MODESTI BLEJZ

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.11.2005., srijeda

Povijesno Ne!

-Primuči, primuči, primuči, primuči, primuči, primuči…
-Ali ne mogu!!!
-Primuči, primuči, primuči, primuči…
-Ma ne mogu!!!
-Daj muči srca ti, jezik prigrizla!
-Ali, ali, ali… ne, ne, ne, ne… ne mogu, ne mogu… ubij me ali NE MOGU IZDRŽAT!!! Evo na:

TA-NA-NA-NAAAAA!!! VATIKAN ZATVARA VRATA HOMOSEKSUALCIMA!!!
A što ih neće pustit vanka? ;D

-Nisi mogla izdržat, jeli?! Da nisi rekla bila bi pukla, jelda?
-Ha-ha-ha-ha, a šta san ja jadna kriva, kad mi je to taaaakoooo smišnoooo!!! Zamisli, zamisli, ma zamisli molin te oni, oni… ha-ha-ha… oni zatvaraju vrata homoseksualcima… ha-ha… homoseksualcima… stoji Benedikt na vratima… ha-ha-ha… stoji Benko na vratima i pita: jesi ti.. ha-ha-ha.. jesi ti.. ha-ha.. ma jesi ti homoseksualac???... a ovaj će mu na to… ha-ha… a ovaj će na to: ma jok bolan – ja san ti Bosanac!!! HA-HA-HA-HA!!! Jooj, jooooj ne mogu višeee, HA-HA-HA JOOJ JOOOOOOOJ BOLAN ON NJEMU DA JE ON BOLAN BOSANAC JOOOOOOJ HA-HA-HA-HA NE MOGU VIŠE HA-HA-HA!!!
-Jebate, ti si totalno pukla.
-HA-HA… a ti pričaš sama sa sobom, JOOOOOJ JOOOOOOOJ BOLE ME BUBREGI, BUBREGI ME BOLE JOOOOOJ!!! HA-HA-HA-HA!!!

Poniženje, ali čije? U srednjem su vijeku prije ugovorenih brakova običavali ginekološki pregledavati i potvrđivati djevice. Bio je to još jedan od glupih načina kontroliranja nečega što se uopće ne može kontrolirati - nečije seksualnosti. Malo je reći da je to bio - totalni idiotizam. Što bi analogno tome, poslije ovog ´povijesnog Ne´, bio sljedeći korak Vatikana? Podvirivanje pod habite? Čovjek bi pomislio da se poslije mračnog iskustva srednjeg vijeka, naša civilizacija više neće vraćati sličnim promašajima. Čovjek bi pogriješio.
Kad spominjem poniženje, ne vežem ga uz tu u Vatikanu sada i zakonski izgnanu kategoriju, dakle ne uz homoseksualce, već ga vežem uz sam - Vatikan. Ovaj besmisleni čin smatram iskonski sramotnim i poražavajućim za Vatikan. Ako se neka institucija definira proklamiranjem kršćanstva, a samim time od Isusa nam zadanim čovjekoljubljem – kako jedan ovakav, u svojoj biti diskriminacijski akt, može proklamirati jednakost među ljudima? Toliko.

P.S.odličan osvrt na ovu temu ovdje.

- 19:07 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

28.11.2005., ponedjeljak

Tuđe nećemo, svoje… ipak damo?

Neum on maj majnd, Neuuum on maaaaj maaaaajnd!

Dr.uže Tito, nešto bi te pito,
Po Pelješcu bi hodao, a po Bosni bi se skito,
Poklanjaš li tako i ćaćino,
I jesil´ išta - narod pito?

Hm, Dr.uže Tito što se još rimuje sa pito, skito? hm... mito?

- 19:11 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

27.11.2005., nedjelja

Bolesne fiksacije

Zanimljivo kako život vuče zgodne paralele. Slučaj telefonske manijakinje.
Telefonska manijakinja je bolesno fiksirana. Telefonska manijakinja danima opsjednuto telefonira Hitnoj. Telefonska manijakinja blokira Hitnoj normalan rad. Telefonska manijakinja je uhićena. Svima je jasno da je telefonska manijakinja jedna ozbiljno bolesna osoba, kojoj je potrebna profesionalna pomoć.
Slučaj gospodina A.
Gospodin A. je bolesno fiksiran. Gospodin A. danima dežura uz program HRTa. Gospodin A. ljutito topće nožicama o pod na neispunjenje njegovih zahtjeva. Gospodin A. bijesno suče brk na emitiranje onoga što on smatra nepodobnim. Gospodin A. danima opsjednuto telefonira HRTu. Gospodin A. blokira HRTu normalan rad. Gospodin A. nije uhićen iako je svima jasno da je gospodin A. jedna ozbiljno bolesna osoba, kojoj je potrebna profesionalna pomoć.
Zašto gospodin A. može činiti ono što čini, dok telefonska manijakinja to isto ne može? Tu dolazimo do slučaja gospodina dr.I, no možda ipak… da to ostavimo za kraj, ha? Da, slučaj gospodina dr.I. ostavićemo za kraj. Sljedeći slučaj…

