MODESTI BLEJZ

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

31.08.2004., utorak

Kum IV.

-kume, molija bi vas uslugu.
-mmmmm, nefto mi fe zeleni prid očiman.

˝Osobno ću se pobrinuti da vam dijete dođe na sprovod! Doći ću do vas tijekom dana i slomit ću vam kičmu!˝
ovo su riječi kojima je Damir Mašić zaprijetio novinarki Slobodne Dalmacije. Mašić je inače predsjednik HDZa Lovinac i član Crkvenog odbora koji je odobrio postavljanje spomenika Mili Budaku; treba li napomenuti da je novinarkin ˝zločin˝ što je pisala upravo o tome – mislim da ne treba.
Ali vratimo se malo unatrag, samo malo – MALO PRIJE…

Mašić: alo, alo! e, ja san. Triba bi mi nešto.
X: e, reci.
Mašić: triba bi mi broj one Kalmete, one…znaš…
X: e
Mašić: …kurčeve novinarke…reka´s da imaš kuma…
X: e, dobro, a ona sigurno nije rod? njemu? nije jel´ - dobro, vidiću pa ti javit, mere za 10 minuti? dis´ sad?
Mašić: kod Brace, okrenuli janje, aj kume saznaj, našla je mene zajebavat - oće kurac! aj saznaj, pa dođ na pečeno…
X: oću, aj.
A JOŠ MALO PRIJE TOGA…
Mašić: pope šta´t triba?
Y: sluzi Njegovom ništa, ali ko što znaš hram božji se gradi…
Mašić: dobroje, dovoljno´s reka. evo´t, šalju naši vani…
Y: fala in, On će ih na onom svitu znat pripoznat… a kako im sluga Njegov može zahvalit?
Mašić: ništa ti ne brin´, ne triba ništa – oni će ti čak i spomenik metit…
Y: dobro je.
Mašić: e, tuteka desno o´crkve, dogovoreno. A malu´š mi krstit drugu nedilju, ka škola počne da gleda selo. ajmo sad na bićerin ljute.
A JOŠ, JOŠ MALO PRIJE TOGA…
X: e, ja san. šta je? zeleno svitlo? ima – nema?
Mašić: je, kume nema problema – dižemo ga. a tvoji? neš ih slat?
X: jok, glavno da je odozgo zeleno.
Mašić: je, unda dogovor je pa´– bez patrole…
X: nema zakona, ne brigaj! ne šaljen svoje – njemu reci nek on diže, a kad digne neće ga ni bog ni Sanader rušit!
Mašić: dobro, ti ne šalji svoje i pazi – bez pres-govnara, neću kurčeve novinare tamizin!
X: ne brigaj, iman kuma u štanpi, neće se ni znat da se diže.
A JOŠ, JOŠ, JOŠ MALO PRIJE TOGA…
Š: alo, jeli to Mašić? Zagreb na liniji.
Mašić: ja san gospod´ne, Mašić je.
Š: Mašiću, šta mi to kažu da nešto spremaš dole, šta je to?
Mašić: je gospod´ne, dižemo ga, dižemo spomenik.
Š: bez središnjice!? ne znam Mašiću, ne znam koliko ti je to pametno, iza leđa…
Mašić: ma ništa iza leđa, sve dogovoreno, imamo potporu!
Š: potporu? čiju? ne znam Mašiću, šefu se to neće svidjeti…
Mašić: gospod´ne naši vani su iza toga.
Š: naši vani?
Mašić: e, naši vani – i glasovi, i lova, dobra lova… a jel´ i izbori dolazu…znate kako je, šta govoridu…
Š: e, a šta govore?
Mašić: …pa šefu ne mogu Srbe oprostit, ono Hristos i to, govoru da se proda, ali za pravog čovika jel´ - bit će, bit će toga još…razumite?
Š: za pravog? kažeš biti će toga još? a potpora, khm, kažeš dobra?
Mašić: do sada bila.
Š: a policija dole? neće praviti probleme?
Mašić: to je sređeno, to mi je kum.
Š: dobro, dobro Mašiću. ovo – među nama, shvaćaš? u slučaju nečega jeli – nas dvojica, ne znamo se… već znaš proceduru…
Mašić: razumin. glavno da iman zeleno?
Š: zeleno, je.

Ovaj tekst je izmišljen, hr verzija krim-romana. Sve sličnosti sa stvarnim osobama i mogućim situacijama – apsolutno su slučajne ;)
THE END

- 19:37 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

28.08.2004., subota

A kad je Lino reka...

