|
|
Dnevnik.hr
<
svibanj, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Imam neku misao..
Okaljanu, bludnu na neki malo drugačiji način..
Kao onda kad se sunce osmjehnulo
A moja kosa pobjelila od srama.
Bila je ljubavnica moje djevojke.
Dolazila svakog dana poslije obaveza
Na kavu, na zgovor, na mili pogled
Skriven ispod moje sljepoće.
Ispijale ste kavu kao da vam je zaista jedini dostatni trenutak
Onaj kad ja napustim
Prostoriju zbog toaleta.
Nikad niste dozvolili da posumnjam nešto
Ubjeđena u dobro u ljudima
Znam .. Znala sam...
Bilo bi krajnje nepristojno da sad okrivljujem
Moje riječi
Istisnute kroz zube
Pljunute iz dubine trbuha.
Bilo bi krajnje neprimijereno.
Sve će ostati isto.
Bit će još kava.
Bit će još odlazaka na toalet
No ne će biti nikog za mojim stolom.
Možda bi bolje.
Prazne stolice su ipak:
Obzirnije društvo od vas dvije!
Nikad nisam letjela preko vode. Nisam doticala nožnim prstima njenu površinu. Pitam se bi li se spotakla? Nebo je iznad mene prostrano i sjajno..
Stojim na litici. Još je ljudi oko mene. Uvjeravam ih da mogu letjeti. Odmahuju glavom a ona sam im dokazala. Nisu izgledali suvuiše začuđeni. U zraku sam imala neograničen pogled. Mogla sam vidjeti što malo tko ikad je. Moj je pogled sezao do jednog otoka daleko na pučini. Na njemu dvorac. Htjela sam odletjeti onamo, no nisam znala imam li dovoljno snage. Htjela sam.. Željela sam.. Osječala sam neku čudnu nostalgiju. U sljedećem sam trenutku, snagom osjećaja i želje letjela nad krovovima dvorca. Na balkonima su stajali ljudi. Slavili su i plesali. Poželjela sam otići odande. Podignula sam pogled. Iznad mene još je uvijek bilo plavo prostrano nebo. „ Što je ovo?“ Zapela sam za nešto i izgubila ravnotežu. Gusta prozirrna paučina prekrila je nebo. Pokazala sam to drugima. Onima na zemlji. Pokazala sam im to potpuno smetena i očajna dok su se oni samo smješkali. Znali su.. Nisu me upozorili.. Na kraju sam dobila odgovor :“ Nebo je oduvijek prekriveno paučinom , i šta sad? Kod hodanja po zemlji ti ne smeta...“
Zastala sam i sletjela... Nisam više htjela letjeti...Hodala sam...
Ne smeta...Zaista ne...
