MODESTI BLEJZ

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

29.12.2005., četvrtak

Ljubičić protiv Ljubičića

Davis Cup Croatia LOV-FIFTIIN! Ivan je skužio da protivnik ne igra pošteno, jebeš ti to, neće onda ni on! Nije on uzalud imao neprekinut niz od dvanaest pobjeda da bi ga ovaj kreten ovdje pokrao! Raspali lopticu u gledalište i zatrči se preko mreže na ono lažljivo smeće, on će njemu krast, oće kuaca! Neven stane bježati oko terena, a Ljubo ga uporno naganjati s reketom u ruci. N. nije bio u top-formi pa preskačući okrzne mrežu i tresne. NEC! – eno i sudac potvrđuje, Ljubo ga sustigne i stane reketom mlatiti po glavi:
Evo ti na! I na! I još ti na! Na i na! Evo ti na! Ti ćeš mojoj materi generičke lijekove, ti ćeš njoj! Ma evo ti na! I još ti evo! I još! I još ti na! FIFTIIN-FIFTIIN!
DrIvo je u gledalištu uživao, koji neponovljivi Davis Cup! Ovo je Davis Cup za pamćenje! Ne gleda se svaki put kako ti mlate ministra zdravstva! He-he, ovaj Ljubo ima dobar forhend. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put ovako uživao u tenisu. THRTI-FIFTIIN! FORTI-FIFTIIN! ADVANTAGE LJUBIČIĆ! Ljubo je upravo cijelog Nevena drškom reketa nabijao u Pokal, jadničku su se nazirale samo koprcajuće nožice. He-he, ovaj tenis je baš zabavan, pomisli DrIvo, šport uopće je zabavan.
TASOGARE HAIĆIMAS! SEIBEI AROGATO BANZAI BONSAI!!! Odjekivala je velika arena u Saitami. DrIvo je odmah skužio da nešto nije kako treba, mislim, obično nije nosio kockasto donje rublje. Barem ne u javnosti. I zašto nije u gledalištu? Zar maloprije nije bio u gledalištu? Zar ne bi trebao biti u gledalištu? Zar ne bi trebao biti u svojoj VIP loži, a ne u.. ne u.. ma gdje je on ovo uopće??? U RINGU!?! Za boga miloga on je u ringu!!! I zašto ga ovaj Japanac tako sažaljivo gleda?!? Čekaj malo.. pa ovo je.. pa ja sam.. pa onaj tamo.. onaj šta me krvnički gleda ko da će sa mnom očačkati zube.. onaj šta mi se prijeti materom je.. je.. je.. MINOTAUR! AAAAAAAAAA!!! –DrIvo se skoči iz sna. Sav je on plivao u znoju, sav! Baci pogled na Mirjanu. Gospođa hrče. Jebe se njoj za MMF! Boli nju k. za proračun! Fluorescentne kazaljke su pokazivale 3 i 20, aj u govna. Posegne pod kušin i izvuče mobitel:

Alo! Alo Nevene, jesam te probudija?! Šta si ima.. noćnu moru si ima? Šta i ti? I? Šta šta i?! Koga si sanja bogati.. Andriju?! Auuuuuu.. gadna, gadna!
Nego, znaš šta te zoven, slušaj, oni generički lijekovi, e, slušaj – povuci to! Vraćaj staro! I stomatološku isto. Šta šta si reka? A reka, reka pa poreka, pa šta! Šta, nemoš od sramote? Ma jebi to! Vraćaj staro i pravi se lud! Bogati, ko će mater za blagdane trpit – da ne može ona svomen doturu u oči pogledat, da šta će joj susidi reć, da ovo, da ono - satrala bi me ko Panta pitu! Jebi to i vraćaj staro, jesi čuo!? Smuljaj nešto. Aj, aj.. laku noć –baci pogled na gospođu, i dalje ona hrče, jebe se njoj. Majkumu, nije smio satrat one sarme, zna je on da će ga mučit, ali kad su bile tako slatke. Di je taj Gastal u p.materinu?! Di ga je bacila:
Alo! Alo Nevene! E, opet ja, slušaj, imaš šta za želudac?
- 19:36 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

27.12.2005., utorak

Tko to sudi Pamuku?

hoće li svanuti nad Istanbulom? Pa sudi mu hebrang, kačunko i razni drugi ´ćunci´ i neka vas ne zavara to što su u ovom slučaju Orhanovi suci – Turci. Raznorazni mjerači ili određivači tuđeg mišljenja su uvijek rađeni po istom kalupu, a nacija je tu samo celofan koji omata njihovu bahatu jezgru, baš kao poklone ispod rvackog božićnog bora. Iako su u nas slučaj turskog pisca po inerciji uspoređivali sa slučajem hrvatskog pisca Matvejevića, meni se čini bližim ona usporedba sa slučajem Latinica. ´Nekoga´ na položaju zapeče ´nešto´ izrečeno i odmah padaju glave. A zbog čega? Zbog mišljenja. Mišljenja ljudi moji!
Evo doslovno iz knjige prepisujem zabilješku o piscu: Orhan Pamuk rođen je u Istanbulu 1952.g. Autor šest romana, Pamuk je najvrsniji i najprodavaniji suvremeni turski romanopisac, dobitnik uglednih međunarodnih književnih nagrada (za Bijeli zamak, 1985.), a djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika. Njegovo posljednje djelo Zovem se Crvena, kritičari su jednoglasno proglasili remek-djelom. Živi i radi u Istanbulu.
I što je sada taj nagrađivani, a možda i bitnije – čitani pisac, toliko skrivio da mu se sudi? Jeli ubio, opljačkao, pronevjerio? Napao, silovao, zgazio i pobjegao? Ma kakvi ljudi moji, šipak! On je po onim raznim određivačima mišljenja, onim samozvanim braniteljima digniteta koječega, u ovom slučaju turske nacije, učinio nešto kudikamo gore – on je mislio. Zamislite – on se usudio misliti. Ma kako ga nije sram!
Orhan Pamuk se usudio dirnuti u tursko osinje gnijezdo, baš kao i Latin u hrvatsko. Pamuk se usudio reći istinu - bolnu, mračnu, teško ´progucivu´, ali ipak istinu. Armenci nisu nestali tek tako, a i Kurdi ne ukokavaju sami sebe. I to je to. Tuđman, a pogotovo Šušak, nije bio svetac, daleko od toga, a oni paraziti oko njih još i manje. I to je isto to. Ali TO nekoga uvijek očeše. Moćna je ta riječ od dva slova, zar ne? Čovjek se zapita što se iza nje toliko opasnoga krije. Čije okrvavljene ruke, ili zatintane? Čije transformacije, ulizništva, nečiste savjesti? Čiji prljavi veš? Ili obraz? Koji je pivac prvi zakukurikao?
Latin je pao, Ladišić i prije njega, Pamuk je na ledu (en ti šta Vropa mere učinit!), Matvejević skoro pa isto (en ti šta DrIvo mere učinit!) i mnogi će još pasti. Nemojmo se zavaravati, mjerača mišljenja bilo je i bit će - dokad svijeta bude, i padat će glave i dalje, bez obzira na naciju, granice, jezike i kulturu. Turska, Hrvatska, Mianmar, Irak, Sjeverna i Južna Koreja, Bolivija, Kolumbija, etc. etc. sve je to isto. Mjesto radnje je uvijek isto, igra ista, igrači isti. Ljudsko kazalište, pozornica – čovječanstvo, ljudi i beštije.

