29

srijeda

travanj

2009

8. Riječki Polumaraton

Rijeka, Korzo, 26.04.09.,
9:30, 21,1km – gori/doli sretan

Ranooo ujutro zijev potrpali smo se u aute, kod standardnog okupljališta na parkiralištu Bille....
Na prijave – tj. podizanje startnih brojeva, „famoznih“rolleyes čipova i poklon vrečice (sa zanimljivom/kvalitetnom majicom thumbup ), stigli smo oko 7 ujutro zijev...
Dovoljno vremena za opuštanje pjeva, kavice party, pražnjenje eek i zagrijavanje naughty. Na prijave su nas puštali po 8 u grupi eek, hmmmm.....ok, valjda, da se svi ne gužvamo unutra, ispalo je dobro sretan.
Stacionirali smo se u bircu tik do starta njami party. Opet desetci poznatih trkača, pozdravi, osmjesi, dobre želje cool,....Povratak na parkiralište, presvlačenje, priprema, povratak/zagrijavanje u blizinu Starta na Korzu. Bilo je dosta hladnjikavo eek, no adrenalin je odradio svoje, jer mi ni na zagrijavanju nije trebalo više od klubskog dresa bez rukava.
U Rijeci još nisam trčala polumaraton. Već je dovoljno uzbuđujuće pred trku kad neznaš stazu rolleyes, a kamoli kad je konfiguracija neobična eek: sa dugim uzbrdicama i beskonačnim nizbrdicama. Najbolje nam je to objasnio Kovač H., iako sam sama na trci, nakon 7km, sve manje vjerovala u njegov opis i taktiku lud wink.
Na startu sam srela „domače“ trekere i trekerice mah, neke čak nakon dugooooo vremena. Ko da me sunce obasjalo sretan, nasmijana lica, „Pa di si, šta ima....?“, u potpuno drugom ambijentu - za razliku od pustolovina po raznim šumama, kamenjarima,... Nemožeš., a da se ne, iskreno nasmiješ smijeh asociacijama, koje te vežu za poznata lica, iz zajedničkih bauljanja, trekanja i trčanja bez štoperice,....pozdrav svim trekerima i sretno na Medvednici! thumbup
Start, štopericu sam naravno stisla na tepihu naughty (na to uvijek pazim, iako sam kasnije saznala, da je službeno vrijeme ono brutto tuzan), ma nema veze, važno da ja znam koliko mogu i da si malo kontroliram prolaze dead, a ostalo je bilo tak i tak nepoznato zbog konfiguracije terena. I krečemo zujo, ajme, pa dosta brzo, tek sam skužila oznaku za 2.km, i prolaz je bio 4:29, totalno prebrzo namcor, ali osječaj nije bio takav, cool vjerojatno su i ti km bili „prekratki“. Pa i da je 5 sekundi sporije, još uvijek prebrzo za početak eek, a osiječaj dobar smokin. Međutim to te može i te kako zeznuti no, jer na duge pruge treba uvijek uči oprezno! Još ima dosta do 21km nut....
U 3.km počinje uzbrdica i na oznaci sam stigla Petru P., koja je lovila normu za NY maraton (ispod 1:37:00). Treniramo zajedno, trčimo na ligama i trkama....eek malo me zabrinulo da nije prebrzo startala, jer joj završnice nisu ekstra brze, pa ako pukne, nema joj spasa nono. Malo smo pročavrljale, prebrzi start, ona je vidjela tek 3.km ali bude već nekako thumbup. Ajme a uzbrdicaaaaaa zujo, dugaaaaa nut, nikaaaad krajaaaa dead, hebenoooo. No, noge idu eek, herc, pljuča; sve u granicama normale smokin, iako nam je teško. U 4. km nas je prestigla Ingrid N. Iz Veterana thumbup. Uf, mislim si „Žena trenira, vidi je kako ide, to bu neki dobar rezultat, ide u brdo ko mašina....odeeee ona...