...a kad Lino kaže metni barjak onda metni! Jel reka oli nije reka, aaa!!!

U malom dalmatinskon mistu, nakon rukometne utakmice Hrvata i Mađara, dida prevrće sobu i nešto traži…
Dida: Jel ovod, aha – more bit da je, e – nije. A ovod? Opeta nije! A di ga je metila vrag jon sriću izija? Luce, Luceeee di´s je metila aa??? A di je, di je ka san je tute metija, sićan se da san je tute..? Luceee di si je primistila!??!
Baba: A ča se dereš evon me odma! Ča jesan li primistila? AJME!! AJME GOSPEMOJA I SVISVECI A ČA SI MI TO OD SOBE UČINIJA!?! Ajme kolpaće me!! A ča si mi to od sobe učinija!!! Posteju mi iskrenija!! Madrace obrnija!! A ča si mi i ormar vanka izbacija jadnatisan ko će sad robu vrnut natrag – gospemoja a ča san ja komu skrivila kad iman tovara za muža!! A ča si mi to od sobe učinija, o MOJ SVETIANTE POMOZI MI BIDNOJ!!
Dida: Luce muč! Muč´ka san ti reka – opeta histen-riziraš! Ti Luce njanci ne razumiš ništa! Sa´ćun ja tebi Luce reć, Luce - ti nis´domon-ljub!
Baba: Ja nisan domon-ljub? JA DA NISAN DOMON-LJUB!! Ti to meni, MENI Tonko moj?! AAAUUU, AJMEEE, UHUHUU SVETIANTE MOJ kako on mene vriđa, kako on mene…MA KAKO MI TO MOŠ REĆ TOVARE JEDAN – cilu sobu mi izokrenija, a ja da nisan domon-ljub…!!!
Dida: Ma Luce muč – jopet ti velin da ti njanci ne razumiš ništa – jel nan Lino sviman poručija metit barjak na ponistru? Jel nan reka:metni barjak, a ča sad veliš, ča mučiš? Jel reka- oli nije reka!?!
Baba: ..a je, je Tonko moj, reka je Lino… ali zašto si mi sobu izokre…
Dida: Opet ona! Pušć´me oba-zral-gat, jel reka da smo mi Rvati mići, da nas još mrvu pa nima, i da triba metit barjak na ponistru – da vidi svit ča smo mi? Jeli tako oli nije? E pa ka je tako – sad ti men rec Luce DI SI TI ONI BARJAK SAKRILA ČA SAN GA OVOD POD MADRAC ONDA BIJA SPREMIJA??? AAA NESRIĆO? DI SI GA ZAMETNILA – BARJAK NAŠ SVETI, SUZU OČIJU MOJIH?
Baba: A Tonko moj nisan ja bidna kriva, a ča san ja znala – eno ga u makinji, ja sen ga oprala ka je bija šporak…
Dida: OPRALA!! Ona moj barjak išla prat – NESRIĆO davaj ga vamo!! Odma da´s ga dala da ga na ponistru metin! Da pokažen svitu ča smo, da pokažen domon-ljublje!
Baba: Evo, evo ti na Tonko moj – meti ga, sa je čist i miriši na Ornjel – ajme lip li je! Ajme ča se ponosin!
Dida: Eno svitu nek gleda, nek crču o´jubomore ča smo mi, koja smon mi sila o´rukonmeta! O´športa! O´svega!
Baba: Ajme Tonko ča te lipo slušat! Ajme koji si ti grande domon-ljub!

Na vratima se čuje zvono i šuškanje voki-tokija, netko lupa šakom i uporno zvoni…