I jedan fenomen također dijelimo - uz glave pada i nešto daleko zanimljivije i rječitije za vrijeme u kojem živimo – padaju maske. Gledajmo, promatrajmo ta lica bez obrazine i učimo. To nam je dužnost. Budućnost će od nas tražiti vještinu prepoznavanja čovjeka među hijenama.
Sretan Božić Orhane! Salam alejkum Denis! Ne, nema zabune. Još ima ljudi koji dijele istu vjeru – istinu.

krenuli smo! ;o)
- 20:04 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

19.12.2005., ponedjeljak

Božićna priča ili Zašto je Ante prestao jesti sladoled

Ho-ho-hooooo! Sretan Božić i Nova godina! :) I onda je medo pingvinima oteo sladoled. Majku im pokvarenu, da pokvarenu!!! Stoka lažljiva!!! –mali crno-bijeli TV eksplodira pogođen hicem iz kubure: Da medvjed! Medvjed pa baš pingvinima! Ni nojevima, ni žirafama, ni tasmanijskoj nemani, nego baš pingvinima! Stoka jedna lažljiva da lažljiva!!! –psovao je sebi u bijelu bradu gnjevni starčić u pidžami na plave mede. Od bijesa mu s nosa polete iskrivljene lenonke i završe pod foteljom. Iživcirano zakovitla oružjem preko sobe, s vješalice zgrabi Harry Potter jaknu, dječju vunenu kapu s narančastim pomponom, roza šal sa bubamarama, kačkane rukavice, te obuvajući žute gamoše, na jednoj nozi zaskakuće prema zidu, gdje se sagne: Da pingvinima! Majku im… -i gurne prst u utičnicu.
Uuuu! Zajeba san! –odjekne u mraku. Ante se prene i osluhne, nije se vidjelo apsolutno ništa. Još se nije navika na novi krevet: Tvrd madrac jebiga -utješi sebe okrećući se na bok. Aj u kuac, ovo je za telefon! Ali sada ga je definitivno čuo: Tko je to!?! -skoči na noge, prtljajući po prekidaču noćne lampice: Tko…!?! Imao je što i vidjeti, u dnu ćelije neki je, u najmanju ruku neobičan starac, klečao i nešto žmirkajući petljao po zidu. Učinio mu se nekako poznatim: U pič.. Tko..!?! Šta…!?! –propenta Ante zabezeknuto: Ma tko si ti jebate, šta to radiš!?!
Sranje! Ne vidin ku.ca! Nisam ponio oćale! Daj tu lampu bliže.. Ajde, ajde, šta čekaš!? –zareži stari, a Ante pomalo zatupljen automatski pruži lampicu: Ne može bliže, kratak kabel –izusti tiho, skoro u strahu od reakcije tuđinca. Pa jebaim medo tuljana! –zavitla stari dječju vunenu kapu s narančastim pomponom na krevet: Pa šta ti nisu mogli stavit duži kabel, propali bi jel!? Propala bi banda od dugog kabela!!! A za pingvine imaju jeli, za pingvine imaju!! A majku in lažljivu!!! –tek sad Anti nije bilo ništa jasno: A valjda za svaki slučaj..da se ne bih objesio..valjda.
Objesio? Ti? Objesio! Zašto bi se objesio?! Koji je to genijalac smislio da mi je znat! Ho-ho pa ne mogu vjerovat koje budale! Koje bud…Ho-ho-ho.. Ho-ho-ho-ho.. a zašto me to ne čudi!! Ti pa objesio! Ti! Objesio! Ti… čekaj malo… A tko si uopće ti?!? –stari mu se naglo unese u lice, pipkajući mu uši, čelo i nos: Nisi valjda… nisi Slobo? –na tren starčić zadrhti ili se bar Anti tako učini: Ma odjebi stari, ne poteži mi nos, jebate –ustukne pred teškim zadahom rum-punča: Kakav Slobo, Slobo te jebo! Ja sam Ante. Ante Gotovina.
Aaaaaaa! Tenerife! –starom se ozari lice: Dobroje! Do-bro-je! Glavno da nije onaj udav –glasno odahne i s olakšanjem sjedne na krevet: Ne zamjeri moj Tenerife kratkovidnom starcu, ali od onoga me hvata jeza! Svaki put, ma ama baš-svaki-put on ti mene brate zaskoči sa onim svojim HOĆU DA VAM KAŽEM ili s onim NIKO NE SME DA VAS jebamu medo tuljana više, iman grčeve od toga! Oblije me hladni znoj i prije nego šta ga čujen, ma sad me oblije me i čin pomislin na njega, posta san ka Pavlovljev pas, eto šta mi taj luđak učini!!! Ante se pitao tko je ovdje luđak: Počeja san ga i sanjat, je-je nemoj se čudit! Noćne more, nesanica, budim se vrišteći! Gospođa Mraz mi zna minjat i po dvi pidžame, toliko se oznojin! Dobro je moj psihijatar reka, stres, stres i stres…
Gospođa Mraz?Ante ponovi blijedo, da ga je stari kanio ubiti kontao je, već bi to učinio na spavanju, no tko god da je poslao ovog luđaka, taj sigurno ima neki skriveni cilj. Manija proganjanja! –otpovrne stari: Manija proganjanja! I gospođa Mraz i psihijatar tvrde isto! Da sam paranoičan! Da je to opsesija! Da sam sve umislija! Da će me sve to ubit, ako ne usporim! Da uzmem godišnji! Da ovo, da ono… Umislija sam ja ku.ca! Normalno da me proganjaju! Normalno da me se oće riješit! Normalno da me oće ubit! Svi Oni… Ja te neću ubit Tenerife, šta si se usra! Ho-ho-ho! –odjednom ga stari tresne dobrohotno preko leđa: Ho-ho-ho! Dis´vidio Djeda Mraza da ubija! Nisam ti ja Osama jebate! Antu ni taliban u bikiniju ne bi više iznenadio: He-he -nasilu se nasmije, a da prihvati ovu igru pa da vidi dokle to sa starim ide, ha? Djede? –otpočne oprezno: Dobro Djede Mra.. eee.. pa.. šta ti radiš ode?
