< | kolovoz, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
O rasulu hrvatskog pravosuđa ovih dana bolje svjedoče konkretni incidenti, nego sve jalne optužbe bivše ministrice i sveprisutno prolivanje krokodilskih suza za oduzetom joj foteljom. Aktualni slučaj striptiz-bara ogolio je sa lica pravosuđa i ono malo fasadne šminke, kojom bi naša Vlada željela EU-u podvaliti muda pod bubrege, odnosno bezakonje pod zakonje. Slučaj pedofilskog traffickinga iz Dubrovnika, potvrđuje to na najužasniji način. Kad je prije nekoliko dana u jednom dubrovačkom restoranu (u Zatonu) osoblje tog restorana spasilo iz ruku njemačkog pedofila malu 10godišnju Romkinju, koju je ovaj monstrum (kako se kasnije saznalo) kupio u Srbiji od njenih roditelja – mnogima je sigurna sam, pao kamen sa srca. I ne samo hrabrim ljudima iz onog restorana kroz glavu je vjerojatno prošlo – dobro je, barem je jedan u svome zlu naumu spriječen, barem je jedan dolijao. No u Hrvatskoj, kako se pokazalo, radovanju i nadi mjesta nema. Iako su ljudi svjedočili da je Nijemac pipao dijete, da je Nijemac to dijete držao u svojoj sobi (a gdje je još svjedočenje djeteta?) – Nijemac je nakon provedene istrage slobodno odšetao. Više je nego jasno da je ta istraga bila jadna. Nijemac je naime tvrdio da za dijete posjeduje papire kojim su mu je roditelji dali na skrb, štoviše imao je dokument neke vjerske zajednice kojom dokazuje ´da dugo godina donosi pomoć pučanstvu istoka Srbije´. Drugim riječima, Nijemac je mogao tvrditi i da je i sveti Petar glavom i Majka Tereza sve u jednom – i to bi bio dostatan razlog da on neko potpuno tuđe dijete voda sa sobom, bludno iskorištava i da ga zatim naše pravosuđe oslobodi svake sumnje i pusti na slobodu. Dovoljno je dakle imati papir neke vjerske zajednice jer takav papir stopostotno jamči istinitost bilo kakvih tvrdnji, jer tko je vidio pedofile u okviru neke vjerske zajednice, pogotovo danas?! Oprostite na sarkazmu. Nepobitne činjenice da je on pipao dijete i držao ga u svojoj sobi - našem pravosuđu očito ne znače ništa niti im koriste. Štoviše, nadležno odvjetništvo uopće nije zahtjevalo da se istraži i osnovanost sumnje u trafficking. A što je još gore, o sudbini male Romkinje (op.a. ropkinje) trenutno se ne zna - ništa! Dijete je Centar za socijalnu skrb prvo smjestio u - Dječji dom, da bi zatim Centar po protokolu kontaktirao - Međunarodnu organizaciju za imigraciju (organizacija koja navodno brine o žrtvama trgovine ljudima). A odavde sve prelazi u sfere navodnoga. Ta međunarodna organizacija dijete preuzima i navodno opet prosljeđuje - organizaciji u Srbiji koja je opet sa svoje strane navodno - zbrinjava na zadovoljavajući način! Zadovoljavajući način?! Što im to pod milim bogom znači?!? Gospode bože! Toliko navodnih prosljeđivanja, toliko neprovjerenih lančanih prebacivanja djeteta, da bi krajnji cilj bio što? Opet - roditelji djeteta? Oni isti koji su je i prodali? Gospode bože! Jadno dijete – jadno dijete!!! A naše nadležno odvjetništvo uopće nije zahtjevalo da se istraži i osnovanost sumnje u trafficking. Ponavljam – naše odvjetništvo nije učinilo ništa! Pedofilčina vjerojatno ni sam nije mogao vjerovati kako se uhvaćen na djelu – tako lako izvukao. On je Hrvatskom sigurno oduševljen. Odlepršala ptičica, odlepršala… A djeca i roditelji nek´strepe. A naše nadležno odvjetništvo nije učinilo ništa (da su barem učinili bilo što, bilo što da ga u pritvoru zadrže i dobiju na vremenu dok ne istraže slučaj, izmisle da nije platio pristojbenu taksu ili parking ili nešto.. bilo što kvragu). Ništa. A oni u Splitu prebili nedužnoga. A di su bili kad je tribalo? A gospemoja. A živi užas. |
