Marketing
O prividu realnosti
Živio mjesecima sa superbogatima: "Što sam naučio o nejednakosti"
Jučer mi zapeo za oko vrlo zanimljiv članak o dokumentarcu novinara BBC-a Jacquesa Perettia o superbogatašima (The Super-Rich and Us), sa krasnim opisom teologije neoliberalizma:
"Oni vjeruju da su Vladari svemira, a čini se da ih činjenice podržavaju u tome. Oni u rukama drže moć na samozatajan način koji je Sun Tzu opisao kao 'onaj koji ne govori. Onaj koji drži sve karte u rukama'.
I to kod njih uzrokuje nešto što ne mogu spriječiti: netoleranciju na slabost", piše Peretti i nastavlja: "Čak i oni poput Billa Gatesa, liberalni i filantropski nastrojeni milijarderi, koji plaćaju knjižnice i programe za cijepljenje u Africi, ne mogu shvatiti zašto svi na svijetu ne žele biti toliko uspješni kao oni. A ta njihova mantra 'uspij ili propadni' nešto je što prihvaćaju Vlade. Čak se uči u školama."
No to nije nešto što već ne znamo, ali mene se u nastavku teksta posebno dotakao ovaj vrlo opipljiv kroki o "hranitelju obitelji" i prividu stvarnosti:
"Pitao sam multimilijunaša Tonyja Fernandesa što će raditi nakon što obavimo razgovor: 'Napravit ću doručak za djecu', kazao je. Toliko je bogat da je napravio puni krug i mijenja sjaj luksuza za prividnu realnost."
Puni krug. Praktički mogu vizualizirati tu idiličnu tv-sliku, brižan otac u udobnoj trenirci u stilu američkih filmova i propagiranja obiteljskih vrijednosti stoji u supermodernoj prostranoj kuhinji uz uglancani špaker i lopaticom okreće omlet te ga iz tavice prebacuje na tanjure djeci/djetetu koja su posjednuta oko velikog radnog stola na sredini prostorije spremna za "odlazak u školu" (odvoženje u najskuplje privatne internate). Ground zero, nukleus. Gluma "običnog" života. Savršena laž/(samo)obmana. Tony Soprano in kitchen.
Post je objavljen 04.02.2015. u 21:30 sati.