< | kolovoz, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dok se jutrom dižu prve magle sljubljene s pepelnim mirisom krša, sjene su meke, sporije i duže. Tiho, pastelno, blago, konac ljeta ćuti se u zraku... I vodenasto sunce sve rujnije zaziva jesen. |
red hot chili pepper, oil painting by k.madison moore Papričice tako bi te rad`, ali si jako paprena. |
Pitaju me Australci zašto je željeznički kolodvor tako zapušten, propao, nema putnika nema nikoga, a autobusni, koji je odmah pokraj željezničkog, je uredan i čist? Objasnim im ponešto o stanju u HŽu, na licima im vidim i dalje su zbunjeni. Pitaju me kakvo je to neuspješno poduzeće, tko ga tako nesposoban vodi, jesu li ti ljudi onda siromašni i bez plaća? Velim ne, objasnim ponešto o državnom i privatnom sektoru. Na licima još veća zbunjenost. Pitaju, zar državi nije u interesu da njena poduzeća posluju dobro? Objasnim im ponešto o domaćoj dvodekadnoj interpretaciji državnih i privatnih interesa. Zbunjeno opet pitaju, ali zašto se tako krši zakon? Velim, zakon se nije kršio, već slijedio. Blijedi pogledi. Objasnim ponešto o domaćoj ekonomskoj politici, sprezi politike, korupcije i kriminala, pretvorbi i privatizaciji. Još bljeđi pogledi. Nije im jasno. Pitali bi ali zašto, ali velim zato (mislim, e moji bljedoliki, upali ste među domoroce). Pitaju me, zašto neki dijelovi grada izgledaju kao nakon nuklearne katastrofe? Velim zato i jer. Opet teleći pogled. Odnosno pogled građana neke daleke uređene zemlje kojima je kaos nerazumljiv. Tu su bile tvornice? Tako je. U kojima su radile tisuće ljudi? Tako je. U nevjerici pitaju, to je sve prazno, tu više nitko ne radi? Velim, tako je. Pa od čega vi živite? Počinje me boliti glava. Pitaju, zašto? Velim zato i zato. Pitaju, kako je to moguće? Velim zbog toga i toga. U nevjerici pitaju, zar nitko nije završio u zatvoru? Potvrđujem da nije. Odnosno da kao jedan je, ali je sada na odmoru, od zatvora. Zbunjeno bulje i žmirkaju kao tele u šarena vrata. Idemo dalje. Pitaju, na cesti su rupe, to mora da je od granata, jesu li to posljedice rata, jesu li bila velika bombardiranja, to mora da je zbog toga? Velim, ne, prva linija fronte je nešto dalje, ovo je zbog toga i toga. Teleći pogled. Opet pitaju, to je zbog rata? Opet odgovaram ne, zbog toga i toga. Pitaju, zar lokalne vlasti ne mogu poduzeti ništa da bi imali kvalitetne ceste? Objasnim im nešto o lokalnim vlastima i cestama. Napose autocestama. Žmirkaju. Pitaju, ali sagradili ste dobre autoceste, gradnja se sigurno nastavlja prema Dubrovniku? Pojasnim o popapanim milijunima, plaćenim a nedovršenim dionicama, zlatnim wc-ima, kraju autoceste u vrletima Vrgorca, pelješkom mostu i ostalim građevinskim marifetlucima. Trepću, zblenuto. Pitaju, a zašto su ove stepenice nedovršene? Objasnim im nešto i o lokalnim izborima. Pitaju, hoće li onda za sljedeće izbore stepenice biti dovršene? Baš kao djeci polako im i strpljivo objasnim ponešto o domaćem političkom folkloru i običaju opetovanih svečanih otvaranja. Velim, da bi se nešto moglo opetovano otvoriti treba vječno ostati nedovršeno. Pitaju, kako je moguće da se sve to dešava? Velim, zbog toga i toga. Zbunjeniji više nego ikad. Mene hvata muka. Kakvu li će sliku o ovoj zemlji steći. Da se ne izbezume do kraja, nastojim im skrenuti pažnju pričom o kulturi i prirodnim ljepotama. Mašem rukama, pokazujem, dokazujem. Neumorno