Slučaj gospođe V.Š.O.
Gospođa V.Š.O. je… ajde da se ne ponavljam, već znate. Gospođa V.Š.O. po potrebi laže narodu. Gospođa V.Š.O. tvrdi da isplata određene međudržavne odštete - nije ugovorena trgovina i ulizništvo. Gospođa V.Š.O. nije zbog laži uhićena, iako je svima jasno da je gospođa V.Š.O. klasičan primjer (da ne kažemo.. koza) narodne poslovice: ako laže koza, ne laže rog.
Zašto gospođa V.Š.O. može lagati kao što to čini, bez ikakovih posljedica? Tu dolazimo do slučaja gospodina dr.I koji… ma čekaj malo! Gospodin dr.I? Zar to nije onaj isti slučaj, slučaj gospodina dr.I odozgo? Je? Da, izgleda da je… ajde kad sam već rekla… ostavićemo ipak njegov slučaj za kraj… da… ovaj… ma zamisli molim te isti slučaj… hm… da, ovaj… dakle sljedeći slučaj.
Slučaj gospodina Š.
Gospodin Š. je isto to što je. Gospodin Š. po potrebi laže narodu. Gospodin Š. tvrdi da isplata određene međudržavne odštete – nije ugovorena trgovin… hej! Pa šta je ovo!? Šta i ovaj tvrdi isto?!? Ma čekaj malo, ako kojim slučajem upitam zašto gospodin Š. smije činiti to što čini, hoće li i ode iskrsnuti izvjesni gospodin dr.I… evo ga majke mi! Je! Slučaj gospodina dr.I! I ovdje! Pa ovo je za nevjerovat! Pa u šta taj nije umiješan!?! E sad mi je dosta! Na tapet dolazi slučaj…

Slučaj gospodina dr.I-a.
Gospodin dr.I. je bolesno fiksiran. Gospodin dr.I danima opsjednuto telefonira svojim podređenim jatacima. Gospodin dr.I. izdaje sve moguće i nemoguće naredbe koje će ga zadržati u centru njegove bolesne fiksacije. Gospodin dr.I. tako telefonira gospodinu A. koji zatim telefonira HRTu koji zatim ´telefonira´ narodu. Gospodin dr.I. također telefonira gospođi V.Š.O. koja zatim i sama ´telefonira´ narodu. Gospodin dr.I. za svaki slučaj telefonira i jačoj zvjerci gospodinu Š. koji zatim telefonira HRTu gospodina A, da bi zatim i tamo osobno ´telefonirao´ narodu, jer bože moj ´između njih i naroda ne smije više biti posrednika´… i tako se to lančano telefoniranje nastavlja sve dok istina (odnosno, ono što gospoda smatraju istinom) ne dođe do ušiju jedinog bespomoćnog primatelja – naroda, ili kako to već ide u toj igri gluvih telefona.
I za kraj ono isto pitanje iz prvog slučaja telefonske manijakinje: Zašto gospodin dr.I. može činiti ono što čini, dok telefonska manijakinja to isto ne može?
Iz vrlo jednostavnog razloga, razlika je naime u - fiksacijama. Dok je fiksacija telefonske manijakinje bila Hitna (a s tim se nije igrati), bolesna fiksacija dr.I-a je - vlast. A s njom se u Rvata svatko može… i voli igrati.

Slučaj blogerice M.B.
Blogerica M.B. je bolesno fiksirana. Blogerica M.B. danima opsjednuto posta gospodinu dr.I-u. Blogerica M.B. blokira gospodinu dr.I-u normalan rad. Blogerica M.B. je uhićena?

Hej! Blogerica M.B?!? Ko me to zajebaje?! Pa ne može to tako! Idem se odmah zvat na telefon! ;o)

- 17:42 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

22.11.2005., utorak

Pokretni servis za krave

-Dobar dan.
-Dobar dan gospodine, izvolite?
-Ja bih servisirao.
-Izvolite, samo izvolite, sad ćemo mi to.
-Hoće li to dugo?
-A slušajte, to vam ovisi o kvaru. Da li ste nedavno imali kakvu nezgodu sa kravom? Udes?
-Ne, ne, ovo ja samo rutinski. Čujte, servisirano govedo – dobro govedo.
-Tako je, tako je, pomjerite vi nju još malo naprijed, tu iznad, tako. Da pogledamo šta to ispod ima… aha!
-Što je? Što vidite?
-Vaša krava malo curi. Jeste to i prije primijećivali?
-A šta ja znam, nisam dole zagledao.
-Nema problema sredit ćemo mi to, malo ćemo pritegnuti… eto ga. Hoćete da provjerimo i tlak?
-Pa ako baš hoćete.. može, ja znate nisam stigao…
-Ps, ps, ps… lijevo vime – dobro, ps, ps, ps… desno… isto. Da vidimo još… prednje lijevo ps, ps, ps… aha malo nisko sad ćemo mi to… ps, ps, ps desno i… OK, to je to. Recite, jeste bili na tehničkom?

