|
|
Dnevnik.hr
<
srpanj, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Danas sam se na trenutak vidjela tvojim očima..
Slika koju sam vidjela..
Nisam sigurna da li da se smijem ili plačem..
Teško je to opisati riječima..
Asocijativno zvučalo bi otprilike ovako:
osmjeh
strah
djete
oči
neprogramiranost
traženje
tu
sada
malo
sigurnost
povratak
bijeg
ljubav
uvijek
ti
Pitam se da li ćeš shvatiti da i ja
posjedujem tu moć..
I ovaj pogled koji ti upućujem
će za čas biti tvoj..
Ali ti već znaš kako te ja vidim..
Zar ne bejb?
Tako je naglo zahladilo..
Na trenutak sam pomislila da ti se nešto dogodilo..
Sat s kukavicom otkucao je 7..
Možda sam ipak ustala ranije
nego bilo koji drugi dan..
Zastor koji leluja na vjetru
poprima tvoje obličje..
Čas se smije čas izgleda kao
ti okupana mjesečinom..
Spojena tjela..
Razasute misli..
Strah me..
Odlazim na balkon
da shvatim što se zapravo događa..
Sivilo grada se topi..
Asfalt prekriven
tankim svjetlucavim
plaštom..
Svjet se čisti..
Izići ću i ja
možda i s mene spere
krivicu i kukavičluk..
Sutra ću ustat neobično rano..
Pogledat ću sunce i reči mu dobro jutro..
Ovog puta prvo njemu..
Zatim ću uzeti obrise stvari,sjene,
koje stvaraju predmeti na mom stolu
i bacit ću ih u koš za smeće..
To sam već davno trebala učiniti..
Po prvi ću se puta
osvrnuti po svojoj sobi i zamoliti
dašak vjetra da još
malo ostane.
Duboko dišeš.
Jutro je.. pospana si od noćas..
tko ne bi bijo.
Letjela si na krilima glazbe i
derala se na
tulipana koji ti je prolio
pivo po hlačama
Miris i okus parfema..
Bit će mi čudno..
Kilometrima sam udaljena..
Shvatit ću da je nemoguče..
Uf ovo je tako gorko.. Bože..
zar opet.. Bljak..haha..
Ne nije smješno!
Šalim se..
Spustit ću pogled
i nadati se
da ću drugo jutro prestati
maštati...
Ustajem tek da udahnem sviježi zrak..
Evoluiram..
Razasuti u svijetlu susreti dobivaju
Ime.
Ništa kao osvrt nije dovoljno.
Ako zaboravim ne će više boljeti.
Mjesećina šušti u obližnjem grmlju
Zvijezde razgovaraju..
Tako je kasno; zdanji vucaroš je pronašao
Svoj dom za većeras..
A ja sam ponovno ondje.
Ponovno kiša pada i nepoznata sijenka zauzima
Do sad osvijetljen prostor.
Pitam se da li je moguće..
A onda shvatim..
Sveto ljeto ponovno pokazuje svoju nadmoć.
Ljubav dobiva rat na poslijetku i bitku..
Ogavno..
Moji su osjećaji zajedno sa tijelom
Zakopani, zaostali, zaboravljeni
Na mjestu zadnjeg dodira.
Da draga ćak ni ti ne znaš gdje !!
Kad bolje razmisliš
nije te ni briga,
Jer tako je bolje..
Zar ne?
Ispratit ćeš me s blagim pogledom
dok se ti
Se svim snagama držiš za taj svoj život..
Zar da idem sama?
Daj budi postani prava ljubav
i pomogni mi.
Želim ćim prije završiti s tim!
Shot at 2007-07-28
Nakon nekog vremena, osoba nauči razliku između
držanjaa ruke i vezanja dušu, i nauči da
voljeti ne znači oslanjati se, a društvo
ne znači sigurnost, i tada počinješ učiti…
Da poljupci nisu ugovori i da pokloni obečanja;
I počinje prihvačati svoje poraze
Uzdignute glave i otvorenih očiju..
Naučiš izgrađivati svoje
putove u danas, jer se sutrašnje tlo isuviše
nesigurno za planiranje..
Nakon nekog vremena osoba nauči
da sunce opeče
ako mu se previše približiš...
Tako sadiš svoj vrt sam i ukrašavaš
svoju dušu na mjestu gdje očekuješ
da će ti se donijeti cvijeće.
I naučiš da zbilja može trpjeti, i da
si doista snažna, da vrijediš, i učiš,
i učiš… I svakim danom
ve više voliš
I s vremenom naučis da ćeš, ako si s nekim zato
jer ti nudi dobru budućnost, prije ili poslije
poželjeti vratiti se u prošlost.
I naučis da ti samo osoba koja je spremna voljeti te
sa svim tvojim manama, bez da te pokuša promijeniti,
može donijeti sreću koju želiš.
S vremenom shvatiš da ako si sa osobom samo da ne bi bio sam
na kraju nećeš više htjeti ni vidjeti…
Nakon nekog vremena shvatiš i
Naučiš da riječi izrečene u jednom trenutku mogu
Povrijediti osobu, kojoj su izrečene, za cijeli život
I naučiš da ako si jako povrijedio voljenog
vaše prijateljstvo i ljubav
vjerojatno više nikada neće biti onakvi
kakvi su bili.
S vremenom naučiš i da se svatko može ispričati, ali
da oprostiti mogu samo neki.
I s vremenom shvatiš da ćeš,
iako si sretan sa osobom kuju voliš,
jednog dana plakati ako si je
bez borbe pustio da ode.
Shvatiš da je svako proživljeno iskustvo
s nekom osobom… neponovljivo.
I s vremenom shvatiš da požurivanje ili rađenje stvari na silu
na kraju ispadne neplanirano.
Shvatiš da budućnost i nije najvažnija već
trenutak koji proživljavaš upravo sada…
Ali, nažalost, takve stvari
naučiš samo s vremenom...
