Marketing
..Djevojćica i ja...
Ne znam kako da to opišem. Bila je poput današnje većeri. Prekrasna, no hladna i pomalo strana, odsutna i tužna.
Cijeli današnji dan izgledao je u početku obečavajuće. Dogovori su postojali i nadasve ništa nije moglo poremetiti savršen plan. Tako sam razmišljala dok me teška ruka nije odalamila i spustila jakim udarcem na zemlju. Sanjiva dolina postala je razrušeno polje. Nisam vjerovala da je tako nešto moguće.
Ispričat ću vam zato jednu priču.
Djevojćica se igrala perlama. Odbljesak sunca u njima nasjijavao ju je i uspjevala je zaboravljati sve što ju zaista mući. Nitko se nije osvrtao na njenu igru. Nije bilo bintno. No jedna od perli skliznula je snjezina dlana i počela se kotrljati ulicom. Sve dalje i dalje sve dok nije nestala iz vida djevojćici. Nije je pokušala dostići. Nije željela htjela je da vidi i doživi nešto što ona nije mogla zajedno s njom. Malo pomalo ostala je bez svih svojih perli. Bez svih osim jedne. Jednog dana upitala je perlu zašto i ona ne potraži novo mjesto u tom velikom svijetu. „ Ne. Ako te ostavim samu sjetit ćeš sesvega što te mući i bit ćeš tužna. Previše te volim da ti to uradim. Svijet nije ljepši ni zabavniji od tebe“
Mislim da zaboravlja da još posjeduje tu vijernu perlu. Pa s vremena na vrijeme postaje poput današnje većeri: prekrasna , no hladna, pomalo strana, odsutna i tužna.
Post je objavljen 06.12.2007. u 20:34 sati.