-Pa ovaj.. baš bih trebao.
-Aha, a zato servis, da, da. Da vidimo kočenje, hmmm prednji papak… da, dobro.
-Recite, ovaj… kako bi vas pitao…
-Pitajte gospodine, samo pitajte..
-Trebaju li i ispušni plinovi za tehnički?
-Naravno! Naravno da trebaju! Zašto? Zabrinuti ste da da neće proć´?
-Pa znate, ipak je to staro govedo, jeli… gadni plinovi i to.
-Gospodine, sve se može, sve. Odzada mali karburatorić, mrvu podmazat…
-A triba podmazat?!? A zato se ritnu… ovaj, he-he…
-Ha-ha, vidin da je gospodin i sam probao, da-da, sad shvaćam u čemu je problem! Slušajte ja bih vam ipak kao profesionalac rekao da je bolje platiti stručnjaka pa biti siguran, a ne ići sam i uprskati stvar, jel´tako?! Ali naš svijet je takav pa dok ne proba nije miran, jesam u pravu?
-A, pa znate.. jeli, nema se, skupo i tako to, triba ušparat, sam se snać…
-Skupo je, skupo, ali je li bolje platit majstora ili kupovat komplet novu kravu? Shvaćate?
-Da-da. Samo, znate, ima jedna sitnica…
-Ma kakva sitnica, evo vidite i sami, umjesto što ste se mučili trebali ste odmah kravu meni dovest i ja bih to bez po muke! No, ni sad nije kasno, sad ću ja to… samo da navučem rukavice… evo - PLOP!
-Ma da, da, ali ima jedna sitnica, znate – to nije krava. To je - vol.
-Nije krava..??? Kak.. kak.. Ma kako nije krava!!! A NA ČEMU SAM ONDA JA TO PROVJERAVAO TLAK???

Iskreno i od srca čestitamo mladim poduzetnicima koji su projektom Pokretni servis za krave osvojili treću nagradu na državom natjecanju mladih poduzetnika! Nadamo se da će poveliki iznos novčane nagrade biti dobar poticaj za njihov nadahnuti projekt. Želimo im daljni uspjeh u njihovom poslu uz srdačnu poruku: Izmuzite ih dečki, izmuzite!
(Krave naravno! Krave)

- 21:09 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

18.11.2005., petak

Fidel-1 : CIA-0

Ako postoji jedan razlog zbog kojeg navijam da metuzalem Castro doživi najmanje 120tu, onda je taj jedan sljedeći - da do smrti CIAi vadi mast. Jer čime se te Centralno obavještajne budaletine bave (mislim, pored uobičajenog sijanja sranja diljem svijeta, of kors) upravo je nevjerojatno. Oni, jadni ne bili, ovih dana trijumfalno objavljuju da su dugotrajnim analizama i metodičkim promatranjem (!) došli do zaključka da stari Fidel ima Parkinsa i da neće dugo. ?! U jebote!
Priznajem, priznajem, priznajem ljudi! Sve priznajem! Na ovu sam ostala PAF! Oduzeta, smućena, blijedog i blentavog pogleda, sa velikim upitnikom povr´glave, nešto kao Alan Ford, ako ga možete vizualizirati, u ranu zoru.
E, i? –pita se sad cijeli svijet: Stari Fidel neće dugo, i…? -ovdje svijet očekuje kao neki jeli, logični nastavak ovog upravo senzacionalnog CIAinog otkrića, za koje im je trebalo jeli, dugotrajno i metodičko promatranje. Od Zaljeva svinja, moglo bi se reći. Čudim se da im je i to bilo dovoljno za ovakav zaključak, baš se čudim.
Ali ne briga CIA te brige, njoj je Fidel trn u oku, kamen u cipeli, čičak u guzi, i bez Fidela CIA ne može, a bogme ni Stari bez svoje CIAe (ma kolko oni to poricali), baš kao i nekoć Matan brez svoje Dektive. Ne može CIA svom Fidelu oprostit bosanski grb na američku demokraciju, a nit´ Fidel svojoj CIAi onolike atentate – ali i opet jedno bez drugog ne mogu, i u ljubavi i u mržnji. Niti bi Fidel bez svoje CIAe bio Fidel, nit´bi CIA bez svoga prgavoga Prdonje bila CIA, ili jednostavnije narodski rečeno: jebeš CIAu bez Castra u dvorišću.