Baba: Evoo, EVO GREN! Ča si lega na zvono tovare jedan, ki te takoj ku-turi učij… AJME! GULP! GOSPEMOJA – Šjor Policjot?!?
Policajac: E. Jesan. Ja.
Baba: Šjor Policjot? A ča se zbilo, ča se zbilo!! Nisan ja Šjor Policjot nisan gospemimoje svetiAnte mi je svidok nisan ja sucidi Kati pivca pridavila očerupala i dobru juku momen Tonku za obid skuvala je on bija onako zloćest i zoron nas budija ma je bija puno šesan puno lip ma smo ga puno volili ča je bija smišan i ča se dernja – nisan ja Šjor Policjot evon mi oči ispale ako nije sucida Ane evon ću van odma pokazat di stoji Šjor Policjot ja sen van puno od slušat vlast, ja sen van puno domon-ljubna…
Policajac: Gospoja. Ja sen doša napisa´zap´snik. E. Mi smon dobil´pr´javu. E. Nije pivac. E.
Dida: A ko je to Luce, ča se to zbiva?
Policajac: Gospodn´e. E. Ja sen doša napisa´zap´snik. E. Mi smon dobil`pr´javu, e – na prot´državne ´ktivnosti. E. Jest´ u oven kućanstvu obs´li zastavu na prozor? E.
Dida: Prot državne? Da jesan li obisija!?! Dašta neg jesan!! Kako neću barjak metit ka je Lino reka da ga metin jeli reka oli nije reka!?! AAA!?! Jel reka ol´nije!! Jel Lino reka da smo mići i da triba svitu pokazat ča smo!! Jel reka ol´nije AAA!?!!
Policajac: E. Gospodn´…
Dida: JEL LINO REKA DA SMO RVATI!! JEL REKA!! Jel reka da ka oni Grci mogu metit barjak na kućicu o´pasa, da i mizin metimo barjake kolko nas ima – da svit gleda ča smo mi Rvati!! Koja smo mi sila!! Jel reka oli nije reka!! Da prot´državni – ma ko je prot´državni – ja ovaki domon-ljuban! Ja odma metija barjak oko moje suzno, odma ka šta mi je Lino reka, moj Rvat – a di si ti bija balavac jedan, tukac jedan, di si ti bija ka san ja tuka dušmanina, ka san ja Švabu gonjeza i vašiste mitraljira!!! Di si ti bija – on meni da san ja prot´državni!! Da ne smin barjak mećat ka mi je lipo Lino reka!! JEL REKA OLI NIJE REKA!!!
Policajac: E. Ma gospodn´e. E. Červar je reka ma nije reka oti barja…
Dida: Ma ča nije reka!! ČA NIJE REKA!!! TI BAKALAR JEDAN – on će meni da Lino nije reka!! Da nije Lino reka stavit barjak suzu oka moga, barjak moga Vranje, duše moje i srca mojega! Vranje moga jedinoga i neprižaljenog, barjak Vranje moga pokojnoga!!! MA ČA NIJE REKA TUKAC JEDAN TOKIVOKIJSKI!!! LUCEEE ON NAŠEG VRANJU GADI!!!
Baba: AJMEEE, AJUJUJUU našeg Vranju, Vranju našega mučenika domon-ljuba nad domon-ljubima!!! AJUJUU…
Policajac: E. Ma gospodn´e. Je metit od Vranje. E.
Ma ne o´Vranje Josipa!!! Toteka nije Rv…

Dida: NIJE RVACKO!!! TIŠ MENI DA NIJE RVACKO!!! DA MOJ BARJAK NIJE RVACKO!!! MOGA VRANJU GADIT!!! DA NISAN DOMON-LJUB!!! DA SEN PROT´DRŽAVNI ´LEMENT!!! DA MOJ LINO NIJE MENI REKA!!! LUCEE, LUCEEE!!! ŠARCA VAMO!!! VAMO ŠARCA LUCE OČIJU MI MOJIH KA JE LINO REKA METI BARJAK - VISIĆE BARJAK MAKAR IH SVE MITRALJIRAAA…!!!!

- 02:47 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

24.08.2004., utorak

Čovječe obraćam se tebi!

Slatina ne želi azilante!
–a koga sutra nećete ´tit? Crnce? Židove? Rome? Oboljele od AIDSA? One bez noge? Sa nogom? Slabovidne? Crvenokose? Niže od metar šezdeset…?
Evo, ovo sam išla nadodat u rubriku GREJTEST ŠITS, dole u boxu. Ali nekako nije bilo dovoljno, riječi su i dalje nastavile navirati i moram ih izreći:
Pa ljudi božji i azilanti su ljudi! I to ljudi bez kuće i kučišta, ljudi u očajnoj potrazi za životom malo boljim od bijede koju ostavljaju za sobom. Ljudi koji za razliku od vas, od NAS – nemaju sigurnost i toplinu svoga doma, posao i hranu. Pa čovječe, zašto se bojiš prihvatilišta za azilante?

