"Davno je, još u pretprošlom stoljeću, socijalni psiholog Gustave Le Bon opisao kako pojedinac u masi dobiva osjećaj nekažnjivosti i kako, uslijed toga, iz njega iščezavaju slojevi kulture i civilizacije, pa čini stvari kojih bi se jučer stidio i kojih će se, možda, sutra stidjeti. A čovjek koji se nije uspio ili zbog mladosti nije stigao izgraditi lako postaje plijen mase, koja mu nadomješta taj neizgrađeni dio osobnosti i liječi njegove životne komplekse: masa je pravi melem za čovjeka koji se osjeća inferiorno u odnosu na život."
Izvrstan intervju sa splitskim piscem i novinarom Damirom Pilićem (autor Splittinga, podnaslov - Kako sam tražio Srbe po gradu; drugi roman najavljene Pilićeve trilogije), koji je među ostalim žarišnim točkama hrvatskog društva u razgovoru spomenuo nešto o čemu sam ovdje ne jednom i sama (pisala; i ne samo ja):
"Socijalna psihologija među mnogim fenomenima bilježi i pojavu takozvane difuzije odgovornosti u grupi, odnosno rasplinjavanja osobne odgovornosti za neku odluku kada se pojedinac nađe u grupi. ... Dijeljenjem odgovornosti, raspršivanjem odgovornosti u grupi, pojedinac pred samim sobom raspršuje, umanjuje te alibira i osobnu krivnju - jer je sa sebe prenosi na grupu, kao pojedinac je u grupi utapa / poništava." (Zvijezda Smrti)