To je ka´ De Niro i Pacino u Vrućini. Ono, side Fidel i CIA na kavi, dva stara prijana, pa se fino razgovaraju:
CIA: E, kaš odapet?
Fidel: Kaš ti?
CIA: Aj ne zajebaji.
Fidel: Aj ti ne seri.
CIA: E, i šta ima novoga?
Fidel: A, ništa. Slomija ruku, nogu, rebro, desni kuk… ono, po starom, ništa.
CIA: E, znan. Opet si studente davija, tako ti i triba.
Fidel: Ko davija? Ja davija? Aj ne seri, nisu moji ka i tvoji. Pretili prasci.
CIA: Aj, aj, kolko si ovi put?
Fidel: Sedan.
CIA: Jebate. Šta je to novi rekord?
Fidel: Ma jok. Dvanest.
CIA: Dvanest!?! Davija si ljude dvanest sati!?! Jebate pa kako te sami ne ubiju, a ludih komunjara u pičku materinu!
Fidel: A oni tvoj davi ku.ca, i ne seri nego plati kavu.
CIA: A u pičku materinu!
Fidel: Šta neš kavu platit!?
CIA: Ma nije to.
Fidel: Nego?
CIA: A šta misliš ko će tih dvanest sati morat pročitat. Aj u ku..c!

I zato druže Fidel poživija ti namin još dugo-duuuugo… ;o)

- 21:36 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

17.11.2005., četvrtak

CAR JE GOOOL!

Zašto je reprezentacija mladih igrala u Velikoj Gorici, a ne recimo u Zagrebu ili Splitu? Zato jer je trebalo sakriti sramotu -razmišljanje je Saveza. I zato jer je Savez skup licemjerne gamadi koja se u iste mlade kune i bogon i nogon kad im ide dobro, a kad im ne ide odriče ih se lakoćom Jude -razmišljanje je moje. Licemjeri!
I u Ljubu se takvi sada kunu, kunu više nego u rođenu mater, više nego u vlastito hrvatstvo, u stvari.. sada se rađe kunu u njegovo hrvatstvo, a do jučer im je Ljubo bio onaj iz Banje Luke, onaj ćelavi, stariji i ružniji od malog Ančića koji je ipak naš, ipak pravi Hrvat, ipak novi Ivanišević – figu vam! Licemjeri!
Licemjer Sanader poručuje nešto bankarima, ma molin te lipo on nešto poručuje bankarima, ma što, što, što, što to on gromko poručuje??? Ne davite građane kreditima – e pa dobro si se sjetio! Baš sad! Dobro jutro premijeru! Dobro jutro licemjeru! A čime ćeš ti ono izgraditi onaj most do Pelješca? Ha? Lovom iz vlastitog džepa? Zanimljivo kako si ga se baš sad sjetio premijeru. Baš sad! Mosta! Ha! Kako oriđiđi! Nisi imao velik izbor, veliš - ili to ili tunel? Još jedan megalomansko-grandiozan pothvat. Taman pred EU pregovore. Taman pred kao neke tamo usput nimalo važne ma što ono, aha – izbore?! Jeli izbore?! Naziva li se kolektivno nasanjkavanje nacije još uvijek - izborima?! Licemjeru!

I gle, Ameri u Iraku koristili fosfor. Ma nemoj mi reć! Ma ko je to mogao i pomisliti! Jebate otkrili nam toplu vodu! Ajmo svi kolektivno svršit: Dobro-dobrojutro-dobrojutro-caa se nejavijeeees-ca se nejavijeees-dobrojutroooo!!! Ma pu! LI-CE-MJE-RI!
Bush se zgraža. Licemjeru!
On nije znao. Licemjeru!
On je za mir. Licemjeru!
On je za demokraciju. Licemjeru!
On čini sve za prosperitet iračkog naroda (A prosperitet će doći proporcionalno broju brutalnih premlaćivanja u još neotkrivenim, tajnim američkim bazama za premlaćivanje i, i, i šta još...??? Pa prosperitet, naravno!) Licemjeru!

Opet puše jugo, u mom se gradu smrad ribe penje uz brdo, ja sam opet neurozna i istodobno dovoljno luda i dovoljno bistra da vičen car je gol licemjeri jedni govnarski! CAR JE GOOOL!!! I ni smrad ribe koji me davi neće me spriječiti da se derem! Jer ni taj smrad ribe nije ništa, ama apsolutno NIŠTA naspram sveopćem smradu lokalnog i globalnog - licemjerstva.

- 19:34 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

11.11.2005., petak

Viceprvaci

U malon dalmatinskom mistu, negdje u lipo, čisto, burno popodne, u kući zvoni telefon, baba diže slušalicu…
Baba: E? A ki je to? A? Ča veliš? A? E? E? Eto na! TONKO! TONKOOO!! TONKOOO!!!
Dida: Ča je?! Ča se dernjaš?!
Baba: Nat´televun – zate je.
Dida: Zame? A ki je? Ča oće?
Baba: Nije tila reć´, veli - triba jon muški. Ma ki bi to mega bit´? A?
Dida: E? Alo? ALO? ALOOO!!! KI JE TO? ČA TRIBAAA? ALOO!!!
Baba: Ča veli, ča veli, ča veli, ča veliiiiii???
Dida: ALOOO, KI JE TUTEKA ALOOO ma ča je ovo Luce, jemal´iko ne čujen raga AL… E! Je! JE! TUTE SAN! JESAN! JESAN! JE – JA SEN OTI! JESAN! E?
Baba: Je! Je! Un je!
Dida: E? ČA TRIBA? A´KETU? MEREN LI? OTU A´KETU? MA ČA NEB´MEGA! AJ MALA BOGAT´! E? PUCAJ!
Baba: E takoj´, takoj´, ča neb´mega otu, otu, otu - a´ketu!

