Komentari

modestiblejz.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Bergaz

    Pravo na zdravlje, pravo na pošteno plaćeni rad i sâm rad bi, po mome, trebali prethoditi ovome... I ne samo kronološki.

    avatar

    18.02.2015. (00:51)    -   -   -   -  

  • Zack

    Danas se sve svodi na zaradu, na novac. I dok je god toliko financijski jakih moćnika, koji samo žele još do čega dolaze preko leđa jadnih ljudi koji nemaju jednostavno nikakvog izbora, dotle će vladati nepravda.

    avatar

    18.02.2015. (00:53)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Odličan post. Možda bi konačno trebalo početi mijenjati svijet. Možda upravo ovdje. Možda umjesto blogoknjige, pokrenuti blogohranu... čini se prioritetnije...no potrebno je samo zakotrljati kamenčić... Mladi ste, pokušajte...

    avatar

    18.02.2015. (06:51)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    One-game suspension for 'usportsmanlike behaviour'. Homo ludens je zaigrao na krivu kartu jer je došlo do nečega za što wikipedija (engleska) tvrdi da je oblik konkurentosti koji se kao izraz rijetko koristi: Synnecrosis is a particular case in which the interaction is so mutually detrimental that it results in death, as in the case of some parasitic relationships.[citation needed] It is a rare and necessarily short-lived condition as evolution selects against it. The term is seldom used.
    Hrvatska verzija simbioze je sramotno uska. A dobro mi je ovo iz engleske: citation needed...

    avatar

    18.02.2015. (08:55)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @MB e sad. I to ima dvosjeklu oštricu. Znaš da su rimski carevi dopremali žito iz sjeverne Afrike i Egipta za potrebe stanovništva. Žito je bilo džabe tako da je svaka sušna godina ili napad na Aleksandriju i Kartagu imao kao posljedicu pobunu mase i skapavanje tisuća njih. Ne znam ako bi džabe davao hranu jer onda tako stvaraš ljude koji niš ne rade. A s druge strane jasno je da onaj tko nema hrane da mu se treba dati.

    @LQ, kako da pokrenemo nešto u zemlji devastiranoj HDZ-om? Još i da porez moram platiti na doniranu hranu? Znaš li da smo 84 zemlja po ekonomskoj slobodi?

    stvarno ne volim tu foru "primite se lopata, mladi ste ecc" bačenu 'nako

    avatar

    18.02.2015. (09:34)    -   -   -   -  

  • Neverin

    stvar je u tome da čovjek treba imati pravo na besplatnu energiju, hranu, vodu ali tada nebi bio više ovisan o političkim elitama...

    avatar

    18.02.2015. (09:44)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Od pravne države,samo P kad vidiš gladne,na rubu egzistencije,kako Plaču.A s njima i mi koji smo stepenicu iznad,ali svejedno dotaknuti stanjem i voljom za pomoći. Nažalost,svi političari,dok su na vlasti,gledaju samo svoj interes i profit,svjesni kad ih smjene da su nemoćni i mali kao i ostali,ali su si osigurali love za ostatak lagodnog života.
    Hvala na postu.Pojedinac može učiniti puno,solidarizirati se,pomoći.Puno puta smo to dokazali,mi,mali ljudi.

    avatar

    18.02.2015. (09:45)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Pravo na rad je osnovno i nepobitno pravo - jer kad radiš i za taj si rad plaćen - onda nema ni gladi...Stoga, u potpunosti se slažem s prvim komentatorom. Pusa, L+B+G

    avatar

    18.02.2015. (10:22)    -   -   -   -  

  • NF

    i "ublažavanje posljedica" bi trenutno bio revolucionaran korak, a tlapnje o "punoj zaposlenosti" na tragu nekih komentara isto tako zaobilaze stvaran problem...

    avatar

    18.02.2015. (11:04)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Dokle god čovječanstvo ne postigne da u potpunosti bude sito (barem to), teško je naći dobre razloga za divljenje/poštovanje ljudske vrste. Dakako, govorim sada sasvim generalno, poopćeno (o čovjeku kao vrsti), premda mi je itekako jasno da to nije stvar vrste kao takve, i da su zasluge pojedinaca na tom planu sasvim različite. No gledano fenomenološki, nevjerojatna je činjenica da na tom planu ne samo da nema pozitivnih pomaka, nego je stvar sve gora (jer stanovništvo raste, baš kao i nesrazmjer u raspodjeli dobara).

    avatar

    18.02.2015. (13:15)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kad bi svi imali hranu i energiju, ostalo bi nam novca za "luksuze",
    a kao takvi ne bismo bili zanimljivi kapitalistima, čak bi od nas
    prijetila opasnost, a kad postanemo opasni, onda oni nisu glavni.
    Proteći će puno rijeka dok u svim sredinama dođu oni što nose
    s hrpe da bi dali potrebitima. No, bitno je da se zakotrljalo:))

    avatar

    18.02.2015. (19:19)    -   -   -   -  

  • MALI SUNCOKRET

    Od one zloslutne izjave „gladi neće biti“, izrečene onomad bez imalo milosti i poštovanja prema kruhu i ljudima, prati me strah, i svijest o težini stvarnosti. Uz mnoge oduzete male i velike životne radosti, i najobičnija kupovina mi je postala mučna.
    (Usput bacih pogled desno… R. Redford me „nahranio“ filmom koji si davno istakla, :-).

