< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
-Primuči, primuči, primuči, primuči, primuči, primuči… -Ali ne mogu!!! -Primuči, primuči, primuči, primuči… -Ma ne mogu!!! -Daj muči srca ti, jezik prigrizla! -Ali, ali, ali… ne, ne, ne, ne… ne mogu, ne mogu… ubij me ali NE MOGU IZDRŽAT!!! Evo na: TA-NA-NA-NAAAAA!!! VATIKAN ZATVARA VRATA HOMOSEKSUALCIMA!!! A što ih neće pustit vanka? ;D -Nisi mogla izdržat, jeli?! Da nisi rekla bila bi pukla, jelda? -Ha-ha-ha-ha, a šta san ja jadna kriva, kad mi je to taaaakoooo smišnoooo!!! Zamisli, zamisli, ma zamisli molin te oni, oni… ha-ha-ha… oni zatvaraju vrata homoseksualcima… ha-ha… homoseksualcima… stoji Benedikt na vratima… ha-ha-ha… stoji Benko na vratima i pita: jesi ti.. ha-ha-ha.. jesi ti.. ha-ha.. ma jesi ti homoseksualac???... a ovaj će mu na to… ha-ha… a ovaj će na to: ma jok bolan – ja san ti Bosanac!!! HA-HA-HA-HA!!! Jooj, jooooj ne mogu višeee, HA-HA-HA JOOJ JOOOOOOOJ BOLAN ON NJEMU DA JE ON BOLAN BOSANAC JOOOOOOJ HA-HA-HA-HA NE MOGU VIŠE HA-HA-HA!!! -Jebate, ti si totalno pukla. -HA-HA… a ti pričaš sama sa sobom, JOOOOOJ JOOOOOOOJ BOLE ME BUBREGI, BUBREGI ME BOLE JOOOOOJ!!! HA-HA-HA-HA!!! Poniženje, ali čije? U srednjem su vijeku prije ugovorenih brakova običavali ginekološki pregledavati i potvrđivati djevice. Bio je to još jedan od glupih načina kontroliranja nečega što se uopće ne može kontrolirati - nečije seksualnosti. Malo je reći da je to bio - totalni idiotizam. Što bi analogno tome, poslije ovog ´povijesnog Ne´, bio sljedeći korak Vatikana? Podvirivanje pod habite? Čovjek bi pomislio da se poslije mračnog iskustva srednjeg vijeka, naša civilizacija više neće vraćati sličnim promašajima. Čovjek bi pogriješio. Kad spominjem poniženje, ne vežem ga uz tu u Vatikanu sada i zakonski izgnanu kategoriju, dakle ne uz homoseksualce, već ga vežem uz sam - Vatikan. Ovaj besmisleni čin smatram iskonski sramotnim i poražavajućim za Vatikan. Ako se neka institucija definira proklamiranjem kršćanstva, a samim time od Isusa nam zadanim čovjekoljubljem – kako jedan ovakav, u svojoj biti diskriminacijski akt, može proklamirati jednakost među ljudima? Toliko. P.S.odličan osvrt na ovu temu ovdje. |
Dr.uže Tito, nešto bi te pito, Po Pelješcu bi hodao, a po Bosni bi se skito, Poklanjaš li tako i ćaćino, I jesil´ išta - narod pito? Hm, Dr.uže Tito što se još rimuje sa pito, skito? hm... mito? |
Zanimljivo kako život vuče zgodne paralele. Slučaj telefonske manijakinje. Telefonska manijakinja je bolesno fiksirana. Telefonska manijakinja danima opsjednuto telefonira Hitnoj. Telefonska manijakinja blokira Hitnoj normalan rad. Telefonska manijakinja je uhićena. Svima je jasno da je telefonska manijakinja jedna ozbiljno bolesna osoba, kojoj je potrebna profesionalna pomoć. Slučaj gospodina A. Gospodin A. je bolesno fiksiran. Gospodin A. danima dežura uz program HRTa. Gospodin A. ljutito topće nožicama o pod na neispunjenje njegovih zahtjeva. Gospodin A. bijesno suče brk na emitiranje onoga što on smatra nepodobnim. Gospodin A. danima opsjednuto telefonira HRTu. Gospodin A. blokira HRTu normalan rad. Gospodin A. nije uhićen iako je svima jasno da je gospodin A. jedna ozbiljno bolesna osoba, kojoj je potrebna profesionalna pomoć. Zašto gospodin A. može činiti ono što čini, dok telefonska manijakinja to isto ne može? Tu dolazimo do slučaja gospodina dr.I, no možda ipak… da to ostavimo za kraj, ha? Da, slučaj gospodina dr.I. ostavićemo za kraj. Sljedeći slučaj… Slučaj gospođe V.