Marketing
„TO JE BILO ONO PRAVO“
Dani mi prolaze tako brzo. Nisam ni svjesna kako, poput sitnih zrnaca prašine, jednostavno, izvana, počinu nalikovati jedan drugome. Ne, namjerno ne želim reći pahuljicama jer one same po sebi označavaju nešto lijepo a ja trenutno nisam u tom raspoloženju.
Strepila sam 3.8 nisam znala da li ćeš se sjetiti da li ćeš shvatiti da te nekako još trebam a istovremeno želim zaboraviti. Dio mene očito će zauvijek ostati vezan za onu većer u Globalu, rupi koju nitko toliko ne voli i mrzi istodobno poput mene..
Što ću sad napisati ne znam kako nazvati zapravo ne znam u koji stupanj tuge svrstati ali znam da je to ona nadomak boljem...Nadomak mom nastavku života
...Milozvućan ti je gas, kad ujutro, nakon probdijene noći
Izustiš bilo što..
Krećeš se poput dame iz visokog društva
Odišeš dostojanstvom..
Gledaju te poput posebnog trofeja i odnose
Se prema tebi kao blagu..
Tvoje ime se može ćuti u krugovima
u koje nikad ne ću zaći...
Živiš otmjeno i lako nikad ti ništa ne fali..
Kvalificirana si za to što radiš neosporivo je to
I dokazano..
A taj osmjeh i oči gotovo bih se mogal zakleti
Da sam ga vidjela na slici
U nekoj galeriji pod posebnom prismotrom..
Kad odlaziš na ljetovanje
To je zabava bez granica
Piješ svoje piće i
nekako uspjevaš ne namoćiti usne...
Kažu kad se udaš bit će to milijunaš
A ne zanju i ne vide
I pitam se da li ih je uopće briga..
Sjećam se zadnje noći
Suza i straha..
„To je bilo to“ rekla si uz drhtaj tijela..
Dodirnute nečim neshvatljivim
znamo da to nkad ne će
postojati..
Pogledaj zato još jednom u moje oći
I sjeti se tko te zapravo poznaje
Podsjeti se sama tko si..
A onda otiđi i zaboravi me zauvijek..
Jer ću tako i ja dalje..
Ovo postaje pre teško a tu je još netko..
Kako da je iznevjerim..
Ali ipak znam kamo ćeš otići
Kad ćeš bit sama
I tužna
Jer ostat ću zauvijek ona
Koja će znati pročtati cijelu priču
Iz tvojeg pogleda..
Post je objavljen 05.08.2007. u 22:02 sati.