06

ponedjeljak

srpanj

2009

10. Sljemenski maraton

"Kuda idu divlje svinje?"

Planinski maraton+štafete, PP Medvednica/Sljeme
05.07.09., nedjelja
Start/Cilj: 10:00, Sljeme Vrh/TV Toranj 1.031m n.v.
1 krug:14km, 450m uspona isto spusta
3 kruga: 42km 1.350m uspona isto spusta


REZULTATI

Izvještaj AK Sljeme sa linkovima na foto galerije - KLIKAJ!!!

Nakon Plitvica sam odlučila da ove godine više neću trčati maraton nono, ali možda bi mogla Sljemenski dead? yes Iz razloga, jer znam da stazu mogu "disciplinirano" pjeva (čitaj, polako/prosječni puls oko 80%) odraditi bez "pretjeranog truda"... Jako mi fale trekinzi cry, ali cesta i treking teško idu zajedno tuzan. Kad mi kalendarski odgovaraju - istih nema na rasporedu rolleyes.
Zašto "Sljemenski maraton": jer je naša trka, na domačem terenu, ne trebam kartu, ruksak ni ikakvu opremu yes. Pamet na pašu smokin, Polar broji otkucaje - a ja uživam u mantranju yes: krug po krug, dio po dio,....
Prošlu nedjelju sam napravila "izviđački" trening i dužinu naughty. Od kuče do Lagvića biciklom: 10km, 240m uspona- 44min nut, sparkala bic, pojela groždice njami, krenula prema Vrhu po "nordic stazi" pjeva. Kiša, nešto malo grmljavine eek, polublatno ali još ne sklisko thumbup...borba sa nabujalom vegetacijom eek i meni nepojmljivom "devastacijom" namcor (ili šta već to rade Hrvatske šume po Medvednici??!! burninmad) na stazi: 5,4km, 665m uspona- 1h5min. Uzela vodu u Vidikovcu, pojela Isostar proteinsku čokoladicu i nekako bezvoljno razmišljala dali da idem još krug Sljemenskog maratona zijev rolleyes, krenula sam wink i pustila si 2km za odluku. Naravno sretan, odradila sam ga, sa dva kračenja i spustila se preko mrcine na Lagvić: 18km, 480m uspona, cca 1000m spusta, 2h 23min. Doma biciklom neču računat, jer je sve nizbrdo...Osječala sam se super i to me još više uvjerilo, da mogu odradit tri kruga po cca 1h30min. A jedino po čemu ću se ravnat, je moje srce yes! Ništa drugo nije važno, samo da mogu zadnji krug odradit bez muke i doč "poletna" u cilj wink.
Uff koji uvod, ova će biti prava "kobasa" od posta zubo.
Gore smo došli autom oko 9tke. Na Vrhu sve lijepo spremno za trku, prijave ekspresne. Sretnem Spomenka, dogovorili smo da će me pratiti, jer je jedino tako uvjeren da će moći završiti utrku. Nešto se prijetio, da će me isfiniširat u zadnjih 50 metara sretan, a ja sam mu nonšalantno odgovorila da mu je bolje da počne već na zadnjoj uzbrdici wink - naravno šalio se. Kavica, 30min prije starta još jedno WC olakšanje. Priprema tehnikalija: GPS G3 Polarov senzor, W.I.N.D. pojas, Polar RS800, groždice u đepić tajica, mjenjanje tenisica za nezgodan teren- što se pokazalo kao hebeno dobra odluka - prošli vikend ni B od blata, a na trci smo bili prave SVINJE zubo... Par minuta prije starta se spustila kišica pa smo svi čekali ispod suncobrana, zagrijaval se nisam eek. 3min do starta poziv Stameniča na pripremu na start.
10:01:39 krečemoooooo party, laganini pjeva, bilo je dosta sparno dead, oznojila sam se ko konj nut, već prvu uzbrdicu sam hodala zijev (čitaj štednja energije wink), na 2.km sam bila mokra ko miš zaliven. Krenemo dolje prema prvoj okrijepi, dijelovi su bili debelo ispod 5min po km eek... 5.km (krumpirište) bračni par Dugić + gđa. Rogina - okrijepimo se i krećemo dalje prema Srnecu (spuštanje u "rupu"). Nakon cca km poćeo je blatnjavi dio, na većim spustevima odpuštanje nogica, ostatak držanje tempa prema pulsu i isčekivanje spuštanja prema početku Horvatovih stuba. Nema se tamo šta previše kalkulirat nono, dijelovi su bili tako blatnjavi cool, da kako god si stao noge su same otklizavale u svim smjerovima sretan. Najviše sam pazila na korjenje i sklisko kamenje eek, kretanje je bilo dovoljno sporo da sam se uspjela totalno rekuperirat i psihički se spremit za Horvatove yes. 9.km Srnec, kod potoka okrijepa Ružica P., provjeravanje učesnika na stazi Marko R. i foto point BoženaB., uzimanje vode, isotonika. Krečemo preko špilje Medvednica po Horvatovim stubama prema Hunjki. Iznenadilo me, te stube uopče nisu tak teške sretan, barem ne u konfiguraciji staze (valjda zbog odmora na blatnjavom spustu). Na vrhu Horvatovih - 10.km okrijepa, sada već tradicionalno navijanje obitelji Mioković, opet voda, isotonik i banana. Slijedi kratka ravnica pa uspon do pašnjaka, pa polu ravno kroz pašnjak i opet uspon do Hunjke, prelazak travnjaka di su na okrijepi (12.km) bili Saša Š. i Iavana B., voda, iso i pusa glavnom navijaču cerek.