Š.O. Gospođa V.Š.O. je… ajde da se ne ponavljam, već znate. Gospođa V.Š.O. po potrebi laže narodu. Gospođa V.Š.O. tvrdi da isplata određene međudržavne odštete - nije ugovorena trgovina i ulizništvo. Gospođa V.Š.O. nije zbog laži uhićena, iako je svima jasno da je gospođa V.Š.O. klasičan primjer (da ne kažemo.. koza) narodne poslovice: ako laže koza, ne laže rog. Zašto gospođa V.Š.O. može lagati kao što to čini, bez ikakovih posljedica? Tu dolazimo do slučaja gospodina dr.I koji… ma čekaj malo! Gospodin dr.I? Zar to nije onaj isti slučaj, slučaj gospodina dr.I odozgo? Je? Da, izgleda da je… ajde kad sam već rekla… ostavićemo ipak njegov slučaj za kraj… da… ovaj… ma zamisli molim te isti slučaj… hm… da, ovaj… dakle sljedeći slučaj. Slučaj gospodina Š. Gospodin Š. je isto to što je. Gospodin Š. po potrebi laže narodu. Gospodin Š. tvrdi da isplata određene međudržavne odštete – nije ugovorena trgovin… hej! Pa šta je ovo!? Šta i ovaj tvrdi isto?!? Ma čekaj malo, ako kojim slučajem upitam zašto gospodin Š. smije činiti to što čini, hoće li i ode iskrsnuti izvjesni gospodin dr.I… evo ga majke mi! Je! Slučaj gospodina dr.I! I ovdje! Pa ovo je za nevjerovat! Pa u šta taj nije umiješan!?! E sad mi je dosta! Na tapet dolazi slučaj… Slučaj gospodina dr.I-a. Gospodin dr.I. je bolesno fiksiran. Gospodin dr.I danima opsjednuto telefonira svojim podređenim jatacima. Gospodin dr.I. izdaje sve moguće i nemoguće naredbe koje će ga zadržati u centru njegove bolesne fiksacije. Gospodin dr.I. tako telefonira gospodinu A. koji zatim telefonira HRTu koji zatim ´telefonira´ narodu. Gospodin dr.I. također telefonira gospođi V.Š.O. koja zatim i sama ´telefonira´ narodu. Gospodin dr.I. za svaki slučaj telefonira i jačoj zvjerci gospodinu Š. koji zatim telefonira HRTu gospodina A, da bi zatim i tamo osobno ´telefonirao´ narodu, jer bože moj ´između njih i naroda ne smije više biti posrednika´… i tako se to lančano telefoniranje nastavlja sve dok istina (odnosno, ono što gospoda smatraju istinom) ne dođe do ušiju jedinog bespomoćnog primatelja – naroda, ili kako to već ide u toj igri gluvih telefona. I za kraj ono isto pitanje iz prvog slučaja telefonske manijakinje: Zašto gospodin dr.I. može činiti ono što čini, dok telefonska manijakinja to isto ne može? Iz vrlo jednostavnog razloga, razlika je naime u - fiksacijama. Dok je fiksacija telefonske manijakinje bila Hitna (a s tim se nije igrati), bolesna fiksacija dr.I-a je - vlast. A s njom se u Rvata svatko može… i voli igrati. Slučaj blogerice M.B. Blogerica M.B. je bolesno fiksirana. Blogerica M.B. danima opsjednuto posta gospodinu dr.I-u. Blogerica M.B. blokira gospodinu dr.I-u normalan rad. Blogerica M.B. je uhićena? Hej! Blogerica M.B?!? Ko me to zajebaje?! Pa ne može to tako! Idem se odmah zvat na telefon! ;o) |
-Dobar dan. -Dobar dan gospodine, izvolite? -Ja bih servisirao. -Izvolite, samo izvolite, sad ćemo mi to. -Hoće li to dugo? -A slušajte, to vam ovisi o kvaru. Da li ste nedavno imali kakvu nezgodu sa kravom? Udes? -Ne, ne, ovo ja samo rutinski. Čujte, servisirano govedo – dobro govedo. -Tako je, tako je, pomjerite vi nju još malo naprijed, tu iznad, tako. Da pogledamo šta to ispod ima… aha! -Što je? Što vidite? -Vaša krava malo curi. Jeste to i prije primijećivali? -A šta ja znam, nisam dole zagledao. -Nema problema sredit ćemo mi to, malo ćemo pritegnuti… eto ga. Hoćete da provjerimo i tlak? -Pa ako baš hoćete.. može, ja znate nisam