< | prosinac, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
LOV-FIFTIIN! Ivan je skužio da protivnik ne igra pošteno, jebeš ti to, neće onda ni on! Nije on uzalud imao neprekinut niz od dvanaest pobjeda da bi ga ovaj kreten ovdje pokrao! Raspali lopticu u gledalište i zatrči se preko mreže na ono lažljivo smeće, on će njemu krast, oće kuaca! Neven stane bježati oko terena, a Ljubo ga uporno naganjati s reketom u ruci. N. nije bio u top-formi pa preskačući okrzne mrežu i tresne. NEC! – eno i sudac potvrđuje, Ljubo ga sustigne i stane reketom mlatiti po glavi: Evo ti na! I na! I još ti na! Na i na! Evo ti na! Ti ćeš mojoj materi generičke lijekove, ti ćeš njoj! Ma evo ti na! I još ti evo! I još! I još ti na! FIFTIIN-FIFTIIN! DrIvo je u gledalištu uživao, koji neponovljivi Davis Cup! Ovo je Davis Cup za pamćenje! Ne gleda se svaki put kako ti mlate ministra zdravstva! He-he, ovaj Ljubo ima dobar forhend. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put ovako uživao u tenisu. THRTI-FIFTIIN! FORTI-FIFTIIN! ADVANTAGE LJUBIČIĆ! Ljubo je upravo cijelog Nevena drškom reketa nabijao u Pokal, jadničku su se nazirale samo koprcajuće nožice. He-he, ovaj tenis je baš zabavan, pomisli DrIvo, šport uopće je zabavan. TASOGARE HAIĆIMAS! SEIBEI AROGATO BANZAI BONSAI!!! Odjekivala je velika arena u Saitami. DrIvo je odmah skužio da nešto nije kako treba, mislim, obično nije nosio kockasto donje rublje. Barem ne u javnosti. I zašto nije u gledalištu? Zar maloprije nije bio u gledalištu? Zar ne bi trebao biti u gledalištu? Zar ne bi trebao biti u svojoj VIP loži, a ne u.. ne u.. ma gdje je on ovo uopće??? U RINGU!?! Za boga miloga on je u ringu!!! I zašto ga ovaj Japanac tako sažaljivo gleda?!? Čekaj malo.. pa ovo je.. pa ja sam.. pa onaj tamo.. onaj šta me krvnički gleda ko da će sa mnom očačkati zube.. onaj šta mi se prijeti materom je.. je.. je.. MINOTAUR! AAAAAAAAAA!!! –DrIvo se skoči iz sna. Sav je on plivao u znoju, sav! Baci pogled na Mirjanu. Gospođa hrče. Jebe se njoj za MMF! Boli nju k. za proračun! Fluorescentne kazaljke su pokazivale 3 i 20, aj u govna. Posegne pod kušin i izvuče mobitel: Alo! Alo Nevene, jesam te probudija?! Šta si ima.. noćnu moru si ima? Šta i ti? I? Šta šta i?! Koga si sanja bogati.. Andriju?! Auuuuuu.. gadna, gadna! Nego, znaš šta te zoven, slušaj, oni generički lijekovi, e, slušaj – povuci to! Vraćaj staro! I stomatološku isto. Šta šta si reka? A reka, reka pa poreka, pa šta! Šta, nemoš od sramote? Ma jebi to! Vraćaj staro i pravi se lud! Bogati, ko će mater za blagdane trpit – da ne može ona svomen doturu u oči pogledat, da šta će joj susidi reć, da ovo, da ono - satrala bi me ko Panta pitu! Jebi to i vraćaj staro, jesi čuo!? Smuljaj nešto. Aj, aj.. laku noć –baci pogled na gospođu, i dalje ona hrče, jebe se njoj. Majkumu, nije smio satrat one sarme, zna je on da će ga mučit, ali kad su bile tako slatke. Di je taj Gastal u p.materinu?! Di ga je bacila: Alo! Alo Nevene! E, opet ja, slušaj, imaš šta za želudac? |