Slab napon! –zaškilji starčić u Antu kao da se to samo po sebi podrazumijeva i kao da mu je to pitanje pomalo i glupavo. Slab napon?! Aha? –ponovi Ante, stari će biti tvrđi orah nego što je mislio, jebiga: Netko te znači.. poslao ovamo da… mi popraviš instalacije? –s nadom će opet Ante. Ma jok Tenerife! Jok! Zalutao sam. Krivo skrenuo. Kužiš? –pomalo sažaljivo kao neukom djetetu, stari pojasni: Napon je slab pa me izbacio na po puta. Nije prvi put, velin ti ja, i prije me bacalo, i prije me bacalo, i svaki put - kod njega. Ama svaki put! Evo ga na, evo, gledaj, šta san ti reka, šta san ti ja reka, sav se ja oznojim! SAV! Ante je mogao samo nemoćno promatrati kako Djed rukavom njegove zatvorske pidžame briše sa lica krupne graške znoja i useknjiva crveni nos: Jebiga!
Jebiga –ponovi i Ante: Dobro.. dobro.. slab napon, dobro, ali netko.. jeli.. netko te isto morao pustiti unutra.. mislim.. kad si.. njemu.. prije dolazio?
Ti ne čitaš Chomskog, jelda?! –još sažalnijega ga pogleda stari, a Ante prvi put u životu zažali što nije više pazio u školi: Ćomskog?!? I kakve veze ima neki jebeni Ćomski sa naponom, pingvinima i njegovom ćelijom??? I taman kad je zaustio to i reći, stari se preko njega baci prema lampici te ga poklopi trbušinom: A di je ova uštekana!?! Di kabel ide!? A Tenerife!?! Za čas je cijela posteljina skupa sa madracem bila na podu, a željezni krevet je cvilio dok ga je stari pokušavao odvući od zida. Mislim da ti to neće poći za rukom. Zavaren je za pod –bespomoćno prokomentira Ante i pomisli kako će reagirati čuvari kad čuju buku, mislit će da se zabavlja, sranje! Stari još dva-tri puta trzne, ali kako krevet nije popustio stade se češkati po glavi: Pa majkumu, šta ću sad!? Šta ću sad??? Jebemti pingvine da ti jebem! Nijedne šuko! Ni jedne!Ante, unatoč legionarskom iskustvu, unatoč ratnom iskustvu, unatoč četverogodišnjem iskustvu bjegunca, unatoč svem mogućem iskustvu, nikako nije uspijevao povezati pingvine, paranoju, Osamu, Slobu, slab napon, ćeliju – sa šuko utičnicom. A da ni sam nije znao zašto. To ga je dovodilo do ludila: Tražiš utičnicu? A šta fali onoj tamo?
Ma jesi normalan?! Pa samo sam pukim slučajem završio kod tebe! Nisam lud riskirat i opet završit kod njega! Evo ga na, evo, gledaj, šta san ti rekao, evo opet, sav se ja oznojim! SAV!Ante mu bez riječi pruži i drugi rukav pidžame: Treba mi druga utičnica, druga razumiš? Na drugi zid, suprotno od njega, kužiš?! Ante klimne kao da je shvatio, iako nije shvatio ništa, utičnice, napon, on, ja, njega, mene, ko koga, zašto, kako, mene, tebe, ko ga jebe! Ovu će pidžamu sutra dat spalit: A šta ti ni telefonska ne odgovara?
Ma jesi normalan?! –opet zakrešti: Pa da završin na satelitu! Nisan lud! –poentira stari pa na zid prilijepi nos, i stane polako, mic-po-mic, hodati u smjeru kazaljke na satu njušeći centimetar po centimetar površinu zida. Da, naravno naravno, nisi lud.. na satelitu -mogao sam i znati da je lud, a koji me je vrag tjerao da uopće išta pitam, pitao se Ante: Khm, a, ovaj… Pingvini? Pingvini su.. ovaj.. svemu krivi? –u očajničkom pokušaju zapuca na slijepo. Jooooj Tenerife šta ga i ti baljezgaš! Pingvin je pingvin, kako pingvin može bit kriv? Krivi su Oni, Oni kužiš?! Pingvin je samo sredstvo propagande, Goebbels, marketing, globalizacija, Chomski, kužiš?! –zamaše stari rukama ne odvajajući nos od zida.
Ćomski, kužim -Ante opet nije kužio, iscrpljeno se skljoka na razbacanu posteljinu, potegne dekicu ali umjesto dekice izvuče - dječju vunenu kapu s narančastim pomponom. Pompon. Pamplon. Pamplona. Španjolska. Kanari. Restoran. Uhićenje. Poniženje. Transport. Očitovanje. Sve. Sve – sve mu se skupilo, došlo mu je da.. da..
Daj Tenerife nemoj plakat –progovori stari, prestao je pretraživati zid i sada je sućutno gledao u Antu: Ako itko ima razloga plakati - onda sam to ja. Ante ga nijemo pogleda, nije da bi plakao, samo mu je eto.. tako došlo.. malo ga je stislo u grlu.. Božić.. jebiga. A lipo sam ja nudio Stipi, lipo sam mu reka – pošalji maloga meni, pošalji mi ga na Sjeverni pol. Tamo ga neće ni vrag naći, pa da sto godina traže - i on je to prenija tebi, a ti si onda na to - šta? Ti si onda ništa! Ti nisi tija! Nisi tija snijeg, nisi tija led, ti si tija samo trope i šta ću ti ja sad, aj reci, šta ću ti ja sad kad si sam sebi kriv?!?Ante se zabezeknuto zabulji u starca, sad je sto posto znao da ovo mora biti namještaljka, sto posto, jer kako je stari znao šta je njemu Stipe tajno nudio??? Kako je stari znao za onu neugodnu epizodu kad je Stipu poslao u neku stvar, jer je mislio da ga zajebaje nudeći mu skrovište na Sjevernom polu??? Netko ga želi zajebat i to zajebat pošteno, zbog informacija, jataka, love, tko zna čega, ali ne smi se dat navuć na tanak led, mozak mu stane grozničavo raditi, tko stoji iza svega? CIA, POA, Sanader, Francuzi, Pentagon, T-HT??? Tko, tko, tko!?!
