Marketing
Smješims se ljepo
Druga duša ali isti materijal
Osječam ludilo u sebi
Gorim od želje
Jedva se savladavam
Nije me strah
Nestajem
Na površinu izlazi
Levijatan
Nemam koja guta
svijetove
I poništava
Sve dobro
mOj gospodar moj
mir
Gdje je sad taj
Bog u kojeg bi
Trebala vjerovati???
Gdje je da njegova palica
U dlolini smrti???
Bacam ti rukavicu
Ti se ne braniš
Napadaš radje s leđa
Najstariji stil
Kukavica
Teško je biti heroj kad moraš?
Zar ne?
Gdje ej spašavanje?
Gdje su čuda??
Gdje je ta tvoja silna ljubav??
Htjela sma raskrstit
Danas sa ovim svijetom
Sobom
I potražiti bolju sebe
Na drugom
No nisam...
Došla je poruka: „
čujemo se kad dođem doma.
Volim te“
Kako da sad učinim nešto poput TEBE bože???????????
KAMIKAZA
Nisam svoja. Dan je savršen da se pobijedi sudbina. Sklopila sma pakt s Vragom. Nisma Vam to rekla?
Nije bilo teško. Ni veliki ulog u pitanju. Moja duša za dušu onih koji me okružuju. Zar nisam u pravu?
Sad je na red došao dan da platim danak. A ja ne mogu. Volim. Osječam. I to me drži. Ispunjava razmak među nama i ne daje mu za pravo da postanem njegov sluga. Prazna ljuštura nekog ko je nekad postojao. Ne samo sjena. Ne samo mrtva riječ na papiru.
Da te citiram „Tupa bol u grudima“ neopisiv osječaj da te netko drži da ne padneš. Osječaš taj stisak poput ruku čvrsto stisnutih oko vrata kojima je jedini zadatak stvoriti tišinu.
Htjela sma psti danas. Zaista. No nisam mogla i ne znam da li sam zahvalna na tome ili je ovo smao privremeno morbidno razdoblje. Neprikosnoven osječaj i siguran bijeg.
Mala objesna koza ponovno pronalazi put kući.
Pitam se što o čemu kamikaze razmišljaju sekundu prije uništenja?
Vjerujem da o onome o čemu ja upravo...
Odriješenju..
Post je objavljen 12.12.2007. u 21:13 sati.