|
|
Dnevnik.hr
<
prosinac, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Ne znam kako da to opišem. Bila je poput današnje većeri. Prekrasna, no hladna i pomalo strana, odsutna i tužna.
Cijeli današnji dan izgledao je u početku obečavajuće. Dogovori su postojali i nadasve ništa nije moglo poremetiti savršen plan. Tako sam razmišljala dok me teška ruka nije odalamila i spustila jakim udarcem na zemlju. Sanjiva dolina postala je razrušeno polje. Nisam vjerovala da je tako nešto moguće.
Ispričat ću vam zato jednu priču.
Djevojćica se igrala perlama. Odbljesak sunca u njima nasjijavao ju je i uspjevala je zaboravljati sve što ju zaista mući. Nitko se nije osvrtao na njenu igru. Nije bilo bintno. No jedna od perli skliznula je snjezina dlana i počela se kotrljati ulicom. Sve dalje i dalje sve dok nije nestala iz vida djevojćici. Nije je pokušala dostići. Nije željela htjela je da vidi i doživi nešto što ona nije mogla zajedno s njom. Malo pomalo ostala je bez svih svojih perli. Bez svih osim jedne. Jednog dana upitala je perlu zašto i ona ne potraži novo mjesto u tom velikom svijetu. „ Ne. Ako te ostavim samu sjetit ćeš sesvega što te mući i bit ćeš tužna. Previše te volim da ti to uradim. Svijet nije ljepši ni zabavniji od tebe“
Mislim da zaboravlja da još posjeduje tu vijernu perlu. Pa s vremena na vrijeme postaje poput današnje većeri: prekrasna , no hladna, pomalo strana, odsutna i tužna.