    avatar

    18.02.2015. (20:25)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    "jer kad radiš i za taj si rad plaćen - onda nema ni gladi..."
    @luki, činjenice i realnost govore suprotno. ljudi rade i ne dobijaju plaće, a neki rade i po dva posla da bi skrpali kraj s krajem. parola "Tko radi ne boji se gladi" odavno je postala izrugujuća floskula. rad danas nije garancija sitosti. pitanje je dakle što činiti kad se pravo na pošteno plaćen rad ne poštuje?

    avatar

    19.02.2015. (18:30)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @Ama Gi, točno, upravo to.

    avatar

    19.02.2015. (18:33)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @malo ti, samo da ne počne bubat po glavi.
    @SUNCOKRETU MALI, hoće on to, dobri stari R.R. :0)
    p.s. ukoliko nije već pogledano, nešto također vrlo simpa.

    avatar

    19.02.2015. (18:44)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @mamo, i meni je vjestica o Ibri zapela za oko, ludilo. poruka sitih (koji ne vjeruju) gladnima: nesportski je govoriti da postojite, izvolite odapeti papcima (i prestanite nas uznemiravati).
    @neverin, "Ne znam ako bi džabe davao hranu jer onda tako stvaraš ljude koji niš ne rade." povijest doista pamti panem et circenses (političku manipulaciju u kojoj se hrana koristila kao sredstvo), ali bila bih oprezna u izvođenju ovakvih kategoričkih tvrdnji, jer ne rade ljudi samo za hranu pa da ako imaju hranu da nestaje i ljudska potreba za radom. na to hoće li čovjek odabrati baviti se fizičkim radom ili nekim drugim oblikom rada ili pak potpunim neradom (i time se netko bavi profesionalno :0) utječe cijeli niz faktora, a ne samo hrana.
    u prvom redu je problematično uvjetovanje prava na hranu radom. kapitalistička mantra: cvrčak je svirao, mrav je skupljao, došla zima, pa tko je kriv cvrčku što i on nije skupljao već svirao. što, dakle, s onima koji ne rade? ne trebaju jesti već c(v)rći? ok, neki bi s lakoćom i to potpisali. tu bih zato uvijek postavila pitanje a što onda sa bolesnima, starima i djecom? oni ne rade, što s njima?
    sljedeće je problematično kako se inače (općenito) pristupa pojmu ne/rada. dakle, tko je taj tko će odrediti što jest rad, a što rad nije? kapitalisti? ljudi su po prirodi kreativna i nemirna bića i zapravo je rijetko tko potpuni neradnik. većinom se svi ljudi bave nečim, pa bilo to i kukičanje miljetića, čitanje žurnala ili pripremanje objeda. uostalom, što je to, i kome, radnik, a što, i kome, neradnik? definiciju rada/marljivosti ne tumače svi jednako. ne valoriziraju svi jednako, jer ne koriste svi istu ljestvicu vrednovanja (nemaju isti sustav vrijednosti). neće rad jednako valorizirati beskrupulozni vlasnik kineske tvornice dječjih igračaka (ili jedna blenderica ako ti drago) ili neki afrički doktor, skandinavski učitelj, brazilski re du gado, bolivudski glumac ili ortodoksni rabi. u raspravama ove vrste najčešće se kao rad priznaje (misli na) samo fizički rad. ali što s ostalim vrstama rada? nekom primitivcu je intelektualan rad nepoznanica, a čovjek koji se takvim radom bavi za njega je najobičniji zgubidan (izraz kojeg sam na ovom servisu imala čast čuti u nekoliko navrata :0). da ne spominjem što netko s takvim sustavom vrijednosti misli o umjetnicima manje popularnih grana umjetnosti, backpackerima, mladim buntovnicima (tj. na bilo koji način drugačijima od sebe) i sl. ukratko, biologija nam uvjetuje hranu da bi mogli živjeti, ali ne žive ljudi (bar većina) samo da bi jeli. sitost (ne biti gladan) je osnovni preduvjet da bi mogli biti živi i sposobni ispoljiti svoje potencijalne sposobnosti kroz razne forme (koje netko može smatrati i ne smatrati radom).
    p.s. jel` da je baš slatko kad članovi osuđene lopovske organizacije zauzmu patronizirajuću pozu pa krenu "mlađariji" davati savjete o radu. gotovo pa im čujem parole: "Mi smo vas u govna uvalili vi nas iz govana vadite" i "Drugovi, naprijed (a ja ću mator/a iza vas)!" :0)) vrhunski vic ti HDZovci.

    avatar

    19.02.2015. (19:44)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ne, ne slažem se sa djecom i starima ali oni koji mogu raditi trebali bi pridonjeti inače hrana postane populističko sredstvo...