Tenerife nemoj bit paranoičan –stari mu dobaci, pa se baci na sve četiri, prilipi uho na pod i mic-po-mic počne osluškivati beton. Anti niz čelo klizne kaplja znoja, krene je obrisat rukavo.. jebiga! Onaj se nakon minutu-dvi pridigne, sjedne kraj njega na madrac i prijateljski ga potapše po ramenu: Slušaj Tenerife, vidi Djed Mraz da si ti puno zbunjen mladiću moj, ko foka na heroinu, a to ti nije dobro, znaš? Poremetiš čakre, a šta si onda napravio!? Antin blijedi pogled je govorio da nema blage veze što bi napravio, on ili foka, svejedno: A.. ovaj.. a Oni? Tko su točno Oni? Mislim… što Oni žele? Ti Oni? –oprezno započe: Zašto te se.. Oni.. žele… riješiti???
Ho-ho-hoo! –stari ga oduševljeno zgrabi za ramena i stane ga tresti, ljubiti, grliti i češkati iza uha, kao povelikog kućnog ljubimca: E sad si pravi Tenerife! Sad si pravi! Nisam đaba ode sletio, vidim ja! Pazi vamo, slušaj dobro, jel slušaš? –konspirativno mu se nagne na uho: SDRSP! – prošapće sa suzom u oku. Anti je isto došlo plakat: SDRSP??? –sa upitnikom na licu gledao je kako mu stari namiguje i klima glavom: SDRSP Tenerife! SDRSP! Slobodna Demokratska Republika Sjeverni Pol! Eto zato! Zato!
Slobodna Demokratska Repu…??? -Ante začuje svoj eho, gospemoja želi li on ovo stvarno čuti: Nitko SDRSP ne želi, nitko moj Tenerife! Nitko ne želi samostalni, samosvojni, neovisni, slobodni Sjeverni Pol! Evo se borim godinama i ne jebu me ni pet posto, nitko neće da me prizna! Nitko! Dobro mi je Che govorio ´bez oružane borbe moj Djede neće od toga biti ništa´ali šta ću ja moj Tenerife kad san ti ja miroljubiv, nisam ja revolucionar ko on, iako je bio čovik ipo, nemoj me krivo razumit, zato su ga i ubili! Ih, šta smo znali tuć po rumu nas dva jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho.. ali to sam ti htio reći - nisam ti ja od oružja, iako se Oni koriste niskim udarcima majku im pokvarenu globalizacijsku, pa se tako razbjesnim jooooj šta se razbjesnim moj Tenerife, gospođa Mraz veli da sam tada kao napaljeni medvjed pa mi kuha rum-punč za smirenje jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho… -Ante se zakune da više nikad, nikad neće kušati rum-punč: Ja ti idem diplomatski, nenasiljem, ka i Mahatma i King i Lama, kužiš?! A Oni meni ispod pojasa - udri, ismij, obezvrijedi, napravi od Djeda Mraza budalu, karikaturu! Ismij ga da ga nitko više ne shvaća ozbiljno! Ma zamisli ti! Ma zamisli ti to! Bilo je teško NE zamisliti ga kao karikaturu, pomisli Ante: A šta su to.. Oni napravili? Mislim, u zadnje vrijeme?
Da što su napravili!!! -zabezekne se stari:Ti nisi odavde jelda?! Ante pogleda oko sebe već očajno, snima li ko ovo jebate?! Kako šta su napravili!!! Ka prvo, Oni su okupatori!! Ka drugo, ne daju nam neovisnost! Ka treće, koriste se medijima da blate moj lik i djelo! Di si vidio da muško nosi crveno!?! Pa jebate nisam peder!Antin pogled padne na roza šal sa bubamarama: Ka četvrto, gamad dobro zna da mrzim Coca-Colu! Od nje mi tuljani prde! To mi namjerno podmeću jer sam provalio njihove korporacije Procter&Gamble, Allways, Signal, Ariel, Head&Shoulders, Palmolive, Pampers, Johnson´s itakodalje, itakodalje, čuo si za njih! To mi nisu mogli oprostit pa su me proglasili bajkom, dječjom maštarijom, sotonistom! Djed Mraz pa sotonist, a dobro znaju da sam budist majku im globalizacijsku! I što je najgore – na meni zarađuju milijarde! Milijarde! A šta Sjeverni Pol ima od toga!? Ku.ca ima - eto šta! Izdan, odbačen, zaboravljen! I šta se ti onda imaš tužit!?! Šta se ti imaš tužit! –na to iz jakete izvuče upaljač i đoint, zapali ga i duboko povuče: Ho-ho-ho! Anti zadrhti donja usna: Izdan, odbačen, zaboravljen.. aa.. kako znaš.. tko su.. Oni.. mislim.. kako znaš tko je uz tebe.. a tko.. protiv??
Stari se zameškolji, ogleda se i prošapće: Ako sagradim kuću kojoj sve četiri strane gledaju na jug, i kraj kuće prođe medvjed. Koje je boje medvjed? –zatim digne lijevu obrvu i zabulji se u Antu kao očerupana sova koja hvata miša. Ante se baš nekako tako i osjećao, pred očima su mu plesali plavi mede: Medvjed? Koji medvjed čovječe!?! –bilo mu je ful neugodno, fakat je trebao u školi više pazit: Kakve veze ima medvjed, sa bojom, kuće..!?!
Ho-ho-hoo!Ante ustukne pred novom provalom oduševljenja: Ho-ho-ho! -stari ga stane opet lemati po lopaticama: Tako je Tenerife! Tako je! Znao sam ja da si ti pravi! Jer da nisi pravi onda bi znao, a ti nisi znao jer si pravi, a Oni znaju majkuim špijunsku, Oni sve znaju jer me špijaju banda jedna globalizacijska! Ante ne osjeti nikakvo olakšanje, cijela ta priča oko medvjeda kidala mu je živce, i koje je boje na kraju bio taj prokleti medvjed??? Jeli stari reko ili nije reko, jooooooj?! Stari je pućkao đoint i otpuhivao oblačiće u obliku… medvjeda!?! Ili se to Anti samo učinilo? Pazi vamo, slušaj dobro, jel slušaš? –kimne starom potvrdno. Svijet ti nije siv, znaš? To bi Oni tili, ali na svijetu ti ima samo crno-bijelo. Bijelo je naravno led, to je tamo di sam ja, a di ti