|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Smješims se ljepo
Druga duša ali isti materijal
Osječam ludilo u sebi
Gorim od želje
Jedva se savladavam
Nije me strah
Nestajem
Na površinu izlazi
Levijatan
Nemam koja guta
svijetove
I poništava
Sve dobro
mOj gospodar moj
mir
Gdje je sad taj
Bog u kojeg bi
Trebala vjerovati???
Gdje je da njegova palica
U dlolini smrti???
Bacam ti rukavicu
Ti se ne braniš
Napadaš radje s leđa
Najstariji stil
Kukavica
Teško je biti heroj kad moraš?
Zar ne?
Gdje ej spašavanje?
Gdje su čuda??
Gdje je ta tvoja silna ljubav??
Htjela sma raskrstit
Danas sa ovim svijetom
Sobom
I potražiti bolju sebe
Na drugom
No nisam...
Došla je poruka: „
čujemo se kad dođem doma.
Volim te“
Kako da sad učinim nešto poput TEBE bože???????????
KAMIKAZA
Nisam svoja. Dan je savršen da se pobijedi sudbina. Sklopila sma pakt s Vragom. Nisma Vam to rekla?
Nije bilo teško. Ni veliki ulog u pitanju. Moja duša za dušu onih koji me okružuju. Zar nisam u pravu?
Sad je na red došao dan da platim danak. A ja ne mogu. Volim. Osječam. I to me drži. Ispunjava razmak među nama i ne daje mu za pravo da postanem njegov sluga. Prazna ljuštura nekog ko je nekad postojao. Ne samo sjena. Ne samo mrtva riječ na papiru.
Da te citiram „Tupa bol u grudima“ neopisiv osječaj da te netko drži da ne padneš. Osječaš taj stisak poput ruku čvrsto stisnutih oko vrata kojima je jedini zadatak stvoriti tišinu.
Htjela sma psti danas. Zaista. No nisam mogla i ne znam da li sam zahvalna na tome ili je ovo smao privremeno morbidno razdoblje. Neprikosnoven osječaj i siguran bijeg.
Mala objesna koza ponovno pronalazi put kući.
Pitam se što o čemu kamikaze razmišljaju sekundu prije uništenja?
Vjerujem da o onome o čemu ja upravo...
Odriješenju..