    Ne smije cijelo društvo sjediti na plečima onih koji proizvode hranu. Zato smo mi motor na unutarnje izgaranje. Jer nitko ne proizvodi hranu i kupujemo ju izvan. A kad šoldi presuše?

    avatar

    21.02.2015. (19:33)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @neverin, treba biti realan. ovo nije antika, moderno društvo je kompleksno. rad/nja nije samo zemljoradnja. niti postoje uvjeti da bi se svatko njome bavio niti je svatko stvoren da bi se njome bavio (niti se svatko njome treba baviti). onaj tko ima vrt sebi će zasaditi pomidoru, ali nema svatko vrt niti svatko ima smisla za vrt. društvu se pridonosi i na druge načine (osim proizvodnjom hrane). uostalom, eksperiment prisilnog iseljenja gradskog stanovništva iz gradova na selo i prisile na težak fizički rad je već proveden sa užasnim posljedicama. znaš da je time Pol Pot uništio kompletno društvo i vratio ga u predindustrijsko doba. o sovhozima da ne govorim.
    naše društvo je na rubu kolabiranja jer je njegovo gospodarstvo u kompletu (industrija i poljoprivreda) sistematski uništeno od pohlepnih hulja. znaš to i sam. bogatstvo i moć su danas u rukama trgovačkog lobija koji je masovnim uvozom jeftinog bofla učinio proizvodnju (industrijsku i poljoprivrednu) neisplativom. to su im omogućile druge pohlepne hulje.
    u ovako postavljenom sustavu stoga nije realno tražiti da se ljudi bave nečim što ih baca u trošak (a bez promjene tog sustava). rješenje nije u tjeranju "onih koji mogu raditi" na polja (na proizvodnju koja im se neisplati i koja ih ne motivira). rješenje je mijenjati cijelu paradigmu. to jest, onima koji bi se bavili proizvodnjom učiniti proizvodnju isplativom. naravno, prethodno omogućivši uvjete da se time bave.
    ako kod nas nitko ne proizvodi hranu, kako može cijelo društvo sjediti na plećima onih koji hranu proizvode (a veliš da ne bi smjelo, ali smatraš da "oni koji mogu raditi trebali bi pridonjeti")? ostao mi je pomalo nejasan tvoj izvod (iako razumijem ono što si htio poručiti). naravno da se slažem da ne bi trebalo da cijelo društvo sjedi na plećima samo poljoprivrednog sektora, ako bi takav slučaj bio. no u našem bi slučaju to bio trgovački sektor na čijim plećima društvo sjedi i, velim(o), to ne valja. no bila bi zaista katastrofalna procjena iz krajnosti todorićizacije samo preći u krajnost polpotizacije. ne valja ni jedno ni drugo.

    avatar

    22.02.2015. (11:33)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ovo nije antika ali su potrebe iste. Ako ne proizvodimo ništa vrijedno da kupimo tu hranu izvana to znači da se iscrpljujemo, a nekom drugome omogućujemo bogaćenje na našoj potrebi.

    Nema zemljoraradnje, ali nema ni industrije. Jedino turizam donosi neke pare ali u njemu prodajemo opet tuđu hranu. Rješenje bi bilo oslobođanje na neko vrijeme od nameta i poticanje, ali džabe je očekivati to od ove države pošto imamo namete i na kulturu i na donacije... Osim toga sad imamo i banke koje ti skoče za vrat.

    Baš sam prije neki dan kod prijatelja pronašao potvrdu Franje Josipa da pradjeda od mog prijatelja oslobađa od davanja desetine pošto mu je nevrijeme uništilo urod. Zamisli si danas tu situaciju.

    ne smatram da se moramo svi vratiti zemlji ni da ju svi imamo ali smatram da bi bilo najvažnije omogućiti onih milion neiskorištenih kehtara državnog terena da odmah ide u obradu onome tko misli da može. Znaš i sama da je proizvodnja hrane poput štampanja vlastitog novca.

    Pa da, zdravi ljudi kao ja moraju raditi ili što onda imaju zahtjevati od proizvodnog procesa (pritom mi nije poznati mašklin u ruke povik jer kao što si rekla društvu možeš pridonjeti i kao umjetnik)?

    Uostalom kad mislim na nošenje na plečima sigurno ne mislim na sirotinju već na vlastodršce kojih je manje ali su skuplji od svih potreba svih siromašnih i beskučnika zajedno...

    ne vjerujem u reforme obrnutu ala Caucesku ali ako napraviš da se isplati obrađivati zemju to je dovoljno...

    prije nekolik godina kad je nastupila kriza gradonačelnik Vilnusa je uvidio da se obrti i kafići u centru njegovog grada gase. Što je napravio? Prepolovio je najmove i dopustio tim ljudima da i dalje postoje, da se poveća njihov broj i dugoročno davanja državi i gradu. U smislu da ima mnogo više onih koji daju gradu ali im je svima podnošljivije...

    avatar

    24.02.2015. (11:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...