MODESTI BLEJZ

"Davno je, još u pretprošlom stoljeću, socijalni psiholog Gustave Le Bon opisao kako pojedinac u masi dobiva osjećaj nekažnjivosti i kako, uslijed toga, iz njega iščezavaju slojevi kulture i civilizacije, pa čini stvari kojih bi se jučer stidio i kojih će se, možda, sutra stidjeti. A čovjek koji se nije uspio ili zbog mladosti nije stigao izgraditi lako postaje plijen mase, koja mu nadomješta taj neizgrađeni dio osobnosti i liječi njegove životne komplekse: masa je pravi melem za čovjeka koji se osjeća inferiorno u odnosu na život."

"Ima puno obitelji koje si ne mogu priuštiti hranu. U 21. stoljeću to je apsolutna sramota. Hrana je pravo, a ne nešto o čemu se može spekulirati"

Gradonačelnik Marinalede Juan Manuel Sánchez Gordillo dobio je nadimak "španjolski Robin Hood" nakon što je organizirao seriju građanskih akcija u kojima se uzimala hrana iz supermarketa. Osnovne namirnice, kao što su ulje, riža i grah, nakrcavale su se prošlog kolovoza na kolica i odvozile u lokalnu ubožnicu kako bi se nahranili gladni.
Danas.net

Komentar Sanje Modrić
Osmo svjetsko čudo u hrvatskim bolnicama

"Zar nije i tragično i komično da se srijedu popodne i subotu ujutro usuđuju nazivati »dodatnim terminima« koje će bolnice galantno ustupiti hrvatskim pacijentima? Kakav je to uopće način da ljudi čekaju po godinu dana da ih se pregleda? I na što su nas to navikli?
...
Iako je, naravno, u toj tako divnoj priči – ako bismo se svi ipak mogli malo pribrati – čudo samo to kako se naša javnost, uključujući i nas novinare, mogla tako nepovratno, kao magarac na batine, naviknuti na nenormalnu situaciju da se onda svemu što okreće kormilo u pravcu normalnosti divi kao mađioničaru koji gazi po žeravici i guta vatru."

KOLUMNA
Tomislav Klauški

Od Glavaševe tjeralice još je opasnija šutnja policije i vlasti

Branimir Glavaš objavio je tjeralicu za Miloradom Pupovcem. I nikome ništa.

Objavio je Pupovčevu sliku na Facebooku s pratećim tekstom "Pogledajte ovu njušku i uvijek imajte na umu kako je njegova mržnja prema hrvatskom rodu i državi Hrvatskoj jedinica mjere zla i zločinačke politike prema vlastitoj domovini", i još uvijek mu se ništa nije dogodilo.

Njegovi saborski zastupnici nazvali su Pupovca "četnikom" i "veleposlanikom velikosrpske agresije" i opet ništa nije bilo.

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić oglasio se porukom kako će "policija sigurno postupati ako Milorad Pupovac prijavi prijetnju", što je zvučalo kao brutalni cinizam.

Kao dodatno ponižavanje saborskog zastupnika koji se našao na šovinističkom udaru čovjeka kojemu se već jednom sudilo za ratne zločine u Osijeku 1991. godine i kojemu će se opet suditi.

Raspisivanje tjeralice

Ovo što su napravili Glavaš i njegovi zastupnici nije samo vrijeđanje, već raspisivanje prave tjeralice. Nije ovo samo napad na Pupovca kao političara, nego na Pupovca kao državnog neprijatelja i Pupovca kao Srbina. A samim time to je napad na srpsku manjinu.

Napad koji policija mora goniti po službenoj dužnosti, a ne čekati pritužbu napadnutog.

Za razliku od Zdravka Mamića koji je zbog izjave kako "Srbin ne bi smio biti ministar u hrvatskoj Vladi" istoga dana završio u zatvoru, a potom i nepravomoćno oslobođen pod obrazloženjem kako on "nije Dalaj-lama pa da njegov govor mržnje potakne ljude da ga slijede", Glavaševe prijetnje su mnogo ozbiljnije.