ih filam podacima o tradiciji, naslijeđu, prirodi, smilju i bosilju. Nema vajde. I dalje žmirkaju. Zabrinuto pitaju, jesu li požari o kojima se priča učinili puno štete? Velim, svake godine isto. Pitaju, zašto se to događa? Velim, zbog toga i toga. Pitaju, zašto onda nitko ne čisti šume? Velim, nije sva šuma privatna. Pitaju, čija je šuma? Objasnim im ponešto o problematici naslijeđivanja, zemljišnoj rascjepkanosti, neuređenim zemljišnim knjigama, a ponešto i o HŠ. Na licima opet teleći pogled. Pitaju, zašto se knjige ne srede? Već se koprcam i u muci hvatam za Vranju Josipa. Ništa im nije jasno. Pitaju, zašto onda HŠ ne čisti šume? Velim, zato i zato. Pitaju, jesu li ti ljudi onda siromašni i bez plaća? Velim ne, plaće su im odlične, na licima još veća zbunjenost. Pitaju, tko je prije čistio šume? Velim, ti i ti, a bilo je i stoke koja je pasla. Pitaju, zar sada nema stoke? Potvrđujem. Pitaju, zašto nema stoke, gdje je nestala stoka? Suzdržavam se da je ne lociram u državnu upravu i govorim zbog toga i toga. Teleći pogled. Pitaju, kako je moguće da se nitko ne bavi stočarstvom, odakle vam mlijeko i meso, pa vaši supermarketi su puni puncati? Odgovaram. Na licima im zbunjoza plus nevjerica. Pitaju, zar se sve uvozi? Velim, Made in China. Pitaju, ali ako cvate trgovina, a poljoprivreda, što s poljoprivredom, valjda i ona prosperira?! Već potpuno zelenoj u licu, s gropom u želudcu, mučno mi je više reći išta. Na rubu histerije pitaju kako je moguće da je propala poljoprivreda?! To mora da je zbog rata, to je sigurno zbog rata?! Velim, ne, nije zbog rata, već zbog toga i toga. Pitaju, kako je moguće da se sve to desi, da nitko ne odgovara pred zakonom?! Kako je to moguće?! Kako?! Kako??? A da kako? Lako. Made in Croatia. Srećom nije sve tako crno, malo mi laknulo kad sam čula da im je sljedeća postaja Grčka. I od crnog ima crnohumornije. |
Naletjeh na izvrstan endimionov osvrt na olimpijsko natjecanje u dresuri konja. Kaskam i komentiram retroaktivno, ali nema veze jer tema je zahvalna. Uočih da je velik broj ljudi istodobno razmišljao otprilike isto o istom. No mislim da je propušteno iz teme izvući ono najbitnije. Gledajući to morbidno natjecanje u dresuri a zapravo mučenju, svojim sam ukućanima u jetkoj polušali rekla da to nije fer, jer bi olimpijsko odličje po svemu trebao dobiti konj, a ne čovjek. Kao što je Sadako`s i sam spomenuo, suštinske razlike između treniranja izmrcvarene mečke na lancu i bečke/španjolske škole dresure u biti nema. I jedno i drugo je "Pleši mečka, pleši!" uz taktove glazbe. I jedno i drugo jednako je mučenje životinja. Razliku čini samo ljudsko licemjerstvo. Jer dok neplemenitog medu na lancu trenira to jest muči neplemeniti Cigo kojeg je (kao dežurnog krivca za sve) svima lako osuditi kao mučitelja životinja bez ikakvih posljedica, dotle plemenito čistokrvne konje trenira to jest muči većinom plemenito čistokrvna plemićko bogataška degenerična europska kasta, koja si takav sport a zapravo mučenje može priuštiti, ne riskirajući pri tom, iz svojih pozicija nedodirljivih društvenih svetih krava, titulu mučitelja. Quod licet Iovi, non licet Cigo. Naravno, bogatunsko-plemenitaški Jupiteri, sve te razmažene princezice i prinčevi to jest konjine na konjima, kojima je kraljevsko degenerični tatek ili mamek, šeik ili ruskih oligarh, kupio basnoslovno skupu živu igračkicu, nad kojom će se u zlatnom kavezu nekažnjeno iživljavati - licemjerno se opravdavaju tradicijom, jer bi valjda pozivanje na dugu tradiciju, povijest, titule i lente, ljudska i konjska krva zrnca, svo to plemićko pirlitanje, trebalo svima zamazati oči i prikriti činjenicu da se u korijenu svega doista radi o staroj ljudskoj tradiciji - ali mučenja. Pa bilo ono i uljepšano to jest kamuflirano gracioznošću životinja te cirkuskom, klasičnom, vojnom ili bilo kakvom glazbom. |