nisi tija ić ko ti je kriv! A crno je sve ostalo! Kužiš? Nema sredine Tenerife moj! Ili jesi ili nisi, kužiš?Ante prvo kimne, pa se predomisli i zavrti: Ne kužiš! Vidim i ja da ne kužiš, čekaj, čekaj.. Ti ne gledaš Star Trek jelda, obrnuti polaritet i to!? Ma kako mi je ono Tesla bio objasnio, a pazi - nije Tesla bio budala! To ti je bio genij moj Tenerife, g-e-n-i-j! Zato su ga i ubili, pokoj mu duši lako, ih šta smo znali tuć po lozi nas dva jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho.. ali dobro, da ne odlutam.. Pazi vamo, svijet ti je kao struja! Jesi razumija? Struja ti ima elektrone jel´tako, i sad ti elektroni imaju šta? Šta elektroni imaju Tenerife, pa elektroni imaju - južni negativni i sjeverni pozitivni pol - naravno!! Negativni Pol i pozitivni Pol! Sve na ovom svijetu ti je neki Pol, da ne kažem spol, jel´sad kužiš?! A kako sam ja na Sjevernom Polu – meni ti je sve južno, jel´sad razumiš?! Di god da se ja okrenem i krenem meni ti je južno, i nema tu sredine, nema tu mile-lale, hoću-neću, možda danju-možda noću! Sve ti je meni južno, suprotno, kontra i negativa! A moj je Pol pozitiva, jesi sad skužio!? Moj Pol meni, a njihov njima, svakom pravo, nekom krivo – ali ne! Oni bi tili i jare i pare, i pingvine i medvjede, e pa ne dam! Ne dam jesi čuo! Ne dam! Samo preko mene mrtva! Samo preko mene mrtva!!! –tresne šakom po kantunaliću, a budilica se prevali na pod i počne zvoniti, stari skoči kao opaljen: AURORA BOREALIS!!!
Arora šta???!!!Anti se odsjeku noge: Kasnim! Kasnim Tenerife! Ti si me zapričao i gledaj sad, KASNIM!!! Aurora borealis! Jebem ti šuko da ti jebem šta ću s… LAMPICA!!! –pljesne se stari posred čela da sve zazvoni: Lampica ho-ho-ho majkujoj svijetleću!!! Ho-ho-ho eeeeeeeeDjede, Djede! Crni Djede! Šta bi sad Tesla reko da me vidi ´čemu sam te Djede učio´ eto šta bi reko.. ali to sam ti htio reći –GRLO! GRLO! Ante se refleksno uhvati za vlastito grlo, jebamupasmate ako ga nisu prošli trnci, kakvo jebeno grlo, neće ga valjda sad zaklat!?! Grlo majkujoj električnu, ne triba mi šuko kad imam grlo, joooooj jesam i ja počeo zaboravljat, stres-stres velim ti ja!!! Na Tenerife, upali! –zavitla mu upaljač i posegne za lampicom. Dok je Ante drhtavim prstima namještao upaljač, stari odvida žarulju i gurne nos u lampu: Aj sad! Osvijetli! Bliže, bliže to! Znaš da ne vidin tebe ku.ca! Ante posvitli i skuži da stari namjerava izvršit samoubojstvo električnim udarom. Aj, oš ti prvi?! –ponudi mu, i tek tada Anti sine da od tih silnih starčevih umišljenih prijatelja ni jedan više nije živ. Nije živ!?! Ispravak: Ante skuži da stari namjerava izvršiti – UBOJSTVO električnim udarom!!! Ubojstvo njega! Znao je on, zna je on da su oni poslali ubojicu. Oni ili oni, ili Oni? Ma nije bitno, bitno je da je znao da ovaj stari samo glumi luđaka, znao je da se ovaj igra mačke i miša, sve je on znao! Ali neće majci! Ante u trenu donese odluku - tigrovim se skokom baci na starčeva leđa i zgrabi roza šal na bubamare!!! Upaljač poleti, plamen se ugasi, začuje se kratko komešanje…
Bruce Lee –odjekne u mraku: E to je bio je čovik ipo! On je odmah skočio za neovisnost Sjevernog Pola, odmah! Zato su ga i ubili, pokoj mu duši lako. Ih, šta smo znali tuć po travarici nas dva jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho.. –upaljač kresne, stari mu ga opet tutne u šaku te pućkajući nastavi proučavati grlo lampe dok je Ante… dok je Ante ležao na podu svezan roza šalom na bubamare, ko salama: Jebiga! Profesionalac. Ante shvati da je došao onaj čas, iako ga nikad nije zamišljao ovakvim: Ajde, dovrši to –zareži kroz zube, ako već mora otići-otiće ko muško.
Tenerife –uslijedi trenutak šutnje dugačak kao godina: Bićeš dobar borac SDRSPa! Imaš muda –stari otpuhne još dva-tri, ma definitivno medvjeda: Ali upamti–polako, jesi čuo, polako i miroljubivo! Nije Djed Mraz - Atila Bič Božji. Ih, kad se sjetim šta smo znali tuć po jakovom mlijeku nas dva jooooj da ti ne pričam ho-ho-ho.. Nego… -stari ga zamišljeno pogleda: Znaš šta - aj ti još fino razmisli.. samo nemoj ka i sa Stipom, ne zajebaji jesi čuo! Ja ću ti opet svratit oko Nove pa´š mi reć odgovor, jel´može? Dogovoreno?! –zatim stane gurati prste u grlo lampice: ČEKAJ! Ho-ho-ho eeeeeeeeDjede, Djede! Crni Djede! Skoro sam zaboravio! Slušaj, sljedeći put obavezno odvidaj ovu žarulju da se mogu vratit! Obavezno, jesi čuo, aj srićo! –i gurne prst.
Ante trepne, ništa. Trepne još jednom, opet ništa. Niz kičmu mu prođu hladni trnci. Starog više nije bilo. Nije vjerovao vlastitim očima. Onako sapleten zabacaka se kao.. kao.. kao tuljan, jebiga. Pogleda ispod madraca, kreveta, jastuka, ormarića, iza WCa. Plamen upaljača mahnito zatreperi, a ruka mu se počne nekontrolirano tresti: Jebote! Jebote!! JEBOTE! Starog nije bilo nigdje! NIGDJE! Nestao je! STARI JE NESTAO! Stari je stvarno nestao!

