Imam neku misao..
Okaljanu, bludnu na neki malo drugačiji način..
Kao onda kad se sunce osmjehnulo
A moja kosa pobjelila od srama.
Bila je ljubavnica moje djevojke.
Dolazila svakog dana poslije obaveza
Na kavu, na zgovor, na mili pogled
Skriven ispod moje sljepoće.
Ispijale ste kavu kao da vam je zaista jedini dostatni trenutak
Onaj kad ja napustim
Prostoriju zbog toaleta.
Nikad niste dozvolili da posumnjam nešto
Ubjeđena u dobro u ljudima
Znam .. Znala sam...
Bilo bi krajnje nepristojno da sad okrivljujem
Moje riječi
Istisnute kroz zube
Pljunute iz dubine trbuha.
Bilo bi krajnje neprimijereno.
Sve će ostati isto.
Bit će još kava.
Bit će još odlazaka na toalet
No ne će biti nikog za mojim stolom.
Možda bi bolje.
Prazne stolice su ipak:
Obzirnije društvo od vas dvije!
Post je objavljen 29.05.2007. u 19:48 sati.