|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
.. Zaljubljena sam ... Volim... Najednom me ta činjenica mlako zaprepastila. Od svega sam najme cijelog života mrzila i gnušila se pred zadovoljstvom, udobnosti, građanskim optimizmom i uzgoju osrednjeg, prosječnog i normalnog građanstva ljepe naše.. Dugo sam pripadala onima koje su nazivali smaoubojicama. No moram odmah razjasniti da je pogrešno nazvati samoubojicama one ljude, koji se doista i ubiju. Među ljudima bez osobnosti bez jaka pečata bez snažne sudbine, među prosječnim ljudima iz krda, ima onih koji skončaju samoubojstvom a da uopče ne odgovaraju profilu : povučeni, tamni, suznih očiju, razdražljivi..... Ko smo mi.. Hmm.. Bilo bi točnije nazvati samoubojicama i one ljude koji građanstvo osvješćuju novim idejama. Pa najistaknutiji bili su prisiljeni raskrstiti sami sa sobom. Predati se makar za opće dobro. ( Isus Krist) Pa onda ako me smatraju samoubojicom sama se smatram elitom. Pa u kakvom sam društvu ne može bolje..
Danas sam isto tako deset minuta čitala jedne novine. Dopuštala sam očima da gladno žderu žderu i upijaju tuđe riječi,procesuiraju ih u glavi, eventualno mozgu, prpžvaču u mojim ustima i na kraju ispljunu kroz stražnja, zajedno s komadom šnicla, izrezanog iz tijele neke fino ugojene svinjice, koji jedem uz novine.. Čudesno!
Pitam se što mi zovemo kulturom? Ne znam kako mi je ta misao prostrujila glavom. Vjerujem kad mi je mama rekla da sam nekulturna, ako u javnosti prisiljavam druge da me gledaju s curom. Pitam se što se dogodilo s tim našim duhom, da li je to smao puha utvara. Što to zovemo duhom, dušom, već je očito odavno mrtva i samo nas nekolicina luđaka drži istinskim i živim idealima. Kultura? Jel to nešto oko čega smo se mi luđaci trudili, možda oduvijek samo prikaza? Ne znam ali strah me pomisli da ću ipak jednog dana zastati i shvatiti da nikada nisam bila kulturna. Svašta..
Svaki put u tgranju te krinke, slomu ideala, shvačanju i prihvačanju nečeg novog, predhodili ta jeziva tišina i praznina, ta smrtno stezanje oko srca, usamljivanje, povlačenje u nestanak negdje daleko, poricanje svakog odnosa s javnošću, taj prazni pusti pakao nemilosti koji me muči, razapinje, kroz kakav sam danas prolazila zbog čega?? Ah... Tužno. Cura mi leži u krevetu. Vručica, grlo i sve to u kompletu. Ne znam što da radim. Planirale smo savršene blagdane. A sad. Pitaj Boga. Ma ne nije bed nego ono kako je sve nepredvidivo u našem životu to je bila poanta. Dosat sam se pomirivala sa sudbinom ni ovaj put ne ću učiniti ništa drugačije. No da li je to u redu? Možda bi trebala taj sajam dovesti u njenu sobu.. Ne znam. Možda bi trebala okititi sve sjetlucavim stvarčicama, kojima ne znam smisao jer mrzim to božićno raspoloženje u zadnjih par dana, i tako to sve našnjofam nekim cimetom i kuhanim vinom, uvalim se u oskudan kostim i gledam nju kako se jedva miče i tako. Ne znam kaj je meni trenutačno.. Htela smam ju nekak fest raspoložiti ali nejde.. Glupe babuške. ?? eh nema veze živciraju me.. Kak su ti glupi rusi rnali da ih mora biti baš tolko i sad me živcira činjenica da se ona zadnja najmanja ne da otvoriti i potrla bum mu i skurila... Glupi slovenci.. Ojoj asocijacije..
Užas prestajem.. fkt prestajem.. Ludilo...
Aaaaa....
Hehe..
Možda sma sad ok..
Volim ju to je to pa makar bilo sve v ritici meni je dobro..
=)
Groblje je naš kulturni svijet. Tu su sva velika imena poput Krista, Sokrata, Mozarta, Dantea, Tuđmana itd.. To su sve samo izbljedjela imena na hrđajućim limenim pločama, oko kojih stoje zbunjeni i lažni žalobnici. Halo po ko danas ide na grpblje odat počast nekom od velikana i onih koji su slučajno upali u rupu od 2 metra??
Pretjerala sma danas.. Zaista... Idem spavati.. idem sanjati.. Nju i moje osječaje koji svoju pravu snagu doživljavaju samo u svijetu snova i nestašnosti...