“ I tak, borimo se sa brdom zujo, ubrzo dođe nizbrdica pjeva, na dnu, ispod mosta oznaka 5.km i okrijepa eek. E, to me mrvicu zasmetalo, jer se taman zalaufaš njami, a moraš usporit bang i uzet vodu (koju ne propuštam). Malo mi je to razdrmalo ritam dead, čak su me neki i prestigli, međutim, nakon km opet iste face zubo. Opet trčim sa Petrom i sve nizbrdo, pa nizbrdo nut, imaš osječaj da se spuštaš sve niže i niže eek, nižeeeeee....“Pa majko mila!? lud Tko će se vračat???! nono Ja ne bum, riknula bum ko p****!“ dead : si mislim....Čujem Ratka iza zubonas, njegov prepoznatljiv „kašljić“, sve bliže i bliže, posli 8. km kruzao je s nama nizbrdooooooooo......Nakon oznake za 10.km ode Petra P. mah, napravi nam nekih 200m, pogledam štopericu, pa da thumbup : „Stisni, ajde, super, normaaaa, NY, idemoooo! hrvatska“. A okret/polovica malo daljeeeeeee, nikad kraja zijev. Okrenemo se, naravno prema goreeeee rolleyes, sve me bilo strah šta će bit eek. Jer sam se umorila od „laganih“ nizbrdica dead. Međutim, 11., 12., km – ništa! Hmmmmm eek, pa stvarno kako je Kovač rekao sretan, nazad je puno lakše (pod predpostavkom da se prvih 10km „ne ubiješ“ wink). U jednom momentu sam u brdo čak osjetila kako malo kočim rolleyes, valjda polusvjesno: „Ma šta ću sada „vuć i ubijat“ se, kad me čekaju nizbrdice thumbup i još cijela završnica eek?“. I tak, borimo se s Ratkom, goooooreeeee rolleyes, pa malo ravno yes, pa doooooljeeeee smokin, pa ravnooooo, pa ko bi to sve zapamtio zubo......U glavnom držali smo ritam pjeva. Ratko je opet imao neke svoje izjave lud koje su samo njemu jasne zubo wink...stignemo curu u ljubičastim vručim hlačicam i žutom topiću (neznam tko je, a i nemogu predpostavit po ciljnoj listi....). Trčimo dosta dugo s njom, čejnđamo si vodu party, ide ona s nama yes, međutim, nekak po disanju namcor mi se činilo, da nebu dugo wink. Na 15.km se približavamo Ingrid N. eek, a Petra P. nam je još uvijek na nekih 200-250m, zaliven hmmmm, „valjda, će stić,...“: si mislim. Ljubičeste hlačice su ostale iza nas wave i „Veteranku“ smo brzo prestigli, a sve je nekako nizbrdooooo sretan....Nakon oznake za 16.km, mi je sve već bilo dobro poznato od starta, pa sam si u glavi nekako mogla napravit sliku završnice yes. Uštedit se za zadnjih 2 relativno ravna km naughty. Malo si preračunavam, hmmmm pa moglo bi to biti oko 1:38 njami, mrakaaaačaaaa... ajmoooo thumbup. Na zadnjoj nizbrdici prije ravnice i podvožnjaka prestigli smo još jednu curu, u daljini cca 250 m Petra P. Skoro stiže Jasminku Z...ajmooo Petraaaa thumbup.
Poslije uspona iz tuneliča samo još držanje tempa, koji je bio po prolazima jakoooo brz nut. No, s obzirom da nam je zadnji km trajao 5:33, mislim da su prolazi po km ipak bili sporiji, (18. i 19.km od 4:13 i 4:16) nemoguče, hihihihihi.....ali nam je završnica zato bila cool thumbup. Ušli u zadnjih cca 300m, grupica koja nam je bila na nizbrdici dosta daleko, sad nam je bila „tako blizu“ i još šprint zadnjih 100metaraaaaaa cool. Gotovooooo, Moj rez: 1:37:27; Jeeeeee naughty, suuupeerrrr thumbup.... Ma, no coment!