Kako koristim dva blog alata (a oba me podjednako nerviraju, he-he) odlučila sam ih malo usporediti, onako kao površno proći njihovu ponudu svekolikom blog pućanstvu, čisto izbacivanja frustracija radi. A i da mi se to prestane vrtiti po glavi (dešava li se i vama da neka ideja neće iz glavurde i neće?). Za druge alate ne znam, nisam tamo bila ni neću, nisan sklona švrljanju nemam vrimena za to, pa ih neću ni spominjat. Blog.hr je moja matična postaja, tu sam počela, uza sve sam joj mane ostala odana i tu ostajem (a glavne razloge tomu ću navesti u usporedbi). MojBlog.hr je moja sekundarna ili rezervna opcija, kojoj sam se okrenula takoreći u afektu. Odnosno pri jednom od uobičajenih padova servera voljenog nam (uliz-uliz) blog.hr-a (ps-ps.. kad mi je iskreno rečeno puka film i kad san ih vrlo glasno da je i susida čula poslala u tripićkematerine, ali to neka ostane među nama). Neću puno trtljat, nisam stručnjak, ali evo recimo za početak - naslovnica Bloga mi je lipša, prozračnija i informativnija od naslovnice MojBloga. No MojBlog od nedavno ´besramno´ dili pare (ako niste znali, a malo je takvih) pa komu pare komu obojci. ;0) Ipak, Blog.hr-u ostajem vjerna prvenstveno zbog - lakoće unosa teksta. Nema tu komplikacija niti visoko tehnološke zajebancije, nema tu da nemoš kopi-pejstat ili pazit u čemu pišeš, Wordu ili Notepadu i takvih sranja, nema tu oš´ovo oš´ono. Ima samo – oš pisat, neš´pisat. Akoš´pisat – brate piši i objavi i amen. Vizualno je pregledno, nemaš zabune – tu ti je box, tu ti je arhiva, tu ti je dizajn, samo što ne fercera, lipa velika slova fala in (dovoljno velika da se snađe i ćorava kokoš). Čisto i jednostavno i za najobičnijeg tuduma za kompjutorom. A to meni treba, fala lipa. ;0) MojBlog s te strane stvarno ima milijun dodatnih opcija, ali te opcije mene ni malo ne zanimaju. Baš me briga oće li slova biti u Verdani, New Romanu ili Arialu. Baš me briga za tagove, za kategorije, baš me briga za kolone, za ovo i za ono, mene te dodatne opcije samo - dodatno opterećuju. I na kraju krajeva samo mi dodatno kompliciraju ono što bi trebalo biti prioritet na blogu – unos teksta! Što jednostavniji i što brži. A ako vi velite da te silne opcije i jesu stvorene za pojednostavljivanje, sory meni se čine upravo suprotnim. Dok ja tamo nađem arhivu, pa sve nešto sitno, pa di su boxovi, pa ne vidim, pa ograničen broj prikazanih postova, pa ograničen vremenski period stagnacije bloga, pa kolko god da stranica otvorim još ih tribam otvarat i pritom pazit da ne zagubin one prve, ma neman ja živaca za to. Ali MojBlog ipak u nečemu kapitalnom nadvisuje Blog. Ono najbitnije u čemu MojBlog gazi Blog su (pogodili ste) – slike. E tu im nemam zamjerke. To je glavna falinga Bloga, ovo pravilo 200x150 koje izobličuje slije i mene naprosto izluđuje, plus šta se za veće slije mora ić´ na svakolike ImiđŠekove pa prebacivat kodove, pa ovo, pa ono. A na MojBlogu sliju fino namečiš u svoju vlastitu arhivu pa s njom radiš šta oćeš, ma divota! MojBlog na slijama odnosi prevagu. I na još nečemu - na stabilnosti. To su oni uobičajeni padovi servera našeg B(l)oga (uliz-uliz agen) koje gore spomenuh i koji mi svaki put odnesu pet godina života. MojBlog nema tih problema, što zbog manjeg broja korisnika, što zbog ne znam čega, ali kad Blog rikava, MojBlog - piči. Zato tamo svojedobno i savih rezervno alter-gnijezdo, čisto ovakovih situacija radi, dabogda ga što manje koristila. No opet velim, Blog je moja baza jer na njemu najlakše pišem. A pisanje bi trebalo biti svrha bloga. I iskreno rečeno nekako se srodiš sa izgledom svog bloga, pa kolko god ti bio autor i vamo i tamo, tekstovi tamo na tom drugačijem blogu, kao da ne odražavaju baš ono što si htio reći. Riječi su iste, ali lice je drugo. A to nekako kao da ometa, zar ne. A šta ja znam, možda sam ja samo jedna normalno nenormalna podvojena lićnost ;0) |