|
|
Dnevnik.hr
<
kolovoz, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Studeni 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ONAJ KOJI ZNA ISHOD STVARI PRIJE NEGO ŠTO ONE POČNU ILI JE NEOBIČNO MUDAR ILI GLUP KOJE GOD BILO ISTINA SIGURNO JE TO NESRETAN ČOVJEK KOJI JE ZABIO NOŽ U SRCE ČUĐENJA
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ja kao=VAMPIRICA
AMSTERDAM
Y has sailors who sing
The dreams which haunt them
With broad of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who sleep
Like streamers
Along the dull banks
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who die
Full of beer and with dramas
With the first gleams
But in the wearing of Amsterdam
Y has sailors who are born
In thick heat
Languors océanes
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who eat
On too white tablecloths
Streaming fish
They show you teeth
To crunch fortune
With décroisser the moon
To puff out stays
And that feels cod
Until in the heart of chips
That their large hands invite
To return moreover
Then rise while laughing
In a noise of storm
Close again their fly
And leave while rotant
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who dance
By rubbing the paunch
On the paunch of the women
And they turn and they dance
Like spit suns
In the torn sound
Of a rancid accordion
They twist the neck
For better intending itself to laugh
Until suddenly
The accordion expires
Then the serious gesture
Then the proud glance
They bring back their Batavian
Until in full light
In the wearing of Amsterdam
Y has sailors who drink
And which drinks and reboivent
And which still reboivent
They drink with health
Whores of Amsterdam
From Hamburg or besides
Finally they drink with the injuries
Who give them their pretty body
Who give them their virtue
For a gold coin
And when they drank well
Plant the nose with the sky
Mouchent themselves in stars
And they piss as I cry
On the inaccurate women
In the wearing of Amsterdam
In the wearing of Amsterdam.
Nedostaješ mi..
Htjela sam ti danas to reči ali nisam mogla..
Znala sam da si negdje..
Da se zabavljaš..
Bi li zaista bilo fer od mene da ti kažem da mi nedostaješ i da sam tužna, da izgledam poput ovog vremena vani..
Zato sam odlučila da ti napišem pjesmu.. Ionako sam ti je obečala zar ne!?
..čuvaj me...
Upotrbljavam snove ko jedinu valutu,
kad je u pitanju sve ovo.
Ulovila sam se u tvoju mrežu
A ni sama ne znam kako.
Grije me tvoj glas,
Odmor mi je u tvom naručju;
Molim te čuvaj me, još malo.
dok ne zaspim ti na rukama...
Uz tebe se osječam sretno,
ćak mi i srce posjeduješ;
Želim uživat u svakom trenutku,
želim da traje zauvijek.
Lijepo se znati da se
mogu oslonit na tebe,
znati da tu je moj dom
u kojem nalazim mir.
Od sreće ne znam kud sa sobom.
Želim nestati sa tobom,
u jutanjem suncu,
poput tvog osmjeha. ispunjenog
svim nježnostima ovog svijeta-
Uzmi me uz pljusak, ova noć je kratka,
nježno, sasvim nečujno. da prođe
ovaj osjećaj težine
s mojih usana...
Ispričaj mi nešto novo.
razgovaraj o bilo čemu;
Vidi čak i cvjeće se zatvara.
Lijepo je što si tu,
Ali samo te molim ,
čuvaj me, čuvaj me još malo.
dok ne zaspim ti na rukama...
Nestajem poput rose
Koja se sklanja pred
toplinom jutarnjeg sunca
Nedostaješ mi
A nekako znam da ne bi smjela
Pitam se da li me razumiješ
Kad tako ponosno hodaš
Gradom
Okružena svojim vjernim prijateljicama
I misliš li zaista na mene
Ostajem tako
I gledam da li će itko
Primijetiti
Da crtam figure bez smisla
Rasulo energije
Ostatak ljubavi
I želje za slobodom
Da ponekad se pitam
Razumiješ li me
Imalo malena...
Kad poželim skupit kosu..
sad znam gdje ću uvijek naći
gumicu...
Dani mi prolaze tako brzo. Nisam ni svjesna kako, poput sitnih zrnaca prašine, jednostavno, izvana, počinu nalikovati jedan drugome. Ne, namjerno ne želim reći pahuljicama jer one same po sebi označavaju nešto lijepo a ja trenutno nisam u tom raspoloženju.
Strepila sam 3.8 nisam znala da li ćeš se sjetiti da li ćeš shvatiti da te nekako još trebam a istovremeno želim zaboraviti. Dio mene očito će zauvijek ostati vezan za onu većer u Globalu, rupi koju nitko toliko ne voli i mrzi istodobno poput mene..
Što ću sad napisati ne znam kako nazvati zapravo ne znam u koji stupanj tuge svrstati ali znam da je to ona nadomak boljem...Nadomak mom nastavku života
...Milozvućan ti je gas, kad ujutro, nakon probdijene noći
Izustiš bilo što..
Krećeš se poput dame iz visokog društva
Odišeš dostojanstvom..
Gledaju te poput posebnog trofeja i odnose
Se prema tebi kao blagu..
Tvoje ime se može ćuti u krugovima
u koje nikad ne ću zaći...
Živiš otmjeno i lako nikad ti ništa ne fali..
Kvalificirana si za to što radiš neosporivo je to
I dokazano..
A taj osmjeh i oči gotovo bih se mogal zakleti
Da sam ga vidjela na slici
U nekoj galeriji pod posebnom prismotrom..
Kad odlaziš na ljetovanje
To je zabava bez granica
Piješ svoje piće i
nekako uspjevaš ne namoćiti usne...
Kažu kad se udaš bit će to milijunaš
A ne zanju i ne vide
I pitam se da li ih je uopće briga..
Sjećam se zadnje noći
Suza i straha..
„To je bilo to“ rekla si uz drhtaj tijela..
Dodirnute nečim neshvatljivim
znamo da to nkad ne će
postojati..
Pogledaj zato još jednom u moje oći
I sjeti se tko te zapravo poznaje
Podsjeti se sama tko si..
A onda otiđi i zaboravi me zauvijek..
Jer ću tako i ja dalje..
Ovo postaje pre teško a tu je još netko..
Kako da je iznevjerim..
Ali ipak znam kamo ćeš otići
Kad ćeš bit sama
I tužna
Jer ostat ću zauvijek ona
Koja će znati pročtati cijelu priču
Iz tvojeg pogleda..