Nikad neću zaboraviti jedno davno putovanje autobusom do Splita. Naime u prepunom autobusu, koji je inače vozio za Zagreb, 5-6 mjesta zauzimala je i tamnoputija grupica muškaraca i žena, možda Kurdi, Iranci, Iračani…tko zna…
Da pojasnim – kako je u Metkoviću bila mekana granica sa BIH, šverceri ljudima bi te jadne ljude, tu živu robu, dočekali na sarajevskom aerodromu i onda ih odbacili do HRgranice u Metkoviću - gdje bi ih uputili da na hrvatskoj strani sjednu u bus i idu prema sjeveru, što bliže talijanskoj ili slovenskoj granici. I tu bi ih naravno napustili. Bez ičega, bez love koju su im izmuzli, bez hrane, bez ikakvog načina za sporazumijevanje.
I sad se vraćam na onu MOJU grupicu, grupicu izgubljenih ljudi, koji tih dana uopće nisu bili rijedak prizor po busevima za Zagreb. Sjećam se da nisu znali ni riječi ikakvog jezika, sjećam se da su izgledali umorno, iscrpljeno, neoprano, neobrijano i iznad svega se sjećam da su izgledali – uplašeno. Sjećam se da im je kondukter naplatio karte za Zagreb (čije je ime jedan uspio procijediti, očito naučen da kaže) i sjećam se da su novac jedva međusobno uspili prikupiti. Cijeli ih je autobus bio svjestan, nema dvojbe oko toga – svi smo znali.
Ja sam po običaju kada putujem busom, nosila sokiće i neke keksiće, ćokoladu – i nisam samo jednom pomislila: bože, kada su ovi ljudi zadnji put jeli. Sjećam se da smo na jednoj stanici stali 5 minuta čisto da uhvatimo zraka; i ja sam isto izašla zaboravivši za sobom kekse i sokiće. Po povratku hrane više nije bilo. Oni su je uzeli misleći da sam je namjerno ostavila, i još su u nedostatku sjedala sjeli na naša mjesta. U tom sam trenutku namrgodila lice jer mi je prva pomisao bila da nemam gdje sjesti, ali nekako sam se snašla i premjestila drugamo.
I od tada nije prošao ni jedan jedini tjedan a da ih se nisam sjetila, da se nisam pitala jesu li se uspjeli prebacit preko granice, jesu li se uspjeli dočepat žuđenog im zapada. Iz sveg srca se nadam da – jesu.
Isto tako nije prošao ni jedan tjedan - a da nisam zažalila zbog onog trenutka mrkog lica, tog gorkog dodatka keksima i soku, dodatka koji im nisam trebala priuštiti. Tim očajnim ljudima. I malo tješi što su prezalogajili tu moju mrvu keksića, da mogu vratit vrijeme dala bih im i osmijeh - ali vrijeme se ne vraća.
Ja sam svoju lekciju naučila. Izvukla sam pouku, i baš me briga za pravila i državne granice - ljudskost je ta koja ne smije imati granice.

A kad ćeš ti naučiti čovječe? Kad ćeš ti izvući pouku? Koju cijenu tražiš za nju – možda mrtva tijela bezimenih majki s djecom koje su se bezuspješno pokušavale prošvercat preko Save, Drave, Dunava? Ili se to već događalo, o da – mislim da već jest.
Čovječe zašto se bojiš prihvatilišta za azilante? Zašto se bojiš onih koji će ionako biti zatvoreni iza zidova, koji će ionako prolaziti kroz povećalo istražnih organa? Čovječe zašto dopuštaš da tobom vlada strah od nepoznatog, strah od bezimenih ljudi? Pa da se pračovjek povodio samo za strahom, ne bi nikad izašao iz one pećine!
Pa čovječe priđi tom čovjeku, pruži mu ruku i osmijeh, komad ćokolade, ako ne razumiš njegov za tebe egzotičan jezik – komuniciraj gestama, maši rukama – ako je Tarzan mogao reć JA TARZAN TI ĐEJN, onda i ti reci JA Mate, Ante, Pero – TI Ahmed, Bekuku, Čan Šen! Pitaj ga za obitelj, za muku koja ga je dovela tu. Upoznaj ga barem toliko da mu ime doznaš i više ga nećeš nazivati azilantom, onim tamo, crnjom, masnim, Arapom, nepoznatim. Više nećeš moći zabijati glavu u pijesak, praviti se da te se tuđa muka ne tiče.
Čovječe izađi iz te pećine u kojoj glođeš životinjske kosti, izađi i postani – ČOVJEK.