Dida: ČA VELIŠ? JESEN L´RVAT? A DA ČAB´BIJA? AJ MALA BOGAT´!
Baba: Ma nu! A da čab´bija! Takon jon Tonko moj rec´! Takon!
Dida: ALO! ČA VELIŠ? ALOO! JESEN LI A´TIVAN? DA JESEN LI A´TIVAN! A DAŠTA SEN NEG A´TIVAN! AJ MALA BOGAT´ ČA TO IPITAŠ! Da jesen li a´tivan! A ča jon mrtac na televun divani! Luce, ova ka da nije svoja, a?
Baba: Imen´se ćini. Ča veli, ča veli, ča joške veli???
Dida: E? E, MALA DIS´? E? ČA DAL´MINJAN? DA MINJAN L´ - PONLOŠAJE?
A Luceeeeeeeeeeeeee!!!
Baba: E Tonko?
Dida: Sa´je men´jasnjo! Sa´je men´jasnjo ča mala oće!
Baba: E? Pa ča oće?
Dida: Ma una t´oće da jon ja prićan kako sen ja u partizane ćuva ponlošaje! ALO MALA?! ALO, DIS´? PONLOŠAJE VELIŠ? DAŠTA NEG´SEN MINJA! DAŠTA NEG´SEN MINJA PONLOŠAJE! Sa ću ja njon Luce sve otomen, ajmeeee etot´ča je naša omljadina, ajmeeeee etot´ča smon mi Rvati, neće Rvacka propas´ neboj se - sa vakon omljadinon! Sa vakon omljadinon ča se dinći anjti-vašizmon!
Baba: Neće, neće Tonko moj! Bogam´neće! Sven maloj rec´! Sve, nemoj da te ćeka, aj!
Dida: ALO MALA! ALO OMLJADINO MOJA! SVEN ĆE DID TEB´REĆ SAMON TI PITAJ! A? ČA VELIŠ? DA KOJI MIN JE PONLOŠAJ NAJDRAŠI? DA KOJI? A ČA JA ZNAN KA I´JEMA PUNO?! PUNJO SEN TI I´JA MINJA SRIĆO DIDOVA! Viš´, viš´Luce ča mala veli, da una znaje da i´je bilo punjo, ma da se ja istoka odlućin ki mi je bi´najdranši, ma viš´ti ča je naša omljadina, oko moje pametnjo! ALO MALA! NAPIŠ´TI UNDA VAKO, NAJDRAŠI MIN JE BIJA ONI DOLIKA, ONI PODNO - JAJCA! E! E! OTI! A di nisan bija bogat´, cilu Dalmaciju i Bosnu sen bija pro´oda!
Baba: E, e – oti, oti podno Jajca! I men´je oti najdranši bija!
Dida: Tamon sen ljute boje bojeva, uuuu ča sen i´tamon mitraljira E? ALO? E? DA JESEN IŠA SPRIDA OLI STRAGA? A ČA TO TRIBA PITAT – VAIK SPRIDA! VAIK! ČA TI ZNAJEŠ DI MERE ZAPET BOGAT´! Ki da je vašista bija blekast ćekat straga bogat´, Luce ova omljadina ne znaje ni bojevat kako triba…
Baba: Neznaje, ne-zna-je sveteg mi Ante neznaje!
Dida: Ma ča sen i´bija mitraljira, ma ča sen i´kosija E MALA ČA VELIŠ? DA JESEN KORISTIJA ČA? ZAŠĆITU? ZAŠĆITU JESEN KORISTIJA!?! Ha-ha-ha!!! Ajme Luce uvatit će men smij! Mala pita jesmol´min partizani jemali zašćitu! MA KI ĆE JE DAT! AJ MALA BOGAT´ TO SE INŠLO GONLO-RUKO! E, E TAKOJE – SA GONLIN RUKAMAN! Ki je partizana mega šćitit bogat´! JAB´POTEGNIJA SVOJENGA ŠARCA I TUC´UDR´! NA JURIIIIIIŠ! Ajme ča sen juriša, nije se rod´ja oti vašista ča je menen mega ustavit E MALA ČA JOPET VELIŠ? DA ČA SEN GA ZVAJO ŠARAC? A DA ČA NEGO SEN GA ZVAJO! A DI NEŠ´ SVOJENMUN ORUŠJU IME DAT! E! I JOŠ SEN GA I PAZIJA I MAZIJA I MINLOVA I JUBIJA, BIJA MIN JE BOJI NEG´RONĐENI BRAT! NIKAD UN MENE NIJE IZNIVIRIJA – NIKAD!
Baba: Nikad, nikad! Ja svidoćin!
Dida: E? EVON I LUCE SVIDOĆI AKO TRIBA! NE TRIBA? DOBROJE UNDA! ČA VELIŠ, JEL´BOJE KA JE DUGANĆAK OLI KRATAK? A I TI MALA SVAŠTA PITAJEŠ, PA NORMELNO DA JE BOJI KA JE DUNGAĆAK – VIŠE I´MEREŠ POKOSIT! Luce men se sve ćini ki da ga mala nije nikad vidla ČA PITAŠ, A KOLKO I´JE BILO? A KI DA SEN I´BROIJA? ČA VELIŠ, MUŠKE OLI ŠENSKE? AJ BOGAT MALA - KI DAJE BITNJO KA´SE IĐE NA JURIŠ! SVE T´JE TO NAISTO! A KOLKO NAJVIŠKE ODJEDARED? A ČA JA ZNAN, PIŠ´ MALA PE-ŠES´. JA SEN TI NJI´KOSIJA SE PON REDU, SE PON REDU - NISEN NI GLEDA!
Baba: A i čab´gleda, aj bogat´?!
Dida: ALO! JEL´TO SE? JE? A ČA JE TO ZA NIKU ŠKONLU, A MALA? AKON TRIBA MEREN JA OTO DOĆ I LIĆNO POKANSAT, MEREN TI JA SVOJEGA ŠARCA I - IZVAD´T! RADI TI UN KA I PRIJA, SAMON GA TRIBAN MRVU - PODMASAT! ALO? ALO? ALOO? ALOOO??? A nu - prek´nulo. En ti televun, rag mun sriću izija a takon smon lipo o svemen!