Krenuli smo na rastrčavanje sretan, u suprotnom smjeru trke. Malo navijam mah, dijelim vodu, pozdravljanje i bodrenje.....ajmo dočekat i ispratit Žanu yes...kad ono, ni Ž od Žane eek....ma di je eek....već smo stigli skoro do 3.km....ide auto sa rotirkama cool, zaustavlja se smokin u podnožju......I, gore, na brdu – ona yes! Iza nje - 5 policijskih auta smokin, a iza cijeli riječki promet smijeh – kolooonaaaaa,....hahahahaha rofl. Odtrčali smo s nom u cilj – cool....
Presvlačenje, nazad do birca party, klopa njami (djelili su fritaju sa šparogama – dobro), čekanje proglašenja zijev, kafenisanje,...
S obzirom na kompjutersku obradu podataka i to da smo imali čipove, po meni rezultati bi morali biti poznati odmah rolleyes. Kako je sve već u naprijed obrađeno – kategorije se izvuku sa par klikova. Ma ne tuzan, proglašenje je opet bilo „kasno“ zijev, a na pozornici se voditelju žurilo blabla, ko da se boji da, će mu netko zaboravit platit prekovremene greedy ili se pak organizator bojao da će mu grad naplatit kaznu eek. Neznam ćemu?! Sve je meni to zvučalo z brda z dola i požurujuće rolleyes.
26.04.09. u Rijeci „Homo si teč“ thumbup je ogroman projekt: humanitarna trka di nekoliko 1000 građana trči 2 ili 3km, natjcanja za djecu, ulična košarka, nogotenis, u sklopu polumaratona i štafete 3x7km, a di je još juniorski cestovni kup hrvatske?! Polumaraton u RI je jedna od službenih trka Hucipt-a, prema tome, mora bit i na toj razini. I sve je bilo stvarno super i dobro. Vjerojatno to ima veze sa osobnim doživljajem trke. Jedino što se meni stvarno nije sviđalo je ovo:
Voditelj proglašenja zove prvih 5 žena, i druga ukupno mu kaže „pa ne, to nije dobro vrijeme!?“...a on njoj nešto tipa pa da ako nije nada se da je bilo i bolje ili tak nekako....dobro se snašao.....Međutim, kad smo dobili informaciju, gdje možemo pogledati službene rezultate, ispostavilo se, da isti nisu u skladu sa vremenom na displeju kod ulaska u cilj....cca 30sek razlike, na štetu trkača...Halo?! Ja sama sat u cilju nisam gledala, jer za to imam štopericu i taj dan mi sekunde zaista nisu bile važne....a nekima jesu! A još nisam vidjela da netko izda ciljnu listu, (a još kada ta ista obrada podataka košta tisuče kuna) a na njoj samo godišta rođenja bez kategorija?!, ma, bez veze.
I šta me zapravo smeta? Ja nisam primjetila niti čula, da se voditelj u ime organizatora ili da nas je sam organizator obavjestio o nenamjernoj grešci – da je sat startao 30sekundi kasnije. Dakle, seljačke fore!: Kad smo kod kombija pregledavale rezultate i nekim curama je stvarno bilo nejasno, kako sad to,...? Kaže nam dečko za laptopom: “Pa malo se spetljao sat na startu, kasnije smo stisnuli...“ Pitam ga: „A zašto imamo čipove, šta je sa brutto i netto vremenom?“ Objasnio mi je kako je službeno vrijeme tak i tak brutto, a i u Hrvatskoj su samo u Vž bili btt i ntt, međutim kod nas to tak nije važno, jer je tako malo natjecatelja u trci, pa su razlike 2 – 3 sekunde....ma nemoj, budala, tko je tebi rekao da smiješ sa trkačima pregovarat oko sekunda hahahahahahahahaha.....
Kako god, ako ne pitaš, ne saznaš! A na organizatoru je bilo a nas obavjesti da je sat u cilju kasnioooooo... .