- 00:30 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

19.08.2004., četvrtak

Čovik šišmiš

U malom dalmatinskon mistu, kasno navečer, baba i prva susida na TVu gledaju Batmana…
Susida: Ajme ča će nan sad bit lipo, ča ćemo sad uživat – samo mi ženskinje a?!
Baba: A je, je – oni moj odlučija ranije poć leć, a i boje je da nas dvi same uživajemo! A ča je ovo u ovem filmu? Ča se tot događa, ča veliš sucida? Kad će se pojavit ON?
Susida: E, a sad bi triba – oli si zaboravila, tot je ćovik-šišmiš! On gonjeza ove beštije od judi, ove ča pošćenom narodu nedaju živit! On gonjeza onega vraga, PTUJ,PTUJ, božemiprosti, onega ča mu je sve smišno, onega Đokera…

Iz susjedne sobe se čuje šuškanje, škripa, lipljenje selotejpa… one ne čuju jer kokodaču…

Baba: Evo ga! Evo ćovika-šišmiša! A ča je ovo na se metija, božesaćuvaj sav se u crno zavija ki donAnđelko nedljon na misu! Ma vid kako sređiva oven beštije, ma kako ih samo mlati – ma vid šesan li je… a lipo li ga je vidit gospemoja!! Sav mi je lip ko pratar!!
Susida: A je, je – ma vid mu mišica, sav se napeja, more bit da puno vježbaje – ajme ča mi je zgodan, ča mi je lip!! Kako se samo prekobacije, preskaće i leti… a je se sićaš kako su ono i naši muški onod davno skaćali…hi-hi?
Baba: Aaaa eeeee, a kako se ne bin sićala, hi-hi – moj Tonko bija mladić, hi-hi, a nismo ni mi bile loše…aaaa eeee…
Susida: Eeeeeee aaaaaaaaa!!! Dobro veliš, aaa eee! Hi-hi-hi!!!

U vrtu ispod prozora nešto šuška, čuje se lom grančica i nečiji koraci… netko se šunja…

Susida tiho šapjući: Ajme,a ča se ovo čuje pod ponistron!?! AJME, AJME a ča je ovo, neko se šunja, AJME ČA ĆEMO SAD!! Nije maška – preveliko je!! AJME – MANJIJAK!! Manjijak je to garant, evo nas je doša napast!
Baba: AJME GOSPEMOJA!!! Gospepomozi nan sad! Šunja nan se manjijak pod prozoron! Doša je krest! Eno mi sve pomidore u vrtu izgazija!
Susida: A ča ćemo mi jadne slabe ženskinje? Evo nas manjijak doša vazest, doša nas napasovat!!!
Baba: Sucida, sa´ ćemo mi njegan sa ovin PITARIMAN na ponistri, evo ja ću vazest ovi od jubičica…
Susida: A ja ću vazest ovi većin od paprika…
Baba: Ti sa liva paprikam – a ja ću ga jubičicam sa desna…sirkonkrizirano na moj znak…SAD!!!
Susida: Sad? SAD!!!
Baba: Tuc´ ga sucida U GLAVU!!! Udr´ vanpira – EVO TI NA, NA , NA I JOŠ NA, EVO TI NA!!! TIŠ MOJE POMIDORE KREST!!!

CRASH!!!TRES!!!

ON: Ftani!!! Ftan.. ja..!!
Susida: EVO TI NA!!! UDRIMO GADA! On bi nas voajira!! EVO TI NA OPET! Pe-ve-ntit! Seksu-lani manjijak!!! EVO TI NA, NA I NA!!!
Baba: NEŠ MOJE POMIDORE!!! NA TI, EVO TI NA!!! UDRI MANJIJAKA!!! UDRI LOPOVAA!!!
ON: Ftani!!! FTANI!!! U pfomof!!! U PFOMOF!!! Ja fan Lufe – JA FAN TO!!! Ubife fte me, gotof fam – polomile mi dentfjeru!!! Polomile mi fube!!! Ajmeeeeee…..
Baba: Tonko? TONKO moj??? Oli si to ti????
Susida: AJMEEEE!!! ČA JE OVO - CRNE VRIĆE ZA SMEĆE!!!???
Dida: Gotof fam!!! AJUJU-JU-JU, AJMEEEE, AUUUUUU!!!! Moja glafa, moji fubi, ća bfoliiii!!! AJUJU-JU-JU!!!!
Baba: AJME UBILE SMO GA! GREMO NA ROBIJU!!! Susida moja zovi ´bulantu!!! ´Bulantu zovi ubili smo ga, ubili smo mojega Tonka!!!
Susida: ´BULANTA!!! ´BULANTAAA!!! ´BULANTAAAA!!! AJME - VRIĆE ZA SMEĆE – CRNI MI SE PRID OČIMAN…AAAAA!!!