stigao… -Ps, ps, ps… lijevo vime – dobro, ps, ps, ps… desno… isto. Da vidimo još… prednje lijevo ps, ps, ps… aha malo nisko sad ćemo mi to… ps, ps, ps desno i… OK, to je to. Recite, jeste bili na tehničkom? -Pa ovaj.. baš bih trebao. -Aha, a zato servis, da, da. Da vidimo kočenje, hmmm prednji papak… da, dobro. -Recite, ovaj… kako bi vas pitao… -Pitajte gospodine, samo pitajte.. -Trebaju li i ispušni plinovi za tehnički? -Naravno! Naravno da trebaju! Zašto? Zabrinuti ste da da neće proć´? -Pa znate, ipak je to staro govedo, jeli… gadni plinovi i to. -Gospodine, sve se može, sve. Odzada mali karburatorić, mrvu podmazat… -A triba podmazat?!? A zato se ritnu… ovaj, he-he… -Ha-ha, vidin da je gospodin i sam probao, da-da, sad shvaćam u čemu je problem! Slušajte ja bih vam ipak kao profesionalac rekao da je bolje platiti stručnjaka pa biti siguran, a ne ići sam i uprskati stvar, jel´tako?! Ali naš svijet je takav pa dok ne proba nije miran, jesam u pravu? -A, pa znate.. jeli, nema se, skupo i tako to, triba ušparat, sam se snać… -Skupo je, skupo, ali je li bolje platit majstora ili kupovat komplet novu kravu? Shvaćate? -Da-da. Samo, znate, ima jedna sitnica… -Ma kakva sitnica, evo vidite i sami, umjesto što ste se mučili trebali ste odmah kravu meni dovest i ja bih to bez po muke! No, ni sad nije kasno, sad ću ja to… samo da navučem rukavice… evo - PLOP! -Ma da, da, ali ima jedna sitnica, znate – to nije krava. To je - vol. -Nije krava..??? Kak.. kak.. Ma kako nije krava!!! A NA ČEMU SAM ONDA JA TO PROVJERAVAO TLAK??? Iskreno i od srca čestitamo mladim poduzetnicima koji su projektom Pokretni servis za krave osvojili treću nagradu na državom natjecanju mladih poduzetnika! Nadamo se da će poveliki iznos novčane nagrade biti dobar poticaj za njihov nadahnuti projekt. Želimo im daljni uspjeh u njihovom poslu uz srdačnu poruku: Izmuzite ih dečki, izmuzite! (Krave naravno! Krave) |
Ako postoji jedan razlog zbog kojeg navijam da metuzalem Castro doživi najmanje 120tu, onda je taj jedan sljedeći - da do smrti CIAi vadi mast. Jer čime se te Centralno obavještajne budaletine bave (mislim, pored uobičajenog sijanja sranja diljem svijeta, of kors) upravo je nevjerojatno. Oni, jadni ne bili, ovih dana trijumfalno objavljuju da su dugotrajnim analizama i metodičkim promatranjem (!) došli do zaključka da stari Fidel ima Parkinsa i da neće dugo. ?! U jebote! Priznajem, priznajem, priznajem ljudi! Sve priznajem! Na ovu sam ostala PAF! Oduzeta, smućena, blijedog i blentavog pogleda, sa velikim upitnikom povr´glave, nešto kao Alan Ford, ako ga možete vizualizirati, u ranu zoru. E, i? –pita se sad cijeli svijet: Stari Fidel neće dugo, i…? -ovdje svijet očekuje kao neki jeli, logični nastavak ovog upravo senzacionalnog CIAinog otkrića, za koje im je trebalo jeli, dugotrajno i metodičko promatranje. Od Zaljeva svinja, moglo bi se reći. Čudim se da im je i to bilo dovoljno za ovakav zaključak, baš se čudim. Ali ne briga CIA te brige, njoj je Fidel trn u oku, kamen u cipeli, čičak u guzi, i bez Fidela CIA ne može, a bogme ni Stari bez svoje CIAe (ma kolko oni to poricali), baš kao i nekoć Matan brez svoje Dektive. Ne može CIA svom Fidelu oprostit bosanski grb na američku demokraciju, a nit´ Fidel svojoj CIAi onolike atentate – ali i opet jedno bez drugog ne mogu, i u ljubavi i u mržnji. Niti bi Fidel bez svoje CIAe bio Fidel, nit´bi CIA bez svoga prgavoga Prdonje bila CIA, ili jednostavnije narodski rečeno: jebeš CIAu bez