< | veljača, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Živio mjesecima sa superbogatima: "Što sam naučio o nejednakosti" Jučer mi zapeo za oko vrlo zanimljiv članak o dokumentarcu novinara BBC-a Jacquesa Perettia o superbogatašima (The Super-Rich and Us), sa krasnim opisom teologije neoliberalizma: "Oni vjeruju da su Vladari svemira, a čini se da ih činjenice podržavaju u tome. Oni u rukama drže moć na samozatajan način koji je Sun Tzu opisao kao 'onaj koji ne govori. Onaj koji drži sve karte u rukama'. I to kod njih uzrokuje nešto što ne mogu spriječiti: netoleranciju na slabost", piše Peretti i nastavlja: "Čak i oni poput Billa Gatesa, liberalni i filantropski nastrojeni milijarderi, koji plaćaju knjižnice i programe za cijepljenje u Africi, ne mogu shvatiti zašto svi na svijetu ne žele biti toliko uspješni kao oni. A ta njihova mantra 'uspij ili propadni' nešto je što prihvaćaju Vlade. Čak se uči u školama." No to nije nešto što već ne znamo, ali mene se u nastavku teksta posebno dotakao ovaj vrlo opipljiv kroki o "hranitelju obitelji" i prividu stvarnosti: "Pitao sam multimilijunaša Tonyja Fernandesa što će raditi nakon što obavimo razgovor: 'Napravit ću doručak za djecu', kazao je. Toliko je bogat da je napravio puni krug i mijenja sjaj luksuza za prividnu realnost." Puni krug. Praktički mogu vizualizirati tu idiličnu tv-sliku, brižan otac u udobnoj trenirci u stilu američkih filmova i propagiranja obiteljskih vrijednosti stoji u supermodernoj prostranoj kuhinji uz uglancani špaker i lopaticom okreće omlet te ga iz tavice prebacuje na tanjure djeci/djetetu koja su posjednuta oko velikog radnog stola na sredini prostorije spremna za "odlazak u školu" (odvoženje u najskuplje privatne internate). Ground zero, nukleus. Gluma "običnog" života. Savršena laž/(samo)obmana. Tony Soprano in kitchen. |