Baba: Šćeta! A ča mala veli, jel´rekla ča jon oto triba?
Dida: Veli da nije za škonlu neg´za tvornjicu - krutona.
Baba: Krutona? A ča jon je to?
Dida: A neb´ti zna reć´, biće niko najnovo orušje.
Baba: A kakovo orušje?
Dida: A ča ja znan, ja ga neb´tija, otega krutona. Ja sen puca samon svojin Šarcon – i nikad nisen promašija.

- 19:26 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

10.11.2005., četvrtak

Nemam ništa protiv dugih cijevi ili Kako je Premijer dokazao da je seljo

Ka prvo, da se razumimo – a ko bi normalan i bija protiv dugih cijevi! Jel´tako Ingrid? Duga cijev glavu čuva, jel´tako - i šta duža to bolje, po glavu mislim, valjda. I kad je jučer u Saboru najseksi političarka u Rvata, naša lijepa Ingrid (ma vid´molin te slućajnosti) izrekla ovu pametnu, u tom visokom domu prvo zavlada muk. To je našin dičnim zastupnicima trebao tren-dva da in dođe do, khm, glave. A kad in je došlo, e onda se prolomi opći grohot. En ti muškarčina! Sve mačo do mača, a zar nije tako? A di si vidija pravu muškarčinu da se ne naruga od srca, i onako od srca iskelji, aj bogati! Nisi muško ako nisi Anto, ili barem ko Anto. E, ali baš u ton trenu, ona kamera šta je uvik tamo di ne triba vrag jon sriću odnija, pribaci sliku ne na Anta pl.od Madraca već na - muškarčinu Numero Uno. I sad bi čovik reka, ma to će On, onako kulturan, onako europskog štiha, ma to će on dovest u red, ma diće On propustit glumit kavalira aj bogati i ne zaštitit od poruge uvaženu zastupnicu.

E, možda bi čovik i reka, ali čovik zaboravlja da muškarčina Numero Uno mora svojim primjerom ovom narodu Rvata pokazat šta znači bit drčan, šta znači bit kurčevit, šta znači bit pravi muškarac. A bit pravi rvacki muškarac znači bogati – iskeljit se, iskeljit se onako od srca, od jetre, od bubrega. En joj sunce žarko, ova joj je bila dobra! A Onu kraj njega, onu kišnu godinu, onu suzo-dajku, onu Dolinu suza, onu šmrcavu neću ni spominjat. Umisto da se ka Potpredsjednica, ka žena, ka biće, solidalizirala sa kolegicom i izrazila negodovanje – ona se stisla ka pokisla kokoš. Nit´A, nit´Be. Aj bogati šta oš, svomen muškarčini Numeru Uno vaik triba držat bok, to ti znači bit´prava žena, prava Rvatica, skakat na noge kad tvoj čovik ulazi u Sabor.
I nema ti veze s vezon šta se taj isti Numero Uno muškarčina koji misec prije, uvridija ka pizda na bezazleno pitanje bi li on šarmira onu, onu kako jon je ime: Šta sad cjepidlačiš bogati, ona je sa onin kobajage šarmiranjen one rugobe išla mene sesistićki napadat, a ovo vamo je samo dobar vic bogati! To su totalno druge kategorije i šta sad ti tu pizdiš, jel´ti to mene provociraš, a!?!