Radi se o čovjeku kojemu se sudilo i opet će se suditi za sudjelovanje u teškim kaznenim djelima nad civilima, radi se o čovjeku koji ima moć mobilizacije svojih sljedbenika, čovjeku koji se nakon povratka u Hrvatsku hvalio da je "napunio akumulatore", koji je već prijetio i zastrašivao, i koji ima sposobnost ponovnog "buđenja zla".

Šutnja opasnija od dreke

Njegovu tjeralicu protiv "velikosrpske njuške i četnika" mogli bi bez ikakve sumnje ozbiljno shvatiti njegovi sljedbenici, koliko god ih ima, zajedno sa onima u Savskoj 66 i svima koji ih podržavaju. A još ozbiljnije tu tjeralicu bi trebalo ozbiljno shvatiti hrvatsko pravosuđe i policija.

Mamić je uhićen po službenoj dužnosti zbog širenja mržnje protiv Željka Jovanovića zato što je Srbin. Ranko Ostojić sada čeka da Pupovac sam podnese prijavu protiv čovjeka koji diže hajku na njega zato što je Srbin.

I ta ministrova šutnja opasnija je od Glavaševe dreke.

Isto tako, opasno izgleda i povlačenje optužnice protiv Željka Sačića, zamjenika zapovjednika Specijalne policije, za ratni zločin iz ljeta 1995. godine, šest dana nakon što je Branimir Glavaš tako nešto javno zatražio čim se vratio u Hrvatsku.

A još je opasnija višednevna šutnja saborskih zastupnika, naročito onih iz SDP-a, zajedno sa samim premijerom, koji danima nisu ustali ne samo u zaštitu Pupovca, nego i onih koje on predstavlja u Saboru, kao i žrtava zločina u Osijeku u čije je ime održao onu press konferenciju na kojoj je novinarima podijelio selotejp.

Pupovac je tada nastupio sam, sada se brani sam, kao što se sam mora prijaviti policiji za zaštitu.

Nije samo napad na Srbe

Međutim, ovo što je učinio Glavaš nije napad jedino na hrvatske Srbe čiji je Pupovac izabrani predstavnik, već i na sve građane ove zemlje koji osuđuju hrvatske ratne zločine.

Ovo je također napad na sve koji misle da u ovoj zemlji postoji policija, pravosuđe i vlast koji će sankcionirati govor mržnje i kažnjavati one koji pišu šovinističke tjeralice, a ne puštati ljude poput Glavaša i njegovih kerbera da govore i rade što god im padne na pamet.

Kao što su govorili i radili devedesetih.

Ako ne SDP, onda tko?

Zato je ovo manje priča o Glavašu i Pupovcu, a više o vlasti koja se boji takvih nasilnika i bukača. O policiji koja se boji čak i skinuti pločicu "Za dom spremni" sa spomenika u Splitu, a kamoli pozvati Glavaša na informativni razgovor.

I ne treba zaboraviti da je ovdje riječ i o vladajućoj stranci koja je s Glavašem bila spremna koalirati u Hrvatskom saboru.

Pa ako se ovakve tjeralice neće sankcionirati dok je SDP na vlasti, kad će onda? Možda kad se HDZ vrati na vlast?

Ali kad smo već kod toga da su se danas i saborski klubovi sjetili oglasiti povodom tog slučaja, valjda spomenuti još jednu stvar. Milorad Pupovac nije bio taj koji je trebao u Saboru održati onu press konferenciju sa selotejpom. Ne samo zbog toga što je time postao laka meta za difamiranje i huškanje, već i zato što hrvatski ratni zločini nisu samo i isključivo pitanje za Srbe u Hrvatskoj.

U Osijeku su 1991. godine mučeni i pogubljivani građani Hrvatske u ime zaštite hrvatstva, da bi zatim u ime tog istog hrvatstva ti isti zločini godinama gurani pod tepih.

I sada, kad je o tome ponovno progovorio (samo) jedan saborski zastupnik, dok su ostali to uredno izignorirali, hrvatska vlast mu poručuje da se može slobodno javiti policiji, ako se slučajno osjeti ugroženim.

Dok se to ne dogodi policija, pravosuđe i vlast spokojno će promatrati kako Branimir Glavaš puni akumulatore i nastavlja tamo gdje je stao prije odlaska u zatvor.