Castra u dvorišću. To je ka´ De Niro i Pacino u Vrućini. Ono, side Fidel i CIA na kavi, dva stara prijana, pa se fino razgovaraju: CIA: E, kaš odapet? Fidel: Kaš ti? CIA: Aj ne zajebaji. Fidel: Aj ti ne seri. CIA: E, i šta ima novoga? Fidel: A, ništa. Slomija ruku, nogu, rebro, desni kuk… ono, po starom, ništa. CIA: E, znan. Opet si studente davija, tako ti i triba. Fidel: Ko davija? Ja davija? Aj ne seri, nisu moji ka i tvoji. Pretili prasci. CIA: Aj, aj, kolko si ovi put? Fidel: Sedan. CIA: Jebate. Šta je to novi rekord? Fidel: Ma jok. Dvanest. CIA: Dvanest!?! Davija si ljude dvanest sati!?! Jebate pa kako te sami ne ubiju, a ludih komunjara u pičku materinu! Fidel: A oni tvoj davi ku.ca, i ne seri nego plati kavu. CIA: A u pičku materinu! Fidel: Šta neš kavu platit!? CIA: Ma nije to. Fidel: Nego? CIA: A šta misliš ko će tih dvanest sati morat pročitat. Aj u ku..c! I zato druže Fidel poživija ti namin još dugo-duuuugo… ;o) |
Zašto je reprezentacija mladih igrala u Velikoj Gorici, a ne recimo u Zagrebu ili Splitu? Zato jer je trebalo sakriti sramotu -razmišljanje je Saveza. I zato jer je Savez skup licemjerne gamadi koja se u iste mlade kune i bogon i nogon kad im ide dobro, a kad im ne ide odriče ih se lakoćom Jude -razmišljanje je moje. Licemjeri! I u Ljubu se takvi sada kunu, kunu više nego u rođenu mater, više nego u vlastito hrvatstvo, u stvari.. sada se rađe kunu u njegovo hrvatstvo, a do jučer im je Ljubo bio onaj iz Banje Luke, onaj ćelavi, stariji i ružniji od malog Ančića koji je ipak naš, ipak pravi Hrvat, ipak novi Ivanišević – figu vam! Licemjeri! Licemjer Sanader poručuje nešto bankarima, ma molin te lipo on nešto poručuje bankarima, ma što, što, što, što to on gromko poručuje??? Ne davite građane kreditima – e pa dobro si se sjetio! Baš sad! Dobro jutro premijeru! Dobro jutro licemjeru! A čime ćeš ti ono izgraditi onaj most do Pelješca? Ha? Lovom iz vlastitog džepa? Zanimljivo kako si ga se baš sad sjetio premijeru. Baš sad! Mosta! Ha! Kako oriđiđi! Nisi imao velik izbor, veliš - ili to ili tunel? Još jedan megalomansko-grandiozan pothvat. Taman pred EU pregovore. Taman pred kao neke tamo usput nimalo važne ma što ono, aha – izbore?! Jeli izbore?! Naziva li se kolektivno nasanjkavanje nacije još uvijek - izborima?! Licemjeru! I gle, Ameri u Iraku koristili fosfor. Ma nemoj mi reć! Ma ko je to mogao i pomisliti! Jebate otkrili nam toplu vodu! Ajmo svi kolektivno svršit: Dobro-dobrojutro-dobrojutro-caa se nejavijeeees-ca se nejavijeees-dobrojutroooo!!! Ma pu! LI-CE-MJE-RI! Bush se zgraža. Licemjeru! On nije znao. Licemjeru! On je za mir. Licemjeru! On je za demokraciju. Licemjeru! On čini sve za prosperitet iračkog naroda (A prosperitet će doći proporcionalno broju brutalnih premlaćivanja u još neotkrivenim, tajnim američkim bazama za premlaćivanje i, i, i šta još...??? Pa prosperitet, naravno!) Licemjeru! Opet puše jugo, u mom se gradu smrad ribe penje uz brdo, ja sam opet neurozna i istodobno dovoljno luda i dovoljno bistra da vičen car je gol licemjeri jedni govnarski! CAR JE GOOOL!!! I ni smrad ribe koji me davi neće me spriječiti da se derem! Jer ni taj smrad ribe nije ništa, ama apsolutno NIŠTA naspram sveopćem smradu lokalnog i globalnog - licemjerstva. |