Ko?! Ja?! Ma jok ja muškarčino naša! Maču naš! A ti se draga Ingrid ne sekiraj puno, niko nije protiv dugih cijevi bogu vala, ali nije svako za nju ni rođen. Ne moš ni svakon kretenu dopustit da okolo mlati dugon cijevi. Ne može svaka budaletina dugu cijev ni imat. Tu su potribne stroge kontrole i posebne dozvole. Eto vidiš na primjer, tvoji uvaženi saborski kolege – svaki bi je tija, al je mogu samo sanjat. Ne daj se Ingrid! ;o)

- 10:37 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

Grebeni se rone

Nema više didova u plavim radnim kombinezonima sa francuskom kapicom na glavi. Više ih se ne može vidjeti kako sa makinjom ili mašklinom na ramenu idu u polje. A ni polja više nema, barem ne onako netaknutih kakva su prije bila. Kozje stazice i makadami obrasli kupinom i dračom nestaju u nepovrat. Gaze ih jezici asfalta i cementa. Polje više nije polje, horizont više nije čist, pogled njime više ne puca već zapinje, na magistrali, na dalekovodu, na sklepanoj betonjari. Tamo u daljini koja se bliži, gdje se nazire grad, nazire se histerija. Neprirodne vertikale koje paraju horizont, ubadaju oko, proždiru prostor...
Više ne breca ni zvono na baroknoj preslici, zamijenilo ga je ono programirano, na novoj, modernoj, armiranoj. Kraj nje raste mobitelni odašiljač.
Na starom groblju prizor iz Las Vegasa, žmirkaju jezive lampice na baterije. Nestaju lumini. Tamo gdje je bila padina obrasla borovinom sada je odvaljena polovica brda, otvorena jametina u zemlji koja krvari vapnom ili možda crljenicom ako je tu nekoć bio vinograd. Sada je u boljem slučaju podloga za injektirani temelj nekog auto-salona ili u gorem – otvoreni kamenolom.
Osipa se zemlja, kao i sjećanje. Kamene međe, suhozidi i bunje ne znače više ništa, bager probija te valovite linije Dalmacije, kida ih, i odvozi kamen. Ziđe od pet metara širine i visine, i nikad izmjerene dužine i starine, nestaje u jedno popodne, mete se smrika i česmina, raskoljuje i lomi bor, osvaja se zgaženi i zauvijek upropašteni krajolik prošlosti. Nestaju oblici, nestaju boje, nestaju zvukovi, nestaju mirisi. Osvaja se građevinski teren, a gubi se duša.

U gradu više nema cesta od kamenih kocki. To obilježje skoro svake stare dalmatinske jezgre pod nama više ne klapara i ne tandrče. Šamaraju te fasade nevjerojatno neukusnih boja. Šareni talijanski ultra-moderni crijepovi vrijeđaju tvoj pogled, a on najčešće u očaju bježi baš u visinu. Preko glave se pokrivaš nečim što se naziva jorgan, a znaš da ta izgladnjela dekica ne zaslužuje taj naziv, jer jorgan, osim što pušta perje koje čupkaš, poklapa debljinom i težinom, kao biljci pod koje si se nekoć uvlačio kao pod čelični oklop. Spljošten, imobiliziran, siguran. Pokušavaš ne čuti buku prometa, zvukove za koje si bio siguran da će ostati daleko, ali nisu. Pa i pivac više ne piva isto, već hrapavo i nesigurno, glas mu puca, zna da njegovo područje jurisdikcije nimalo polako, ali sigurno nestaje. Budiš se zorom, ali ne zbog njega, već zbog tjeskobe. Gušterice više ne tapkaju po zidovima, niti se sunčaju na sikama. Sika je sve manje, ili ih razbijaju macama ili prekrivaju zemljanim nasipima i priručnim lukobranima. More oko njih je blatnjavo, vječno zamućeno, upropašteno za vjeke vjekova. Pjesme o galebu, staroj majci, barci, maslini, lozi, didu, vinu, kominu - pjevaju laži, konfekciju. Pjevaju jeku nečijih sjećanja, pjevaju o nečemu što odavno više ne postoji, o nečemu što ne poznaju. Uvale više nisu djevičanske, niti to više ikad mogu biti. Bježiš od svega, što dalje, što više, što dublje, u šumu, u planinu, u more, ali pomoći nema - sve te uporno sustiže.