Do sada je prilazio relativno tiho, kolebljivo i lelujavo, isključivo noću, skriven tamom, računajući na faktor iznenađenja. Nesigurno bi se prišunjao i iskoristio vas s leđa dok ne gledate, dok spavate, lipo sanjate i pojma nemate što vam bestidnik dole pod lancunima radi. Bio je pomalo dosadan i volio je piti, ali moglo ga se s vremena na vrijeme tolerirati i dati mu pinkicu onoga što traži. Mislim, uboja bi on vas iz užitka, ćućajo bi vas taj zloćo potajice i potajice golicao, ali bez većih posljedica. On bi vas uboja, negdi dole mrvu pomilkijo i zaškaljkijo, a vi bi onda ili mahnuli rukom ili ga uz užitak tresnuli, i ništa vam ne bi strašno, jel`, nateklo. Ali sada to besramnik čini prekomjerno, glasno i zloćesto čak i usred bijela dana, u parku na klupi il' u jarku nema veze, na svakom kantunu, u svakoj prilici, i nije ga pri tom ni strah ni sram. Zamislite tu drskost! Kao da je na viagri ili steroidima. Nezasitan. Zato što se pobarabio, pokvario, podivljao, potuđio i postao opasan. Sada više nije običan domaći, nego nabildan, egzotičan i agresivan, nikad mu nije dosta, ništa ga ne zadovoljava, zaskače vas posvuda, igrao bi se gerile, postao je otrovan i perverzan, čak nosi i maskirnu na uzorak tigra. I nisu mu dovoljni njegovi teritoriji nego vreba i osvaja sve naše. Jedan najobičniji sadist i okupator. Šporkaćun koji se razmnožava preko svake mjere i gura svoj nos baš svuda. A ne kao prije, kao sav pošćen svit, samo u tuđe posteje i krevete. Sram ga bilo. Tako domaćem, pitomom i punomoralnom svitu izazivati probleme. Eeeeeee, mislin se, prvo su dicu plašili ticaman, kokošaman, labudoviman i svačim nečim pernatim, pa su onda prešli na svinje, a onda i na krave. Ili je bilo obrnuto, od kopitara i papkara ka krilatim beštijama, ili su se na kraju svi posvinjili? Više se ni ne sićan, a nije ni bitno. Iz dalekijeh jamerika čujen friško stižu i nove vijesti. Dobro in je iz gujice u glavu došlo di pravi razlog za strah leži. U krvopijaman, ka i uvik, od kada je svita i vika, u kojekakvin krvopijaman. Kojiman veličina nije važna da bi bili beštije. Aleluja. |
Neću reći da ne znam, jer točno znam koji je vrag domaćim portalima kada radeći osvrte na upravo završenu svjetsku feštu sporta pumpaju "atmosferu" lupetajući o veličanstvenim trijumfima, regionalnoj nadmoći, vodećoj regionalnoj sili i povijesnim uspjesima. Samo što usred potpunog gospodarskog i temperaturnog meltdowna, taj zastarjeli film nemoći u pameti kod nekih više ne pije vodu. I kolikogod po mnogima kontroverzni Morrissey znao o koječemu i sam lupetati, njegovim zapažanjima o slijepom nacionalizmu i patriotizmu (isto sranje zapadnjačko pakovanje) nemam što nadodati, potpuno shvaćam o čemu čovjek govori. Zaslugom one vječnoprisutne baze koja i dalje tu otrovnu vodu slijepo srče. "WAKE UP WAKE UP". Ma da, baš. Čini mi se da se grčki, i globalno i lokalno, čak i na engleskom slabo čuje. |