O rasulu hrvatskog pravosuđa ovih dana bolje svjedoče konkretni incidenti, nego sve jalne optužbe bivše ministrice i sveprisutno prolivanje krokodilskih suza za oduzetom joj foteljom. Aktualni slučaj striptiz-bara ogolio je sa lica pravosuđa i ono malo fasadne šminke, kojom bi naša Vlada željela EU-u podvaliti muda pod bubrege, odnosno bezakonje pod zakonje.
Slučaj pedofilskog traffickinga iz Dubrovnika, potvrđuje to na najužasniji način. Kad je prije nekoliko dana u jednom dubrovačkom restoranu (u Zatonu) osoblje tog restorana spasilo iz ruku njemačkog pedofila malu 10godišnju Romkinju, koju je ovaj monstrum (kako se kasnije saznalo) kupio u Srbiji od njenih roditelja – mnogima je sigurna sam, pao kamen sa srca. I ne samo hrabrim ljudima iz onog restorana kroz glavu je vjerojatno prošlo – dobro je, barem je jedan u svome zlu naumu spriječen, barem je jedan dolijao.
No u Hrvatskoj, kako se pokazalo, radovanju i nadi mjesta nema. Iako su ljudi svjedočili da je Nijemac pipao dijete, da je Nijemac to dijete držao u svojoj sobi (a gdje je još svjedočenje djeteta?) – Nijemac je nakon provedene istrage slobodno odšetao. Više je nego jasno da je ta istraga bila jadna.
Nijemac je naime tvrdio da za dijete posjeduje papire kojim su mu je roditelji dali na skrb, štoviše imao je dokument neke vjerske zajednice kojom dokazuje ´da dugo godina donosi pomoć pučanstvu istoka Srbije´.
Drugim riječima, Nijemac je mogao tvrditi i da je i sveti Petar glavom i Majka Tereza sve u jednom – i to bi bio dostatan razlog da on neko potpuno tuđe dijete voda sa sobom, bludno iskorištava i da ga zatim naše pravosuđe oslobodi svake sumnje i pusti na slobodu. Dovoljno je dakle imati papir neke vjerske zajednice jer takav papir stopostotno jamči istinitost bilo kakvih tvrdnji, jer tko je vidio pedofile u okviru neke vjerske zajednice, pogotovo danas?! Oprostite na sarkazmu. Nepobitne činjenice da je on pipao dijete i držao ga u svojoj sobi - našem pravosuđu očito ne znače ništa niti im koriste.
Štoviše, nadležno odvjetništvo uopće nije zahtjevalo da se istraži i osnovanost sumnje u trafficking.
A što je još gore, o sudbini male Romkinje (op.a. ropkinje) trenutno se ne zna - ništa! Dijete je Centar za socijalnu skrb prvo smjestio u - Dječji dom, da bi zatim Centar po protokolu kontaktirao - Međunarodnu organizaciju za imigraciju (organizacija koja navodno brine o žrtvama trgovine ljudima). A odavde sve prelazi u sfere navodnoga.
Ta međunarodna organizacija dijete preuzima i navodno opet prosljeđuje - organizaciji u Srbiji koja je opet sa svoje strane navodno - zbrinjava na zadovoljavajući način! Zadovoljavajući način?! Što im to pod milim bogom znači?!?
Gospode bože! Toliko navodnih prosljeđivanja, toliko neprovjerenih lančanih prebacivanja djeteta, da bi krajnji cilj bio što? Opet - roditelji djeteta? Oni isti koji su je i prodali? Gospode bože! Jadno dijete – jadno dijete!!!
A naše nadležno odvjetništvo uopće nije zahtjevalo da se istraži i osnovanost sumnje u trafficking. Ponavljam – naše odvjetništvo nije učinilo ništa!
Pedofilčina vjerojatno ni sam nije mogao vjerovati kako se uhvaćen na djelu – tako lako izvukao. On je Hrvatskom sigurno oduševljen. Odlepršala ptičica, odlepršala…
A djeca i roditelji nek´strepe.
A naše nadležno odvjetništvo nije učinilo ništa (da su barem učinili bilo što, bilo što da ga u pritvoru zadrže i dobiju na vremenu dok ne istraže slučaj, izmisle da nije platio pristojbenu taksu ili parking ili nešto.. bilo što kvragu). Ništa.
A oni u Splitu prebili nedužnoga.
A di su bili kad je tribalo?
A gospemoja. A živi užas.