U malon dalmatinskom mistu, negdje u lipo, čisto, burno popodne, u kući zvoni telefon, baba diže slušalicu… Baba: E? A ki je to? A? Ča veliš? A? E? E? Eto na! TONKO! TONKOOO!! TONKOOO!!! Dida: Ča je?! Ča se dernjaš?! Baba: Nat´televun – zate je. Dida: Zame? A ki je? Ča oće? Baba: Nije tila reć´, veli - triba jon muški. Ma ki bi to mega bit´? A? Dida: E? Alo? ALO? ALOOO!!! KI JE TO? ČA TRIBAAA? ALOO!!! Baba: Ča veli, ča veli, ča veli, ča veliiiiii??? Dida: ALOOO, KI JE TUTEKA ALOOO ma ča je ovo Luce, jemal´iko ne čujen raga AL… E! Je! JE! TUTE SAN! JESAN! JESAN! JE – JA SEN OTI! JESAN! E? Baba: Je! Je! Un je! Dida: E? ČA TRIBA? A´KETU? MEREN LI? OTU A´KETU? MA ČA NEB´MEGA! AJ MALA BOGAT´! E? PUCAJ! Baba: E takoj´, takoj´, ča neb´mega otu, otu, otu - a´ketu! Dida: ČA VELIŠ? JESEN L´RVAT? A DA ČAB´BIJA? AJ MALA BOGAT´! Baba: Ma nu! A da čab´bija! Takon jon Tonko moj rec´! Takon! Dida: ALO! ČA VELIŠ? ALOO! JESEN LI A´TIVAN? DA JESEN LI A´TIVAN! A DAŠTA SEN NEG A´TIVAN! AJ MALA BOGAT´ ČA TO IPITAŠ! Da jesen li a´tivan! A ča jon mrtac na televun divani! Luce, ova ka da nije svoja, a? Baba: Imen´se ćini. Ča veli, ča veli, ča joške veli??? Dida: E? E, MALA DIS´? E? ČA DAL´MINJAN? DA MINJAN L´ - PONLOŠAJE? A Luceeeeeeeeeeeeee!!! Baba: E Tonko? Dida: Sa´je men´jasnjo! Sa´je men´jasnjo ča mala oće! Baba: E? Pa ča oće? Dida: Ma una t´oće da jon ja prićan kako sen ja u partizane ćuva ponlošaje! ALO MALA?! ALO, DIS´? PONLOŠAJE VELIŠ? DAŠTA NEG´SEN MINJA! DAŠTA NEG´SEN MINJA PONLOŠAJE! Sa ću ja njon Luce sve otomen, ajmeeee etot´ča je naša omljadina, ajmeeeee etot´ča smon mi Rvati, neće Rvacka propas´ neboj se - sa vakon omljadinon! Sa vakon omljadinon ča se dinći anjti-vašizmon! Baba: Neće, neće Tonko moj! Bogam´neće! Sven maloj rec´! Sve, nemoj da te ćeka, aj! Dida: ALO MALA! ALO OMLJADINO MOJA! SVEN ĆE DID TEB´REĆ SAMON TI PITAJ! A? ČA VELIŠ? DA KOJI MIN JE PONLOŠAJ NAJDRAŠI? DA KOJI? A ČA JA ZNAN KA I´JEMA PUNO?! PUNJO SEN TI I´JA MINJA SRIĆO DIDOVA! Viš´, viš´Luce ča mala veli, da una znaje da i´je bilo punjo, ma da se ja istoka odlućin ki mi je bi´najdranši, ma viš´ti ča je naša omljadina, oko moje pametnjo! ALO MALA! NAPIŠ´TI UNDA VAKO, NAJDRAŠI MIN JE BIJA ONI DOLIKA, ONI PODNO - JAJCA! E! E! OTI! A di nisan bija bogat´, cilu Dalmaciju i Bosnu sen bija pro´oda! Baba: E, e – oti, oti podno Jajca! I men´je oti najdranši bija! Dida: Tamon sen ljute boje bojeva, uuuu ča sen i´tamon mitraljira E? ALO? E? DA JESEN IŠA SPRIDA OLI STRAGA? A ČA TO TRIBA PITAT – VAIK SPRIDA! VAIK! ČA TI ZNAJEŠ DI MERE ZAPET BOGAT´! Ki da je vašista bija blekast ćekat straga bogat´, Luce ova omljadina ne znaje ni bojevat kako triba… Baba: Neznaje, ne-zna-je sveteg mi Ante neznaje! Dida: Ma ča sen i´bija mitraljira, ma ča sen i´kosija E MALA ČA VELIŠ? DA JESEN KORISTIJA ČA? ZAŠĆITU? ZAŠĆITU JESEN KORISTIJA!?! Ha-ha-ha!!! Ajme Luce uvatit će men smij! Mala pita jesmol´min partizani jemali zašćitu! MA KI ĆE JE DAT! AJ MALA BOGAT´ TO SE INŠLO GONLO-RUKO! E, E TAKOJE – SA GONLIN RUKAMAN! Ki je partizana mega šćitit bogat´! JAB´POTEGNIJA SVOJENGA ŠARCA I TUC´UDR´! NA JURIIIIIIŠ! Ajme ča sen juriša, nije se rod´ja oti vašista ča je menen mega ustavit E MALA ČA JOPET VELIŠ? DA ČA SEN GA ZVAJO ŠARAC? A DA ČA NEGO SEN GA ZVAJO! A DI NEŠ´ SVOJENMUN ORUŠJU IME DAT! E! I JOŠ SEN GA I PAZIJA I MAZIJA I MINLOVA I JUBIJA, BIJA MIN JE BOJI NEG´RONĐENI BRAT! NIKAD UN MENE NIJE IZNIVIRIJA – NIKAD! Baba: Nikad, nikad! Ja svidoćin! Dida: E? EVON I LUCE SVIDOĆI AKO TRIBA! NE TRIBA? DOBROJE UNDA! ČA VELIŠ, JEL´BOJE KA JE DUGANĆAK OLI KRATAK? A I TI MALA SVAŠTA PITAJEŠ, PA NORMELNO DA JE BOJI KA JE DUNGAĆAK – VIŠE I´MEREŠ POKOSIT! Luce men se sve ćini ki da ga mala nije