Ej, Tenerife!Antu umalo strefi kap, iz grla lampice zaškilji starčeva glava: Skoro sam zaboravio! Slušaj, nemoj kupovati sladoled! –i da mu je rekao grlice se ševe paraliziranom bi Anti to jednako malo značilo: Majku im pokvarenu, da pokvarenu!!! Oni će meni propagandu da je medo ukrao malim pingvinima sladoled!! Da su moji medvjedi Winona! Stoka lažljiva da lažljiva!!! Pa di si vidio sjevernog polarnog bijelog medvjeda - na Južnom Polu!?! Di si vidio carskog pingvina - na Sjevernom Polu!?! NIGDJE!!! Jesi vidio kako nacistička gamad vodi propagandni rat!? Jesi vidio kako mi podmeću!?! Jebaim medo tuljana, i njima i sladoledu i pingvinima!!! Jebemti Ledo da ti jebem! Aj srićo, vidimo se i - give peace a chance! –i ode. Stvarno ode.
Anti pogled padne na sliju na upaljaču, golišava Angelina Jolie. Plamen ga oprlji po prstima, on ga ni ne osjeti. Konačno ga ugasi i ostane ležati sputan u mraku: Jebiga!

@dragi blogeri, dragi kolege - SRETAN VAM BOŽIĆ I NOVA GODINA! :)
- 19:05 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

14.12.2005., srijeda

Časni sude, samo neka pravde bude!

časni sude posla bi te u neku stvar, ali svit gleda pa neću.. U malom dalmatinskom mistu, prati se prijenos iz Haaga…
Baba: JOOOJ JOOOOOOOJ, JU-JU-JU-JUUU!!!
Susida Kate: JOOOOO-JOOOOOO!!!
Baba: AJME NAMIN, AJME NAMIN!
Susida Kate: LE-LE-LE-LEEEEEE!!!
Baba: JADNITISMON GOSPEMOJA, JADNITISMON!
Susida Kate: AUUU-AUUU-AUUUUU!!!
Baba: Jadnatisan, jadnatisan!!! Joooj ča sen bolna!!! AJMEEEE!!!
Susida Kate: A ča ti je sucida, ča ti je – a da i meni nije?! JOO-JOOOOO!!!
Baba: A ča mi nije! Ča mi nije!?! Svemije! I nepitaj ča mije!! JU-JU-JU-JUUUUU!!!
Susida Kate: Sve znan sucida, sve znan!! LE-LE-LE-LEEEEE!!!
Baba: A blago jon se, blago jon se!!! Toliko jon se blago - da jon se blago!!! JOOJ-JOOOOJ!!!
Susida Kate: A komen se blago sucida? Komen? AU-AUU-AUUU!!!
Baba: Onoj Krali delPonjte ´rag jon sriću izija! Onoj nesrići - ča ga sada cilega jema zase! AJME NAMIN, AJME NAMIN!!! Cilega ga ona sada jema zaseeeee!!!
Susida Kate: Je-je beštija izblanhajna - napokonj ga se doćepala! JOO-JOOOOOO!!! Cilega ga sada jema zaseee-eee-eeeeeee!!! Cilegaaaaaaa!!!
Baba: A nu ga čaje liii-iiiiii-iiiiip! Nu ga oko moje pljavo-oo-okoooo! Nu ga kose moje crno-oo-koseeeeee! Nu ga gaće moje ispeglja-aa-neeeee!!! AJMEEE-AJMEEEEEE!!!
Susida Kate: Je bogami je, bogami je, srca mi – je! JOO-JOOOOO!!!
Baba: A nu ga ča mi je lip! Nu ga ča mi je preplanjijo! Nu ga ča mi je zago-oo-riooooo!!! AJMEE-AJMEEEE!!!
Susida Kate: Je bogami je, bogami je, srca mi – je! JOO-JOOOOO!!!
Baba: A nu ga ča mi je lip! Nu ga ča je dobija koju kilu! Nu ga ča se zdeblja-aa-oooooo!!! Nu ga ča se prolji-ii-piša-ooooooo!!! AJMEE-AJMEEEE!!!
Susida Kate: Je bogami je, bogami je, srca mi – je! JOO-JOOOOO!!!
Baba: A nu ga ča mi je lip! Nu ga ča češe nosa! Nu ga ča nima nijednu sidu! Nu ga ča mu kose ki ježu strš-strš-stršuuuuuu!!! AJMEE-AJMEEEE!!!
Susida Kate: Je bogami je, bogami je, srca mi – je! JOO-JOOOOO!!!
Ujedinjenim snagama: JOOOJ JOOOOOOOJ, JU-JU-JU-JUUU!!! LE-LE-LE-LEEEEE!!!
U kuću uleti Dida: Sirene!!! Sirene!?! Ča gori-di gori!?! DI GORI!?!
Baba: Ma ča ča gori-di gori!?! Oni namin sudu jesi čuja! Oni namin sudu!!! Cili svit nan sudi!!! Rvacka gori eto ko gori, Rvacka gori jesi čuja! Rvacka goriiii!!! AJU-JU-JU-JUUU!!!
Dida: Ma ča svit!?! Ča sudu!?! Ča Rvacka!?! Niko namin nemere ništa! Jesi čula!?! Niko-ništa!!! Gledaj ča je profesjonalac, gledaj ča je mrtav ladan, gledaj ča je junak!
Susida Kate: Je časni sude bogami je, bogami je - časni sude – je! JOO-JOOOOO!!!
Baba: Je časni sude, tako je - sude časni!
Dida: Saće svit vidit ča je to discipljina, ča je to kutura, ča je to Rvatina! Saš ti vidit ča je to ajduk, ča je to vojnik, ča je to đeneral! Ajde Ante, ajde – samon ti njiman pokaši! Saš ti vidit ka´ njima Ante pokaše, saš ti vidit ka se on zadere, saš ti vidit ka on razdrlji košulje! SAŠ TI VIDIT KA´ ON NJIMAN REČE!!!

Susida Kate: A ča ka´ in reče?
Dida: MILOSTI NE TRAŽIN - NITI BI VAN JE DAJO!!!
Susida i Baba: ???!!!
Baba: Ma ča je tebi!?! Pa nije naš Ante – Stipan Filipović!!!
Dida: Pa ča!?! Nisen ni ja Ganjdi pa i jopet - gladujen!
- 19:03 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

08.12.2005., četvrtak

KANARINAC JE SLETIO!!!

Kanari-Kanari, baj-baj! ;) -Modesti Blejz… Modesti Blejz… Blejz javi se… Rosa Salvahe ovdje… Blejz javi se… prijem!
-Rosa Salvahe… Rosa Salvahe… Blejz ovdje… što ima… prijem!
-Kanarinac je sletio…. Ponavljam… Kanarinac je sletio… Blejz javi se… prijem!
-Rosa Salvahe… Rosa Salvahe…. ponovi… smetnje u vezi…. što je Kanarinac… ponovi…. što je Kanarinac…. prijem?!
-Modesti Blejz… Modesti Blejz… Kanarinac je sletio… ponavljam… Kanarinac je sletio… prijem!!!
-TUP!
-Modesti Blejz… Modesti Blejz… potvrdi… prijem!
- ………………………………..
-Modesti Blejz… Modesti Blejz… potvrdi… prijem?!
- …………………………………………………..
-Blejz… Blejz… javi se Blejz… Bleeeeeeejz… prijem???

