. Čak je unajmio i sobu preko puta zapadnog pročelja katedrale 1893. godine koju je pretrpao kistovima i platnima.



Monetova žena Camille umrla je od tuberkuloze 1879. godine nakon što je rodila njihovog drugog sina Michela. Monet je tada ostao živjeti sam sa dva sina u kući Ernesta Hoscheda, bogatog vlasnika trgovine i patrona umjetnosti. Nakon što je Ernest bankrotirao i pobjegao u Belgiju, njegova žena Alice ostala je sama sa šestero djece te je počela živjeti zajedno sa Monetom i njegova dva sina Jeanom i Michelom. Početkom svibnja 1883. godine Monet je iznajmio kuću i zemljište za svoju, sada veliku obitelj. Na zemljištu nalazio i njegov studijo te pomno uređivani vrtovi orhideja i ribnjaci koje je volio slikati.

Do početka 1890.ih Monet se dovoljno obogatio te je kupio kuću i okolno zemljište. Monet je bio sklon slikanju kultivirane prirode poput svojih vrtova u Giverniju, jezerca s lopočima i mostićem. Često je odlazio slikati i na Seinu. Svakodnevno je pisao upute svojim vrtlarima sa preciznim uputa kako da uređuju njegove vrtove a inspiraciju je nalazio i u boaničkim knjigama. Kako je njegovo bogatstvo raslo, vrtovi su postajali sve ljepši. Iako je zaposlio sedam vrtlara, zauvijek je sam ostao arhitekt svojih vrtova.



Monetova umjetnost zavisila je od promatranja okoline u tom trenutku, i u tom je kontekstu uvijek autobiografska. Promatrač može primijetiti godišnje doba, vremenske prilike pa čak žensku modu trenutka u mnogim njegovim slikama. Impresionizam a i umjetnost općenito uvijek su na neki način bili usko povezani.

Godine 1892. Ernest je umro i Alice se službeno udala za Moneta iako su već desetak godina živjeli zajedno. Od sve Aliceine djece Blanche mu je bila najdraža, a ona se kasnije i udala za njegovog starijeg sina Jeana. Alice je umrla 1911., a Jean 1914. godine. Blanche se nakon Aliceine smrti nastavila brinuti za njega, posebno nakon što mu se vid počeo variti zbog sive mrene.

Između 1884. i 1908. godine Monet je putovao po mediteranu i to je putovanje izrodilo seriju slika, posebno krajolika, mora i drveća. Naslikao je važnu seriju slika u Londonu od kojih sve prikazuju zgrade parlamenta kraj Temze.



1910.ih i 1920.ih Monet se isključivo posvetio slikovitim lopočima na vodi koje je slikao na svom imanju u Giverniju. Njegova konačna serija prikazuje ribnjak u kojem apstraktna vizualizacija biljaka i vode proizlazi iz širokih poteza boje i zamršeno izglađene strukture. Nedugo nakon njegove smrti, a umro je kao bogat i cijenjen čovjek od osamdeset šest godina, francuska vlada smjestila je njegov seriju ribnjaka u posebno izgrađenu galeriju u Orangeriu u Parizu gdje se nalaze i danas.



Njegov sve mutniji vid stvorio je impresivne i jedinstvene slike jezerca u kojima se voda i lopoči naprosto stapaju u vidljivim potezima kista. Monet je umro 5. prosinca 1926. godine od raka pluća u osamdesetšestoj godini. Pokopan je na groblju u Giverniju uz jednostavnu ceremoniju.