nikad vidla ČA PITAŠ, A KOLKO I´JE BILO? A KI DA SEN I´BROIJA? ČA VELIŠ, MUŠKE OLI ŠENSKE? AJ BOGAT MALA - KI DAJE BITNJO KA´SE IĐE NA JURIŠ! SVE T´JE TO NAISTO! A KOLKO NAJVIŠKE ODJEDARED? A ČA JA ZNAN, PIŠ´ MALA PE-ŠES´. JA SEN TI NJI´KOSIJA SE PON REDU, SE PON REDU - NISEN NI GLEDA! Baba: A i čab´gleda, aj bogat´?! Dida: ALO! JEL´TO SE? JE? A ČA JE TO ZA NIKU ŠKONLU, A MALA? AKON TRIBA MEREN JA OTO DOĆ I LIĆNO POKANSAT, MEREN TI JA SVOJEGA ŠARCA I - IZVAD´T! RADI TI UN KA I PRIJA, SAMON GA TRIBAN MRVU - PODMASAT! ALO? ALO? ALOO? ALOOO??? A nu - prek´nulo. En ti televun, rag mun sriću izija a takon smon lipo o svemen! Baba: Šćeta! A ča mala veli, jel´rekla ča jon oto triba? Dida: Veli da nije za škonlu neg´za tvornjicu - krutona. Baba: Krutona? A ča jon je to? Dida: A neb´ti zna reć´, biće niko najnovo orušje. Baba: A kakovo orušje? Dida: A ča ja znan, ja ga neb´tija, otega krutona. Ja sen puca samon svojin Šarcon – i nikad nisen promašija. |
Ka prvo, da se razumimo – a ko bi normalan i bija protiv dugih cijevi! Jel´tako Ingrid? Duga cijev glavu čuva, jel´tako - i šta duža to bolje, po glavu mislim, valjda. I kad je jučer u Saboru najseksi političarka u Rvata, naša lijepa Ingrid (ma vid´molin te slućajnosti) izrekla ovu pametnu, u tom visokom domu prvo zavlada muk. To je našin dičnim zastupnicima trebao tren-dva da in dođe do, khm, glave. A kad in je došlo, e onda se prolomi opći grohot. En ti muškarčina! Sve mačo do mača, a zar nije tako? A di si vidija pravu muškarčinu da se ne naruga od srca, i onako od srca iskelji, aj bogati! Nisi muško ako nisi Anto, ili barem ko Anto. E, ali baš u ton trenu, ona kamera šta je uvik tamo di ne triba vrag jon sriću odnija, pribaci sliku ne na Anta pl.od Madraca već na - muškarčinu Numero Uno. I sad bi čovik reka, ma to će On, onako kulturan, onako europskog štiha, ma to će on dovest u red, ma diće On propustit glumit kavalira aj bogati i ne zaštitit od poruge uvaženu zastupnicu. E, možda bi čovik i reka, ali čovik zaboravlja da muškarčina Numero Uno mora svojim primjerom ovom narodu Rvata pokazat šta znači bit drčan, šta znači bit kurčevit, šta znači bit pravi muškarac. A bit pravi rvacki muškarac znači bogati – iskeljit se, iskeljit se onako od srca, od jetre, od bubrega. En joj sunce žarko, ova joj je bila dobra! A Onu kraj njega, onu kišnu godinu, onu suzo-dajku, onu Dolinu suza, onu šmrcavu neću ni spominjat. Umisto da se ka Potpredsjednica, ka žena, ka biće, solidalizirala sa kolegicom i izrazila negodovanje – ona se stisla ka pokisla kokoš. Nit´A, nit´Be. Aj bogati šta oš, svomen muškarčini Numeru Uno vaik triba držat bok, to ti znači bit´prava žena, prava Rvatica, skakat na noge kad tvoj čovik ulazi u Sabor. I nema ti veze s vezon šta se taj isti Numero Uno muškarčina koji misec prije, uvridija ka pizda na bezazleno pitanje bi li on šarmira onu, onu kako jon je ime: Šta sad cjepidlačiš bogati, ona je sa onin kobajage šarmiranjen one rugobe išla mene sesistićki napadat, a ovo vamo je samo dobar vic bogati! To su totalno druge kategorije i šta sad ti tu pizdiš, jel´ti to mene provociraš, a!?! Ko?! Ja?! Ma jok ja muškarčino naša! Maču naš! A ti se draga Ingrid ne sekiraj puno, niko nije protiv dugih cijevi bogu vala, ali nije svako za nju ni rođen. Ne moš ni svakon kretenu dopustit da okolo mlati dugon cijevi. Ne može svaka budaletina dugu cijev ni imat. Tu su potribne stroge kontrole i posebne dozvole. Eto vidiš na primjer, tvoji uvaženi saborski kolege – svaki bi je tija, al je mogu samo sanjat. Ne daj se Ingrid! ;o) |