Poštovani čitatelji sa žalošću vas obaviještavamo da je miss M.Blejz završila na Traumatološkom odjelu u stanju teškog šoka, kako rekoše - klasičan slučaj iznenadnog napada neizrecive žalosti i jecajnih konvulzija. Do njenog povratka i potpunog oporavka, na ovom blogu proglašavamo opće stanje žalosti. Crni flor bi bio poželjan. I tišina molim.
Umjesto cvijeća i svijeća, novac uplatite na račun sa oznakom ´Za siromašne bjegunce´. Uplate vršite na sljedeći žiro-račun: 000-00-0-0000-0
poziv na: PO-PUŠ-I-O.
Hvala lijepa.
Redakcija.

P.S. A tko će reći Matku? ;)
- 14:52 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

06.12.2005., utorak

Vjera u boga i seljačka sloga

-ps, ps, tatek, tatek, ja sem gladen!
-joj Zlatkec sine, baš si dosaden! Pod mirogojskim arkadama…

Zlatko: Joj Štef bok te jebal, kaj da delam!? Ovi moji me hoćeju smeniti, a ja sem štel biti doživotni, baš kak i ti!
Stjepan: O dečec, dečec! Štel bi biti doživotni? I kaj je to se?! Pa to se da lahko v´urediti!
Zlatko: Joj Štef govori, govori, se bum učinil, se! Tak sem očajni!
Stjepan: Nigdar lahkše! Pojdi vu - Beograd!

- 19:25 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

Heroji 5 - Dubrovnik

6.12.1991. V. zavrti glavom nevjerujući sa kakvim kretenima sjedi. Razmjeni pogled sa A, koji se smjestio desno, i shvati da i on misli isto. A ovo je trebao biti odmor, ljetni odmor. Njih dvoje južnjaka po prvi put na Rabu, kod zajedničkog prijatelja, malo razgledavanja, malo plaže, malo kupanja, noćni đir, ništa posebno. Ali ništa posebno je prestalo to biti istog trena kad su u uskoj uličici naletili na ovu zagrebačku ekipu tajkunske balavurdije. I među njima na nju. Nevjerojatno, od svih ljudi na svijetu…
I sad su zapeli tu, u ovom jebenom vidi me-vidim te snobovskom kafiću, samo zato jer R. poznaje svakog, ma ama baš svakog na ovom planetu, pa gle čuda - i ove razmažene purgere i nju. Da mu kojim slučajem i sami nisu bili prijatelji, V. bi se usudila reći da R. u najmanju ruku ima čudne kriterije pri izboru tih silnih ´prijatelja´. Ovako se samo ugrizla za jezik. Muči i trpi, po ure, uru – tješila se, možemo sist i na piće ako triba, ali ovo…
Fufice na drugoj strani stola naruče skupe koktele kak si kaj sa suncobrančekima, ne? Oriđiđi Gucci Fendi Pradice nakelje da svima bodu oči, uz afektirane urlike oduševljenja stanu bjesomučno prebirati po mobaćima, ne: Pa kak si kaj R? Kak si kaj? Svratiš u Zagić? Budeš? Joj srćeko kak si mi pocrnel, si bil na solariju, jooooj srćeko kak ti je to suuuuper nemrem ti opisat! Oooobavezno si odi! -V. u mislima zakoluta očima: koji kreteni! –i zabulji se u svoj bitter lemon te zamantra nad kockicom leda: Izdrži, izdrži, izdrži. Pored nje A. nervozno prebaci nogu preko noge, također mantrajući nad pivom. Skužila je da mu se po glavi mota onih zadnji par Zrinskih i Frankopana u takuinu. Jebo ih koktel.
Društvo se raskokodakalo, kužiš ne? Ona si je to zela u Beču bejbe kužiš ne, a ova će na skijanje u Cortinu bejbe, Cortinu kužiš ne, a ova ti je opet s onim kužiš ne, iak je bila s njegovim naj-naj frendom kužiš ne, ali ovaj si ima Ferarćeka kužiš ne i night club bejbe i plus stari odvjetnik vila na Pantovčaku kužiš ne i onda si je ona zela Bvlgaria bejbe, a ova si je sredila nos bejbe kao da se ne kuži da je i cice kužiš ne, a on ti je u petak u Papaji koji kreten bejbe, dok je s njom u Explanadi kužiš ne, a ovaj ti je rođeni od one od onoga Bigija što je s onom s Prisavlja koja je s onim iz Dinama bejbe, Dinama kužiš bejbe ne!? A. je ispod stola takne koljenom: Ok, Ok, ne gubiti živce -trepne mu potvrdno, važno je ostati cool. Ostati cool, to je bitno, ostati cool. Srkne bitter, led zapleše po površini.
Kužiš ne? Joooooj ti Dalmoši, kužiš ne? –zapara joj uho: Bila sam kak se veli na onoj Ko-miiiiži, ne? Dopeljalo se nas pet curki na parti kužiš ne. I oni ti bejbe zapale tu barku ne. Ono nema parti, nema niš kužiš ne?! Samo ti zapale tu barku i ono samo glediju gde gori, mislim se ja koji je ovo k…c, koji luzeri kužiš bejbe ne!?A. je opet frkne koljenom, važno je ostati cool, V. zamantra škrgućući zubima, važno je ostati cool.
Ma to su ti sve nacionalistiiiiiii kužiš ne!? Jebeni Hrvati ono ne? Stoljeće sedmo, geni kameni, blitva kužiš ne?! Primitivci ne. To bi samo ubijalo ne –opet joj zapara uho, koljeno automatski doleti, ali praćeno jednim glasnim: Mooolim!?! –s desna, koje je iznenadi, to A. ipak nije odolio, primijeti ona.
Da-da istina, Hrvati su nacionalisti! Dapače oni su genocidni! Hrvati su genocidan narod! –pukne kao bomba. Sve oči skrenu na nju. Tuku. Tuku ne iz Zg, već tuku iz njihovog gradića. Zg prirepku. Tuku iz njihove škole. Tuku iz njihovog razreda! Pače tuku s kojom se nekad išlo u vrtić i dijelilo dobro i zlo, sendviće od parizera i mlijeko. Tuku koja povlađuje kretenima. U stomaku joj uskuva, ali s desna opet doleti koljeno: Ti D. znači hoćeš reći da je i moj šestomjesečni rođak isto genocidan, samo zato jer je Hrvat!? Ma što ti pričaš ženo!? Što je tebi D?! Šta pričaš gluposti! –opet ne odoli A: Ko je krvario po bojištu?! Ko je ginuo da bi ti tu srala?! Ko je tukao naše gradove?! Mi sami? Sami sebe je li!?!
-Meni je moj tata rekao da su u Dubrovniku palili gume –zacementira prevažno D: Da, da, palili gume!
V. se sada pak zagrcne na kockici leda, jebote bitter da te jebo! Pa jebate s kojeg si ti planeta pala!?! U kojem si ti jebenom podrumu čučala ženo božja dok smo bili granatirani a da nije bio onaj u kojem smo i mi čučali, o čemu ti trabunjaš!?! –sada već urlajući na D. ispali A. istovremeno lupkajući po zagrcnutim leđima s lijeve strane: Jesi dobro? Ovaj put koljeno nije bilo potrebno, iako je važno uvijek ostati cool. Dobro sam, dobro sam, sve Ok –reče V, uz kašalj hvatajući zrak: Sve Ok! Izletio je! Sve Ok.