U Francuskoj neredi. Nešto treba reći, no bolje je to prepustiti elokventnijima, pametnijima, informiranijima. Svijet se budi, svijet se buni. Sve se rađa, sve umire. Nema više didova sa francuskim kapicama. Novi svijet se rađa, a grebeni se rone, ljudi! Grebeni se rone.*

*Ante Cetineo

- 19:22 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

Kad mrtvi propjevaju

Negdje oko Dana mrtvih, u gluvo doba noći baba i dida čekaju u zasjedi…
Baba: Pst, pst.. Tonko.. Tonko moj, ajmo ća! Bižmo ća odavlen!
Dida: Luce muč´i drž´stražu!
Baba: Ma Tonko moj mene je straj! Ča radimo odeka?! Ča normelan čovik jema radit na grobju nanoć ka se i mrci dižu?!? Puj, puj, puj a gospemojasakloni!!
Dida: Zato sen i doša. A tebe ako te straj, a ti pripali joške jedan lumin i stoj kuco, moga bi nas ćut!
Baba: Ma ko bi nas moga ćut?
Dida: Ko, ko, ko!!! Kokodakalo! Ma ča ko – On! On! Jel njega ćekan il´ne ćekan?! On! ON bi nas moga ćut!
Baba: On? A ča će ti on?
Dida: Nešta bi ga pita.
Baba: Pita? Nešta bi ga pita? Gospemoja! A ča će ti unda oti kolac? Ča si njega ponija?
Dida: Ne znan ja ča je ko pod pločon.

Baba: Ma tis´poludije! A gospemoja totelno je on poludije! TOTELNO je on poludije!! Da nešta bi on Njega pita! Da kolac! A judi moji totelno je on pronšvika! TOTELNO!!! A ča bi ti nesritnjak jean Njega pita? Aj, ča bi TI jema pitat NJEGA, aj sa rec´!?!
Dida: Da ča bi jema!?! Ma Luce ti jopet ne ranzumiš njanci ništa, jelda je?! Ti i jopet ne prantiš dnevno-pulitićke dongađaje! Ti i jopet ne znaješ ča je sa aktuelno i puno bitnjo!
Baba: Ma ča? Kake to veze jema saičin i kake to veze jema sa grobjen? I ča ti jemaš nešta Njega pitat?
Dida: Čukundid!
Baba: A??? DIJE??? DIJE!!!??? MRTAC! MRTAC!! MRTAAAAC!!! GOSPESAKLONI PUJ PUJ PUJ BIŽ ĆA MRTAC BIŽ ĆA – POD ZEMJU JE TEBI MISTO!!! OGOSPEMOJAPOMAGAJ NAPAJA NAS MRTAC!!! AJUJUJUJUUUUUUU….
Dida: Ma Luce muč´raga izila! Ča se denreš nije se usta čukundid vengo ja teb´velin – moj čukundid! Moj čukundid – otemen b´ja njega jema nešta pitat!
Baba: Čukundid!?! Ma kaki sad čukundid??? Moja prambaba!!! Etot´na sad!!! Ma očemen ti Tonko moj!? Ča On jema sa tvojizin čukundidon?!
Dida: E pa moj čukundid je bija – ajduk!
Baba: E, pa ča? Bila je i moja prambaba!
Dida: Luce tvoja prambaba nije bila ajduk ona je samo jemala brčine. A moj čukundid je bija pravi ajduk i to ajduč´na ča je po Bosni i zemji Ercegovoj Turčina gonjeza!!! Jesi čula sa!?! On ti je Turčina po Bosni i po zemji Ercegovoj gorizin-dolizin po šumaman gonjeza i tamon se ajdučija!
I sa ja Ovega jeman pitat slideće - bi li On mega, kako je i drugaziman bija dava i´sigurava i stanj i sve - i momen čukundidu dat´munitet i drugakočivi ´dentitet!!! A khm, jel´.. nit´stanjčić neb´bija viška...
Baba: ´Munitet i drugakočivi´dentitet???
Dida: E. Drugakočivi´dentitet.
Baba: Pa ča će mrcu dentjera?!?
Dida: Ma Luce nije dentjera vengo ´dentitet, DENTITET ´raga izila!! Oto ti je kad je ćovik niki vrag učinija pa se sakrija pa je unda oti ćovik ćovik, ma jopet viške nije ćovik - vengo niki drugakočivi ćovik, jes´razumila sa?!
Baba: Pa ča će tvojezin čukundidu drugakočivi ´dentitet??? Ča je un sakrivija???
Dida: A da ča će mun! A jes´i ti Luce naivnja! Bit´ajduk, gonjezat Turčina po Bosni i zemji Ercegovoj, a nemat´munitet- a di to jema!?!

Baba: Pa ča unda jemaš mrca pitat?? Ča ne pitaš ove joške žive? Ove njegovezin ča su prija svemun svidočili, a sa svidoče ku.cu i peredu masne in ruke od pečene janjetine? Ča nji´ne pitaš ča otvaraju ceste na tuđen gumnu na tuđoj zemji– sa našin parama? Ča nisi nji´pita???
Dida: Luce, nji´niman ča pitat jerbo njiman ti je sve - Ravno.
Baba: Ravno? Pičkaliinmaterina! Neka, neka - al´zaklela se zemja Raju, da se tajne sve saznaju - to in ja obećavan!!!
Dida: Je, zaklela se, zaklela, ma se ode zaklela Raj-iću.
Baba: Tonko moj?
Dida: E?
Baba: A da je metin i zera kapule? A?

- 19:24 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>