Nema više didova u plavim radnim kombinezonima sa francuskom kapicom na glavi. Više ih se ne može vidjeti kako sa makinjom ili mašklinom na ramenu idu u polje. A ni polja više nema, barem ne onako netaknutih kakva su prije bila. Kozje stazice i makadami obrasli kupinom i dračom nestaju u nepovrat. Gaze ih jezici asfalta i cementa. Polje više nije polje, horizont više nije čist, pogled njime više ne puca već zapinje, na magistrali, na dalekovodu, na sklepanoj betonjari. Tamo u daljini koja se bliži, gdje se nazire grad, nazire se histerija. Neprirodne vertikale koje paraju horizont, ubadaju oko, proždiru prostor... Više ne breca ni zvono na baroknoj preslici, zamijenilo ga je ono programirano, na novoj, modernoj, armiranoj. Kraj nje raste mobitelni odašiljač. Na starom groblju prizor iz Las Vegasa, žmirkaju jezive lampice na baterije. Nestaju lumini. Tamo gdje je bila padina obrasla borovinom sada je odvaljena polovica brda, otvorena jametina u zemlji koja krvari vapnom ili možda crljenicom ako je tu nekoć bio vinograd. Sada je u boljem slučaju podloga za injektirani temelj nekog auto-salona ili u gorem – otvoreni kamenolom. Osipa se zemlja, kao i sjećanje. Kamene međe, suhozidi i bunje ne znače više ništa, bager probija te valovite linije Dalmacije, kida ih, i odvozi kamen. Ziđe od pet metara širine i visine, i nikad izmjerene dužine i starine, nestaje u jedno popodne, mete se smrika i česmina, raskoljuje i lomi bor, osvaja se zgaženi i zauvijek upropašteni krajolik prošlosti. Nestaju oblici, nestaju boje, nestaju zvukovi, nestaju mirisi. Osvaja se građevinski teren, a gubi se duša. U gradu više nema cesta od kamenih kocki. To obilježje skoro svake stare dalmatinske jezgre pod nama više ne klapara i ne tandrče. Šamaraju te fasade nevjerojatno neukusnih boja. Šareni talijanski ultra-moderni crijepovi vrijeđaju tvoj pogled, a on najčešće u očaju bježi baš u visinu. Preko glave se pokrivaš nečim što se naziva jorgan, a znaš da ta izgladnjela dekica ne zaslužuje taj naziv, jer jorgan, osim što pušta perje koje čupkaš, poklapa debljinom i težinom, kao biljci pod koje si se nekoć uvlačio kao pod čelični oklop. Spljošten, imobiliziran, siguran. Pokušavaš ne čuti buku prometa, zvukove za koje si bio siguran da će ostati daleko, ali nisu. Pa i pivac više ne piva isto, već hrapavo i nesigurno, glas mu puca, zna da njegovo područje jurisdikcije nimalo polako, ali sigurno nestaje. Budiš se zorom, ali ne zbog njega, već zbog tjeskobe. Gušterice više ne tapkaju po zidovima, niti se sunčaju na sikama. Sika je sve manje, ili ih razbijaju macama ili prekrivaju zemljanim nasipima i priručnim lukobranima. More oko njih je blatnjavo, vječno zamućeno, upropašteno za vjeke vjekova. Pjesme o galebu, staroj majci, barci, maslini, lozi, didu, vinu, kominu - pjevaju laži, konfekciju. Pjevaju jeku nečijih sjećanja, pjevaju o nečemu što odavno više ne postoji, o nečemu što ne poznaju. Uvale više nisu djevičanske, niti to više ikad mogu biti. Bježiš od svega, što dalje, što više, što dublje, u šumu, u planinu, u more, ali pomoći nema - sve te uporno sustiže. U Francuskoj neredi. Nešto treba reći, no bolje je to prepustiti elokventnijima, pametnijima, informiranijima. Svijet se budi, svijet se buni. Sve se rađa, sve umire. Nema više didova sa francuskim kapicama. Novi svijet se rađa, a grebeni se rone, ljudi! Grebeni se rone.* *Ante Cetineo |
