.. Zaljubljena sam ... Volim... Najednom me ta činjenica mlako zaprepastila. Od svega sam najme cijelog života mrzila i gnušila se pred zadovoljstvom, udobnosti, građanskim optimizmom i uzgoju osrednjeg, prosječnog i normalnog građanstva ljepe naše.. Dugo sam pripadala onima koje su nazivali smaoubojicama. No moram odmah razjasniti da je pogrešno nazvati samoubojicama one ljude, koji se doista i ubiju. Među ljudima bez osobnosti bez jaka pečata bez snažne sudbine, među prosječnim ljudima iz krda, ima onih koji skončaju samoubojstvom a da uopče ne odgovaraju profilu : povučeni, tamni, suznih očiju, razdražljivi..... Ko smo mi.. Hmm.. Bilo bi točnije nazvati samoubojicama i one ljude koji građanstvo osvješćuju novim idejama. Pa najistaknutiji bili su prisiljeni raskrstiti sami sa sobom. Predati se makar za opće dobro. ( Isus Krist) Pa onda ako me smatraju samoubojicom sama se smatram elitom. Pa u kakvom sam društvu ne može bolje..
Danas sam isto tako deset minuta čitala jedne novine. Dopuštala sam očima da gladno žderu žderu i upijaju tuđe riječi,procesuiraju ih u glavi, eventualno mozgu, prpžvaču u mojim ustima i na kraju ispljunu kroz stražnja, zajedno s komadom šnicla, izrezanog iz tijele neke fino ugojene svinjice, koji jedem uz novine.. Čudesno!
Pitam se što mi zovemo kulturom? Ne znam kako mi je ta misao prostrujila glavom. Vjerujem kad mi je mama rekla da sam nekulturna, ako u javnosti prisiljavam druge da me gledaju s curom. Pitam se što se dogodilo s tim našim duhom, da li je to smao puha utvara. Što to zovemo duhom, dušom, već je očito odavno mrtva i samo nas nekolicina luđaka drži istinskim i živim idealima. Kultura? Jel to nešto oko čega smo se mi luđaci trudili, možda oduvijek samo prikaza? Ne znam ali strah me pomisli da ću ipak jednog dana zastati i shvatiti da nikada nisam bila kulturna. Svašta..
Svaki put u tgranju te krinke, slomu ideala, shvačanju i prihvačanju nečeg novog, predhodili ta jeziva tišina i praznina, ta smrtno stezanje oko srca, usamljivanje, povlačenje u nestanak negdje daleko, poricanje svakog odnosa s javnošću, taj prazni pusti pakao nemilosti koji me muči, razapinje, kroz kakav sam danas prolazila zbog čega?? Ah... Tužno. Cura mi leži u krevetu. Vručica, grlo i sve to u kompletu. Ne znam što da radim. Planirale smo savršene blagdane. A sad. Pitaj Boga. Ma ne nije bed nego ono kako je sve nepredvidivo u našem životu to je bila poanta. Dosat sam se pomirivala sa sudbinom ni ovaj put ne ću učiniti ništa drugačije. No da li je to u redu? Možda bi trebala taj sajam dovesti u njenu sobu.. Ne znam. Možda bi trebala okititi sve sjetlucavim stvarčicama, kojima ne znam smisao jer mrzim to božićno raspoloženje u zadnjih par dana, i tako to sve našnjofam nekim cimetom i kuhanim vinom, uvalim se u oskudan kostim i gledam nju kako se jedva miče i tako. Ne znam kaj je meni trenutačno.. Htela smam ju nekak fest raspoložiti ali nejde.. Glupe babuške. ?? eh nema veze živciraju me.. Kak su ti glupi rusi rnali da ih mora biti baš tolko i sad me živcira činjenica da se ona zadnja najmanja ne da otvoriti i potrla bum mu i skurila... Glupi slovenci.. Ojoj asocijacije..
Užas prestajem.. fkt prestajem.. Ludilo...
Aaaaa....
Hehe..
Možda sma sad ok..
Volim ju to je to pa makar bilo sve v ritici meni je dobro..
=)
Groblje je naš kulturni svijet. Tu su sva velika imena poput Krista, Sokrata, Mozarta, Dantea, Tuđmana itd.. To su sve samo izbljedjela imena na hrđajućim limenim pločama, oko kojih stoje zbunjeni i lažni žalobnici. Halo po ko danas ide na grpblje odat počast nekom od velikana i onih koji su slučajno upali u rupu od 2 metra??
Pretjerala sma danas.. Zaista... Idem spavati.. idem sanjati.. Nju i moje osječaje koji svoju pravu snagu doživljavaju samo u svijetu snova i nestašnosti...
Post je objavljen 19.12.2007. u 20:55 sati.