Čitam u Slobodnoj o incidentu u Dalju. Odavala se počast poginulim braniteljima, a onda je bivši ministar MUPaIvanVekić verbalno napao novinarku Vjesnika, jer je okom sokolovim uočio da se kod molitve nije prekrižila!
I tada, uz dodatak pokoje sočne psovke, ispaljuje antologijsku rečenicu:
Kakva si to Hrvatica kada se ne moliš
pa još intelektualno poentira briljantnim zaključkom da onaj tko se ne moli nije Hrvat.
Ajme Rvatine, ajme katol`čine! Ma koja ga mater za zeta ne bi tila, koja ga mater, takvog Rvata, rvackin mlikon ne bi zadojila! Ma Rvatina je to, Rvatina za diku! Oko šije krunica, na čelu petokr… ovaj-šahovnica, da, šahovnica, u junačkoj desn´ci – metar. Pa kroči naš Ivan Pravednik Rvatina ljuta, kroči svijetom i mjeri Rvate – mjeri sebi Rvatini na sliku, i pravedno se pita…
Pa kakva je to Rvatica da u Boga ne viruje, da desetoro dice nije rod´la? Da se zoron nije digla, kravu pomuzla, kruva zamijesila, muža uresila, polje okopala, drva nacipala, kumpire ogulila, ručak pripremila, kavu uskuvala, blago napojila, dicu nadojila, kokoše naranila, na vraga galamila, pokorna bila, robu sama šila, ovce strigla, vunu prela, nikad nikog klela, nediljon u crkvu Bogu se molila – i poslušna mužu bila?
Pa kaki je to Rvat da nije komad Rvatine, da se u prsa ne busa? Da se Rvatstvom ne diči? Da ženu ne mlati, pedere ne kamenuje, Srbe ne mrzi, vinčinu ne loče, pečenu janjetinu ne proždre, u crkvu ned´ljon ne iđe? Kaki je to Rvat?
A bit će da je – mali.
Al je zato Ivanov veći, veći od ičijeg! Taki da se nitko sa njim nemere mirit – koliki je. Rvat.
Ovaj, pa kad se već mjeri jeli… ajde Vekiću izvadi svog Rvatića da izmjerimo koliki si, Rvat.
Ajde da izmjerimo čime se dičiš. Ajde Rvatino, ajde sokole…