Negdje oko Dana mrtvih, u gluvo doba noći baba i dida čekaju u zasjedi… Baba: Pst, pst.. Tonko.. Tonko moj, ajmo ća! Bižmo ća odavlen! Dida: Luce muč´i drž´stražu! Baba: Ma Tonko moj mene je straj! Ča radimo odeka?! Ča normelan čovik jema radit na grobju nanoć ka se i mrci dižu?!? Puj, puj, puj a gospemojasakloni!! Dida: Zato sen i doša. A tebe ako te straj, a ti pripali joške jedan lumin i stoj kuco, moga bi nas ćut! Baba: Ma ko bi nas moga ćut? Dida: Ko, ko, ko!!! Kokodakalo! Ma ča ko – On! On! Jel njega ćekan il´ne ćekan?! On! ON bi nas moga ćut! Baba: On? A ča će ti on? Dida: Nešta bi ga pita. Baba: Pita? Nešta bi ga pita? Gospemoja! A ča će ti unda oti kolac? Ča si njega ponija? Dida: Ne znan ja ča je ko pod pločon. Baba: Ma tis´poludije! A gospemoja totelno je on poludije! TOTELNO je on poludije!! Da nešta bi on Njega pita! Da kolac! A judi moji totelno je on pronšvika! TOTELNO!!! A ča bi ti nesritnjak jean Njega pita? Aj, ča bi TI jema pitat NJEGA, aj sa rec´!?! Dida: Da ča bi jema!?! Ma Luce ti jopet ne ranzumiš njanci ništa, jelda je?! Ti i jopet ne prantiš dnevno-pulitićke dongađaje! Ti i jopet ne znaješ ča je sa aktuelno i puno bitnjo! Baba: Ma ča? Kake to veze jema saičin i kake to veze jema sa grobjen? I ča ti jemaš nešta Njega pitat? Dida: Čukundid! Baba: A??? DIJE??? DIJE!!!??? MRTAC! MRTAC!! MRTAAAAC!!! GOSPESAKLONI PUJ PUJ PUJ BIŽ ĆA MRTAC BIŽ ĆA – POD ZEMJU JE TEBI MISTO!!! OGOSPEMOJAPOMAGAJ NAPAJA NAS MRTAC!!! AJUJUJUJUUUUUUU…. Dida: Ma Luce muč´raga izila! Ča se denreš nije se usta čukundid vengo ja teb´velin – moj čukundid! Moj čukundid – otemen b´ja njega jema nešta pitat! Baba: Čukundid!?! Ma kaki sad čukundid??? Moja prambaba!!! Etot´na sad!!! Ma očemen ti Tonko moj!? Ča On jema sa tvojizin čukundidon?! Dida: E pa moj čukundid je bija – ajduk! Baba: E, pa ča? Bila je i moja prambaba! Dida: Luce tvoja prambaba nije bila ajduk ona je samo jemala brčine. A moj čukundid je bija pravi ajduk i to ajduč´na ča je po Bosni i zemji Ercegovoj Turčina gonjeza!!! Jesi čula sa!?! On ti je Turčina po Bosni i po zemji Ercegovoj gorizin-dolizin po šumaman gonjeza i tamon se ajdučija! I sa ja Ovega jeman pitat slideće - bi li On mega, kako je i drugaziman bija dava i´sigurava i stanj i sve - i momen čukundidu dat´munitet i drugakočivi ´dentitet!!! A khm, jel´.. nit´stanjčić neb´bija viška... Baba: ´Munitet i drugakočivi´dentitet??? Dida: E. Drugakočivi´dentitet. Baba: Pa ča će mrcu dentjera?!? Dida: Ma Luce nije dentjera vengo ´dentitet, DENTITET ´raga izila!! Oto ti je kad je ćovik niki vrag učinija pa se sakrija pa je unda oti ćovik ćovik, ma jopet viške nije ćovik - vengo niki drugakočivi ćovik, jes´razumila sa?! Baba: Pa ča će tvojezin čukundidu drugakočivi ´dentitet??? Ča je un sakrivija??? Dida: A da ča će mun! A jes´i ti Luce naivnja! Bit´ajduk, gonjezat Turčina po Bosni i zemji Ercegovoj, a nemat´munitet- a di to jema!?! Baba: Pa ča unda jemaš mrca pitat?? Ča ne pitaš ove joške žive? Ove njegovezin ča su prija svemun svidočili, a sa svidoče ku.cu i peredu masne in ruke od pečene janjetine? Ča nji´ne pitaš ča otvaraju ceste na tuđen gumnu na tuđoj zemji– sa našin parama? Ča nisi nji´pita??? Dida: Luce, nji´niman ča pitat jerbo njiman ti je sve - Ravno. Baba: Ravno? Pičkaliinmaterina! Neka, neka - al´zaklela se zemja Raju, da se tajne sve saznaju - to in ja obećavan!!! Dida: Je, zaklela se, zaklela, ma se ode zaklela Raj-iću. Baba: Tonko moj? Dida: E? Baba: A da je metin i zera kapule? A? |