Naletjeh na izvrstan endimionov osvrt na olimpijsko natjecanje u dresuri konja. Kaskam i komentiram retroaktivno, ali nema veze jer tema je zahvalna. Uočih da je velik broj ljudi istodobno razmišljao otprilike isto o istom. No mislim da je propušteno iz teme izvući ono najbitnije. Gledajući to morbidno natjecanje u dresuri a zapravo mučenju, svojim sam ukućanima u jetkoj polušali rekla da to nije fer, jer bi olimpijsko odličje po svemu trebao dobiti konj, a ne čovjek. Kao što je Sadako`s i sam spomenuo, suštinske razlike između treniranja izmrcvarene mečke na lancu i bečke/španjolske škole dresure u biti nema. I jedno i drugo je "Pleši mečka, pleši!" uz taktove glazbe. I jedno i drugo jednako je mučenje životinja. Razliku čini samo ljudsko licemjerstvo. Jer dok neplemenitog medu na lancu trenira to jest muči neplemeniti Cigo kojeg je (kao dežurnog krivca za sve) svima lako osuditi kao mučitelja životinja bez ikakvih posljedica, dotle plemenito čistokrvne konje trenira to jest muči većinom plemenito čistokrvna plemićko bogataška degenerična europska kasta, koja si takav sport a zapravo mučenje može priuštiti, ne riskirajući pri tom, iz svojih pozicija nedodirljivih društvenih svetih krava, titulu mučitelja. Quod licet Iovi, non licet Cigo. Naravno, bogatunsko-plemenitaški Jupiteri, sve te razmažene princezice i prinčevi to jest konjine na konjima, kojima je kraljevsko degenerični tatek ili mamek, šeik ili ruskih oligarh, kupio basnoslovno skupu živu igračkicu, nad kojom će se u zlatnom kavezu nekažnjeno iživljavati - licemjerno se opravdavaju tradicijom, jer bi valjda pozivanje na dugu tradiciju, povijest, titule i lente, ljudska i konjska krva zrnca, svo to plemićko pirlitanje, trebalo svima zamazati oči i prikriti činjenicu da se u korijenu svega doista radi o staroj ljudskoj tradiciji - ali mučenja. Pa bilo ono i uljepšano to jest kamuflirano gracioznošću životinja te cirkuskom, klasičnom, vojnom ili bilo kakvom glazbom.
Post je objavljen 21.08.2012. u 09:00 sati.