CRASH!!!TRES!!!

Baba: Ma mislila san na televon, zovi na telev…!!! AJ ĆA – PRIKOVRN´LA SE!!! Ošla u a´fekat! A ČA ĆU SAD BIDNA TI SAN, još mi je samon to falilo!!! A ti, TIIIII – VRAG TI SRIĆU IZIJA!!! Crna nesrićo crnja od najcrnjeg javla – a ča te spopalo gospemoja usrid noći pod ponistru se šunjat!!!! Evo si nan i sucidu ušokira´!!!
Ča si na se ote vriće o´smeća metija???!!! I mrčilon o´postola se opitura… a ča ti je to na leđim´ – krilo o´šatora!!!????!!!
Dida: AJUJU-JU-JU…!!!Lufe, Lufe moja – ftija fan te ifnenadit, ftija fan ti bit Bfetmen - ćofik fifmif!
Baba: A jadna ti san!
Dida: AJUJU-JU-JU….

- 19:41 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

14.08.2004., subota

Limpijada

Bržen, višen, jačen - e, a tako nas tlače!

U malom dalmatinskon mistu pada večer, pred TVom baba i dida gledaju otvaranje Olimpijskih Igara…
Dida: A ča je ovo? Ča je ovo, vid, vid ludeg svita!
Baba: A bit će da su mačkare, hi-hi, vid ča su se zamrčili, opiturali, a ča je ovo gospemoja!!?
Dida: Jesu ovo judi oli beštije, a vid ovega – leti!!
Baba: Ma ne leti vengo su ga na kabel obisili! A bidan čovik ča mu rade – bacaju ga ka mandrila…
Dida: Sav se zaplavija, biće da mu je ledeno aaa!? Ča veliš!?!
Baba: Ajme gospemoja, ma vidi – ženska noseća!! A di su nju bidnicu doveli, ča je nisu pušćali rodit.. i još drob pokazije…Ajme, AJMEEE A ČA JE OVO GOSPEMOJA - SVITLI JON DROB!!!
Dida: A ča je bilo, ča se zbil…
Baba: AJME GOSPEMOJA! DROB, SVITLI JON DROB!!! A ča su jon to bidnici učinili, a ča je ovo – SMAK SVITA!!! O Gospe pomozi, o božesaćuvaj!!! Eno je na, nema je više, aha – evo su krenuli…

Dida: A ka će naši? Jel idu?
Baba: Ma vidi ovega crn li je, crnjo di je ovaki pocrnija – Kost Ajvor?!
Dida: Ča veliš – KOST I AJVAR?
Baba: A je, je svašta more bit. Bidan sav se ocidija, biće da tamo nema šta ni jist… Kenija – e ovi ti samo trču, to ti je zato jer su pred lavovim bižali…
Dida: Idu li naši?
Baba: A vidi ovega, hi-hi, ka božemiprosti Mongol – šubaru na glavu nabija, a biće mu zima…a nu šeika, vid-vid šeiki, šeiki!! Njima nije vrućo…
Dida: A kad će naši?
Baba: AJME, AAAA… AJME GOSPE POMOZI!!!
Dida: A ča je bilo!?!
Baba: Ljudožder!!! Kanibal!!! Vid ga, vid kako je oči izbečija, kožu na se nabacija, gol pred sviton šeta – eno jesan rekla, jesan rekla – kanibal – i kopje nosi!!! Ki–ri–ba-ti… a ovi se nisu ni obukli! Vidi, vidi sramote a kako ih nije sram ovako prid jude samo u šugamanu, ajmeee ča je ovo… nemoral, šporkarija! A jesu li ovo naši…ček, ček, a jesu!! Naši su!!!
Dida: Ča veliš, jesu naši!?!
Baba: Naši gredu, naši!! A ča in je ovo? Ča su ovo na se obukli? Ma jel ono Tonći? Tonći!! Dida, vid Tonća našega, maše in! Evo Kinezi, a ružnih li ćunka…
Dida: E?
Baba: …Na-u-ru…
Dida: Di na uru?
Baba: …Pa-la-u…
Dida: Di je pala?
Baba: A vid Rusa – metili kapu od Lenjina, oli oni ne znaju da je on umra a? Od onega Silifisa - neznan čiji je ali mora da je bija zločest… evo in braće Srba. Eno ti ga tri prsta pokaziva – a ča će bidan ka ne zna drugo…
Dida: Eno mu kopat nos sa njiman.