Računala sam da ću na Hunki biti za nekih 70 min, 5 min brže, a to je značilo da ćemo prvi krug proći dosta ispod 1:30. Na sjevernoj stazi je bio pravi hlad i ni duha ni sluha o onoj sparini od početka. Poslije zadnjeg uspona sam pojela groždice. Prolazak prvog kruga za 1:27nešto, uzimanje vode, ostavljanje večice sa groždicama. Spuštamo se prema Tomislavcu i sretno napomenem: "Eto, prvi krug je iza nas, PEACE OF CAKE"!" wink. I tako pravi "dežavu" na stazi sretan, prvo usmjeravanje, pa drugo Marina P., pa skretanje Tena S. gore prema Crvenom križu. Pridružio nam se i Kliker. Najteže (duga je nizbrdica), nam je bilo dočekat Dugićevu okrijepu, pa blato, pa spuštanje prema Srnecu, Horvatove stube, uspon na Hunjku, tu nam se izgubio treći član tuzan. Na svim okrijepama smo stajali uzimali vode, isotonik,...
Prolazak 2. kruga za cca 1h31min thumbup. Naravno u 3. krug na krilima jer je "već gotovo" njami. Kod Tomislavca sam opet dobila pusu i proteinsku čokoladicu. Sve već dobro poznato, malo je upržilo sunce, pojela sam čokoladu iako mi baš nije bilo do nje. Usta su mi bila suha i inače su te čokolade ko piljevina zubo. No, pojela sam ju zbog preventive, da vratim tijelu barem malo sastojaka za regeneraciju yes. I eto mi regeneracije zubo! Već me u 2. krugu kao malo nešto šaltalo po crijevima rolleyes. Imam već svako jaka iskustva sretan, znam prosuditi scenarij događaja, slutila sam, da će me čokolada "sjebat" smijeh. Već nakon Crvenog križa sam primjetila da nizbrdo usporavam eek, pa me počelo stiskat po trbuhu rolleyes, pa nemogu normalno spustit, sad več umorne noge na nizbrdici eek. Aha, počelo je zubo! Kotrljanje po crijevima, prvo plinovi, idemo zubo.! Ali na Sljemenu smo, možeš se pokakit di očeš wink. Izračunala sam, da ću moč izdržat do Dugićeve okrijepe i zamolit za WC papir yes. "Preuzimanje štafete :))))" Jedva sam izdržala zubo. Ostavljam Spomenka i krečem s papirom u žbunje smijeh. Nakon olakšanja, opet dobijem krilca i sama bauljam thumbup. Do Srneca sam se spustila ekstra sporo - po "stoti put" mi je u desno oko uletjela mušica rolleyes, popijem vode na okrijepi, popnem se po Horvatovima pjeva, di mi Mile M. kaže da su mi Velimir S. i Spomenko samo na 30sekundi i da mogu bit za pol sata u cilju, to me opet motiviralo thumbup. Stvarno sam već na prvom usponu prestigla Velimira, a Spomenko mi je bio na nekih 50m na usponu do Hunjke. A na Hunjki pravi doček thumbup! Dragi, prijateljice Iva, Irena i Mirna koja je na Puntijarci slavila ročkas i njezin tata. Voda, pusa, pozdravi i obečanje da ,će me dočekat i u cilju. Još poluravni dio po sjevenoj stazi na ozaki 30. km sam malo stisla i prestigla jednog maratonca njami. Pred uspon sam se skroz približila trojici thumbup. Odlučila sam se za taktiku lomljenja morala zubo. U uspon sam krenula trčeči prestigla jednog, pa Dinu? (koji naj se tako poletno prešišao 11,km prije kraja da se nisam mogla načudit) i Spomenka. Prosudila sam da mi je cca 10m fore na usponu dovoljo da dečki "umru" belj wink, a i izgledli su pri kraju rezervi dead, nastavila sam brzim hodom i odtrčala prema ciljuuuuu sretan.... Jeeeeeee bravo jaaaaaa thumbup, došla prva u ženskoj konkurenciji (ne se plašit, bile smo samo dve na trci zubo) ali i 19. ukupno - ajme meni - SUPER! Svi viču: "Bravo Tadeja!" sretan, svi čestitaju thumbup, ma fenomenalnooooo!!!! Moj rez: 4:34:13., prosječni puls 156, 91% vremena u 4. zoni. (inače sve trke trčim 95% vremena u 5. zoni eek, jao-jao namcor)

Ovo mi je 3. učestvovanje na Sljemenskom maratonu, 1. put svih 42km. "Nova" staza je meni fenomenalna thumbup, naravno, jer mi konfiguracija ogovara 100%. Neznam kakav je bio maraton prije, dali će se opet mjenjati staza? Ja, ne bi nono mjenjala ništa wink. Zašto bi sve trke morale biti "uniformirane", zašto nebi imali ovakav adrenalinski maraton? Kad ovo odradiš, sa bilokojim rezultatom, možeš se hvaliti bez pardona, došao u cilj ispod 4h ili za 7h!

<< Arhiva >>