Jooooj vi Dalmošiiiii, kak se nervirate ne! A zakaj? Za nič! Daj se skuliraj kužiš ne, skuliraj se. Popij si koktelčić! -fufice si naruče još jedan koktelčić ne, onaj što fino plamsa to je tak iiiin, kužiš ne?
Da se skuliram? Ne? -ubrzo uz koktelčić zaplamsa još nešto, a D. zaarlauče kao da je kolju: ŠTA TO RADIŠ!?! KOJI KURAC TO RADIŠ!!! ŠTA JE TEBIIII!!! MOJ GUUUUUĆIIIII!!!
A. samo trepne, a V. izbezumljenu D. prostrijeli svojim najboljim bitter lemon hladnim važno-je-ostati-cool pogledom te reče: Palim gume bejb. Palim gume.

- 19:16 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

05.12.2005., ponedjeljak

Ja Fanđo

brm-brrrrrm! Ajmo. Ajmo. Jesan kojin slučajen reka ajmo? Čini mi se da jesam. E pa ajmo. Dobro. Ma ne gas, ne gas. A di je noga. Di je noga, ne micat nogu, ne micat nogu, ne micat nogu, sad, sad, saaaad makni tu nogu! Dobro, a sad lijevo, šta se provjerava kad idemo lijevo? Lijevo! Lijevo jebemu, jel´ti znaš šta je lijevo. Joooj. Dobro. Pali žmigavac. Lijevi žmigavac za ime božje. Šta provjeravamo? Unutrašnje, vanjsko, mrtvi kut. Mrtvi kut. Mrtvi kut. Mrtvi kut jebate. Nisi provjerila mrtvi kut. Pa da, a zašto bi ga i provjeravali ko ga jebe kad je već mrtav. Jooooj. Dobro. Ajde, a sad gas. Sad gas. Sad gas majkumu! Pazi rupa. Pazi rupa. Pazi ru… pa!?!
Gledaj iza, jel´gledaš iza, ne gledaš iza, gledaj iza jebemu. Sad daj drugu. Nije dobro. Ne brzat. Ne brzat. Ne brzat. Kočit. Kočit. Kočit! Šta radiš. Šta radiš jebate, kvačilo, kvačilo, pusti gas majkumu, kvačilo. Nije dobro. Joj-joj-joooj. Daj drugu. To nije druga. Ni to nije druga. Šta je to? To sigurno nije druga. Lagano pustit, lagano, lagano. Jel´ti znaš šta znači lagano?! Ajmo.
Aj, šta čekaš, kvačilo, okrenit ključ, okrenit ključ – na drugu stranu okrenit ključ i sad la-ga-no, la-ga-no… Ne kočit, ne kočit, gas, daj gas, sad moš gas, di ti je gas, to nije gas, to sigurno nije gas, to gas nije pa nek su mu i mater i ćaća Iperit - on gas nije! Nije dobro! Koči, koči, koči jebate pokupit ćeš staroga! Ne, ne, neeee jooooj-joooooj-joooooj (Mićo Dušanoviću eat your self).
Razmak, razmak, razmak, di ti je razmak, nema ga, di je razmak, izgubija se, razmak, oprostite jeste vi razmak niste stvarno niste razmak a ja jadna mislila, jebate izgubija se, nema ga, di nam je jebeni razmak! Sad desno, šta radimo kad idemo desn.. ma ne gas! Pusti gas. Pusti jebeni gas! Jooooooj! A di je žmigavac?! Koji? Livi? Naravno livi. Koji drugi bi bija. Sigurno je livi. Desni. Desni. Desni! Desni žmigavac, jel´ti znaš šta je desno!?! Koči, koči, kooooči!!! Pa jel´gledaš ti jebate di ti ideš!? Jao-jao-jaoooo.
Šta je ovo, šta je ovo!?! Jel´ovo pješački – je?! Jel´koga ima na njemu – ima?! Pa stani majkumu oćeš satrat i ženu i kolica!?! Pa zašto ne, pa to nam je cilj, satarimo ženu i kolica, satarimo što više pješačkih lica, pa da. Jooooj-joooj-jooooj! Aj sad kreni. Ne brzat. Ne. Ne. Ne. Ja ne bi krenuo iz treće. Ja ne bi krenuo iz treće. Ja ne bi krenuo iz trećeeeee!!! Pustit gas, pustit gas, ne gaaaaas, jel´ti znaš šta je NE gas!!! Šaht. Šaht! Šaaaa… ht!!!
Sad se prestroji. Prestroji se velim. Prestroji se!!! Šta se gleda?! Šta se triba gledat!? Šta bi bilo nadasve poželjno gledat!?! Jesi gledala?! Jesi pomislila gledat!?! Jesi naumila gledat!!! Nisi. Bože moj, a i zašto bi ona išla gledat. Trć-brć. Jooooj-joooooj! Gledaj. Ne brzat, ne brzat, ne brzat, šta brzaš, ne brzat, a di ti je žmigavac, di ti je žmigavac, to je svitlo, di je žmigavac, to su maglenke, di je žmigavac, pereš staklo fala lipa ja san ga već opra, di je jebeni žmigavac i ko ga izmisli!? Jaoooooo! Gledat iza, gledaj iza, ne gledaš iza!

Sad ćemo ode desno stat, ode desno stat, desno stat, stat, stat, reka san STAT! Nećemo stat u lokvu, nećemo stat u lokvu, reka san nećemo stat u lokvu potopit će mot... a opet hi-hi, zašto ne bi mogli i u lokvu. Hi-hi zaista, zaista, zašto ne hi-hi, zašto ne.
-I? Kako mi ide? -bezazleno upita ona.
*=/!!)?!!#**!!!

- 19:12 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>