Baba: Ča sad ova priča, a gruba jezika – grube li žene, pravi muškić a ovi kraj nje sav se usuka ki komarac! Ča sad ovaj trče? Trče okolo sa ognjen, ajme budale, a ča mu ono prepreke stavjaju – aha, nešto govoridu – Prvi Svicki – AJME bidan, poskliza je!!!
Dida: Ča se događa?
Baba: A dobro je – diga se! Eno ga opet trči, a ča je sad? Drugi Svicki? ENO GA – OPET JE POSKLIZA!!!
Dida: Poskliza je? Leži? A ča to govoridu drugi svicki? DRUGI SVICKI!!! Eno ga – pokosilo ga, leži, gotov je!!! UBILO GA BIDNOG!!! Eno pali, pali, sve gori… Ajme ča je sad ovo – bonbe! BONBE, BONBE – eno ih sve pobilo!!! Eksplozjuni, bonbe, bonbalo ih bonban!!! I Blera, i kralja Hoseja i Sofiju, i HosejaSamarana, i našeg Tonća… sve ih pobilo!!! DRUGI SVICKI! DRUGI SVICKI! Dušmanin nan ubija olimpinjski duh!!!
Baba: Ma nisu ti to bonbe, to ti je oni vatrimet…
Dida: Ma ča nisu bonbe – kad vidin da je cili stadijun bonbilo! Drugi Svicki! Davaj mitraljiz! Drugi Svicki! Luce – vad mitraljiz ispod posteje!! Vadi moga Šarca!
Baba: Jadna ti san!
Dida: Luce, muč´ ka san ti reka! Šarca vamo!!! FILIKI HETERIJA! Gren tuć dušmanina!
- GREN ´SLOBAĐAT ´LIMPIJADU!!!

- 23:44 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

09.08.2004., ponedjeljak

Un Amor ReAl(ka)

U malon dalmatinskon mistu, prošlo podne, pred TVom baba i dida čekaju.
Baba: Evo ga počinje, počinjeeee!!!
Dida: Jel počelo? A?
Baba: Počinje, jel ti kažen da počinje!
Dida: Ča si rekla, jel počelo?
Baba: POČELOOOOO JEEEE!!!
Dida: ČA SE DEREŠ, vidiš da je počelo, muči sad!!!

Un triangolo di amor! Ke pasjon, ke amor – un heneral korađoso, un alkarsito e suj kavaljo , una muher – donde sta amor real? A capitulo 289:
Mućos mućaćos mačos e suas kavaljos, mućos hombres a Sinjos haciendas. Di ložita sientatese hombres, heneralos e los padres impontentes – kon una mućaćita hovensita, nostra eroina Jadranksita Kosorsita.
Senjor El Jukić: O senjorita Jadranksita, jo siempre te kjero! Tu me permite javoj a tuo šupaksito?
Vojvodisito alkarsito: Jo te akompanjo!
Ljubos Ćesićos El Rojsos: Ke?
Jadranksita: Ke spetakolo, ke huventud! Aj, aj, jo son muj tristesa – dove son mij Juan Sanadertito? Mij Juan- per ti jo tengo mućas lakrimas!
Senjor El Jukić: Ke Tito, DONDE STA??? DONDE STA!!! NON ESTA Tito, NUNKA, NUNKA esta Tito akvi!!! NUNKA, NUNKA! Aj mi korason! Nunka!
Padresito biskupito: Kalmate si senjor El Jukić, kalmate! No es Tito, ma es Sanader-tito.
Senjor El Jukić: A si, si – e senjorita, permite mi a vostro šupaksito?
El Mahistro Đapićos: Kvesto šupaksito di kvesta maraviljosa muher es mijo, claro!?!
Senjor El Jukić: Ke dises!? Largate!!! Kaljate!!! Kvando premijeros arives – suos šupaksito es tujo, ma ja ora – esto šupaksito es mijo!
El Juanitos-Pašalitos: Desgrasjados, imbesiles, ćizmosas!!! Kome voljo šupaksito di Sanadertito – kvesto traitor di henerales!? E di kvesta muher bruha! Ijo voljo šupaksito di vero ombre, di vero maćos heneralos: Norasito, Antito, Tihomires! Kvestos šupaksitos son verdad mačo!
Ljubos Ćesićos El Rojsos: Ke?
Jadranksita: Aj, aj, aj – ke lakrimas jo tengo per kvesto hombres korađoso! Aj, aj, aj! Mućas lakrimas!
Senjor El Jukić iz šupaksito Kosorsita: Si, si, e muj bjen akvi… ma kon su premiso mi uniko amor, mi tengo un kvestjon para vos. Premijeros dati nos dolaros para kvesto kompetisjon? Perke - El Prezidente non dati nos dolaros.
Jadranksita: Ke kompetisjon?
Vojvodisito alkarsito: Di mućaćos e cavaljos alkaros!
Kosorsita: Ma Juan non puede. Juan es premieros ahora. Tu komprende?
Senjor El Jukić: Komo non puede? E pršutos, vinos, janjetinos… ki es pagar a kvesto?
Kosorsita: Los rajos, mi ombre. La populasjon – komo sempre.
Padresito biskupito: Kon grasijas de dios, mi ihos. Kon grasijas de dios.
Ljubos Ćesićos El Rojsos: Ke?

