Modni zamorac

Velika kneginja Tatjana Nikolajevna Romanov (29. svibanj 1897. - 17. srpanj 1918.) bila je druga kći cara Nikolaja II. i carice Aleksandre.



Tatjana je imala stariju sestru Olgu, mlađe sestre Mariju i Anastaziju i brata Alekseja. Ona i njene sestre bile su vrlo bliske s roditeljima i međusobno. Kao dijete zvali su je po nadimcima "Tanya, Tatya, Tatianochka" ili "Tanushka''. Budući da je njena prabaka po majci bila kraljica Viktorija, sestre su odmalena pričale i ruski i engleski.



Tatjana je opisana kao vitka i visoka, sa tamnom kestenjastom kosom, tamnoplavo-sivim očima, isklesane građe i otmjenog i elegantnog držanja dostojnog kćeri vladara. Smatrana je najljepšom od sestra i najviše je sličila svojoj majci Aleksandri.

Olga i Tatjana bile su poznate na dvoru kao ''veliki par'' jer su dijelile sobu i provodile puno vremena zajedno. Obje su dobile imena po likovima iz poznatog romana u prozi Aleksandra Sergejeviča Puškina jer se caru Nikolaju sviđala ideja imati kćeri po imenima iz poznate pjesme. Sestre su navodno bile beskrajno odane jedna drugoj.

Tatjana je bila praktična i rođeni vođa. Sestre su joj dale nadimak ''guvernanta'' i slale je kao reprezentativku kada su željele uslugu ili povlasticu od roditelja. Iako je Olga bila starija, nije joj smetalo da Tatjana bude vođa. Tatjana je također bila i najdraža majčina kći; s majkom je bila vrlo bliska i utjecala je na njene odluke.



Tatjanu su opisivali kao ''balansiranu'' ali manje otvorenu i spontanu od Olge. Ona je bila manje talentirana od Olge, ali je bila upornija i više se trudila u završavanju svojih projekata. Artistički talent pokazivala je u heklanju i biranju atraktivnih haljina i osmišljavanju frizura. Majci je uređivala njenu dugu kosu kao svaki drugi profesionalni frizer.

Neki je opisuju kao duboko religioznu osobu, a to je naslijedila od majke, no drugi kažu da je njoj vjera bila više obaveza nego užitak. Često se dvoumila između značenja ''dobra i zla, tuge i pokajanja i čovjekove sudbine na zemlji.'' Njena zatvorena osobnost stvorila je pomalo težak karakter, iako je bila voljena na dvoru.



S dolaskom Prvog svjetskog rata Tatjana se, kao i Olga, priključila Crvenom križu. Brinule su se za ranjene vojnike u privatnoj bolnicu u Carskom selu. Tatjana je bila gotovo iskusna i predana kao i njena majka i često se žalila da je na račun svoje mladosti bila pošteđena nekih težih slučajeva.

Kako je Tatjana odrastala čeznula je za prijateljima svoje dobi no njen socijalni život bio je ograničen zbog svoga statusa i majčinog negodovanja prema društvu. Ona je imala introspektivnu stranu koju je otkrivala svojoj obitelji. S njom i njenom majkom bio je isti slučaj ''njihova sramežljivost i rezerviranost činila se kao ponos'' no čim bi ju bolje upoznao i dobio njenu naklonost, rezerviranost je nestala i prava Tatjana došla je na svjetlo.



Prema nekim izvorima srpski kralj Petar želio je Tatjanu za buduću ženu njegova sina Aleksandra. U sijećnju 1914. srpski premijer Nikola Pašić poslao je caru pismo u kojem je kralj Petar uputio želju da se njego sin oženi jednom od njegovih kćeri. Nikolaj je odgovoro da će dopustiti svojim kćerima da se udaju za onoga koga same odaberu, ali je primijetio da su Tatjana i Aleksandar izmenjivali poglede na obiteljskoj večeri. S početkom prvog svjetskog rata planovi za brak su propali. Tatjana je nastavila izmjenjivati pisma s Aleksandrom i on je bio duboko pogođen kada je saznao za njenu smrt. No, sigurno nije bio pogođen kao ona.

Uhićeni su tijekom Ruske revolucije i zatočeni u svom domu u Carskom selu. Sestre su dobile ospice, a Olga i upalu pluća. Tatjana je često pričala sa oficirima, unatoč Olginom neodobravanju. Atmosfera je bila grozna, a neizvjesnost nepodnošljiva. S preseljenjem u Ekaterinburg, sudbina im je postala neizbježna.

Noći 16./17. srpnja svih sedam članova obitelji je pogubljeno.



''Bila je prava pjesnička duša, uvijek žudeći za idealima i sanjajući o velikom prijateljstvu.''