Dida: Jesi vidila kako bidna Jadre plače,a!? Nima jon dragoga, a ovi bi je svi šporkaćjuni tili, a jadna ti je! Ajme ća će bit, a kad će opet Amor real?
Baba: Aaaaaa je, je, bidna ti je, svi bin je tili… Amor je u sridu.
Dida: Ča veliš? Kad je Amor?
Baba: Amor je u sridu!
Dida: AAAAAA, Ča veliš?
Baba: U SRIDU, U SRIDU!!!
Dida: Aaaaaa, dobro je – u četvrtak onda.

- 20:21 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

01.08.2004., nedjelja

Ajmo izmjerit ko je veći Rvat!

Tko je sve bio na čelu MUPa - smrači mi se! e moj Ivane, lipu si počast odao braniteljima - zar su za to ginuli da bi sada tebe primitivca trpili!?!

Čitam u Slobodnoj o incidentu u Dalju. Odavala se počast poginulim braniteljima, a onda je bivši ministar MUPa Ivan Vekić verbalno napao novinarku Vjesnika, jer je okom sokolovim uočio da se kod molitve nije prekrižila!
I tada, uz dodatak pokoje sočne psovke, ispaljuje antologijsku rečenicu:

Kakva si to Hrvatica kada se ne moliš

pa još intelektualno poentira briljantnim zaključkom da onaj tko se ne moli nije Hrvat.
Ajme Rvatine, ajme katol`čine! Ma koja ga mater za zeta ne bi tila, koja ga mater, takvog Rvata, rvackin mlikon ne bi zadojila! Ma Rvatina je to, Rvatina za diku! Oko šije krunica, na čelu petokr… ovaj-šahovnica, da, šahovnica, u junačkoj desn´ci – metar. Pa kroči naš Ivan Pravednik Rvatina ljuta, kroči svijetom i mjeri Rvate – mjeri sebi Rvatini na sliku, i pravedno se pita…

Pa kakva je to Rvatica da u Boga ne viruje, da desetoro dice nije rod´la? Da se zoron nije digla, kravu pomuzla, kruva zamijesila, muža uresila, polje okopala, drva nacipala, kumpire ogulila, ručak pripremila, kavu uskuvala, blago napojila, dicu nadojila, kokoše naranila, na vraga galamila, pokorna bila, robu sama šila, ovce strigla, vunu prela, nikad nikog klela, nediljon u crkvu Bogu se molila – i poslušna mužu bila?
Pa kaki je to Rvat da nije komad Rvatine, da se u prsa ne busa? Da se Rvatstvom ne diči? Da ženu ne mlati, pedere ne kamenuje, Srbe ne mrzi, vinčinu ne loče, pečenu janjetinu ne proždre, u crkvu ned´ljon ne iđe? Kaki je to Rvat?

A bit će da je – mali.
Al je zato Ivanov veći, veći od ičijeg! Taki da se nitko sa njim nemere mirit – koliki je. Rvat.
Ovaj, pa kad se već mjeri jeli… ajde Vekiću izvadi svog Rvatića da izmjerimo koliki si, Rvat.
Ajde da izmjerimo čime se dičiš. Ajde Rvatino, ajde sokole…

- 16:42 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>