komentiraj (1) * ispiši * #

20

ponedjeljak

travanj

2009

Polumaraton Jurjevo 2009.

19:04.09., nedjelja, Gornja stubica
19,3km, ponekoliko uspona i dugih nizbrdica
Start kod "Gubčeve Lipe" u 10:30
Najava trke
REZULTATI
FOTKE

Jurjevooo....a di je već ta trka u mojoj glavi? sretan....pretinac: „History“....hihihihih.....danas je naime već petak 24.04., jučer sam odtrčala Zgkros ligu, a u nedelju me čeka Riječki polumaraton...
Drugi film....već sam u novim „pobjedama“, tako da ću o Jurjevu na kratko.
Trka koju svakako mogu preporućit svakome. 19,3km, staza (95%asfalt) je jako šarolika. Podosta jakih ali kratko/slatkih uzbrdica, duge nizbrdiiiiceeee i nešto manje ravnih djelova. Najslađe je na kraju, gdje na ravnici vidite cilj ali vam je visoko sa desne strane jer se zadnjih cca 400m treba popet na plato....
Organizacija jako dobra. Trka je više manje lokalnog karaktera pa nema gužvi kod prijave. Majice-standardne prevelike znojuše, za startninu od 50 kuna dobijete još: okrijepe (koje su dovoljno česte), a lokalci navijaju (malo njih ali s obzirom da je kod nas to rijetkost je ovo za primjetiti), ručak, pića koliko očeš, kremšnite, prozivanje imena kod dolazka u cilj, muzika po narudžbi, glazba i ples (za najhrabrije) uz ručak i čeeeeekaaaaanjeeeee na proglašenje...
Kako mi je bilo trčat ovaj neravni „polumaraton“ nakon Traverse-reverse Light? Iznenađujuće lako, noge me uopće nisu mučile, bila sam umorna to sam osjetila definitivno, ali možda čak više od nespavanja. Na startu sam se osječala pospano za popizdit, ko da nisam spavala 5dana. Međutim nakon par km se to promjenilo, držala sam tempo, sve uzbrdice sam hrabro istrčala i eto... Moj rez: 1:41:16 - Zelo dobro hihihihihi....
CU in Rijeka.... e tu bi ja već malo ispod 1:40:00 pa makar za sekundu, dosta mi je više ljenčarenja na trkama, treba se malo proventilirat za jesen kad bi htjela oderat svoj PB na polumaratonu.....

komentiraj (0) * ispiši * #

Treking: "TRAVERSA - REVERSA"

18.04.09., subota, PP Medvednica

Treking: "TRAVERSA REVERSA" - najava

ULTRA: preko 60km, start Zelina/ 9:00, cilj Podsused
LIGHT: 31km, 1300m VR, start Tunel/11:00, cilj Podsused

REZULTATI Ultra&Light
FOTKE SVIH KT sa kartom sa strane
Fotke Pinky
Još fotki


Moje viđenje/doživljaj:
Light kategorija, cca 31km, cca 1.300m v.r., Rezultat: 3:59:33;
U zadnji čas- cca 15 min prije starta dotramvajala sam se na Gračane smokin. Zanimljivo eek da su na tramvaju broj 15 bili i Froezel i Vareškić - zajedno smo ušli u cilj/Podsused.
Od 2005. prošla sam skoro sve trekinge, večina ultra i skužila da nemam „živaca“ headbang, a ni talenta namcor pa ni strpljivosti mad za orientaciju/gledanje u kartu i o kompasu i sličnim stvarima nemam pojma zubo....
Zato je meni svaki „avanturizam“ na Medvednici prvi izbor thumbup. Jer se već u startu neću prejako spetljat yes i gubiti „dragocijeno“ vrijeme.
„Medotrek“ (Trekingliga/Šimun/2007.) mi je ostao u fenomenalnom siječanju smokin, što zbog super plasmana naughty, što zbog potvrde da mi odgovaraju „supermazohističko“ duge, orijentacijski nezahtjevne ture. U zadnje vrijeme više sam se posvetila cestovnom i planinskom trčanju puno se trka poklapa sa trekinzima tako da ove godine na Medotrek nemogu cry....
Zato „Traversa-Reversa“ yes, kao mini pripreme za planinsko trčanje nut i „pikiranje“ njami na Plitvički maraton.
Zašto ne Ultra eek ? Jer je preduga dead hahahaha wink....Jednostavno, trenutno se bavim trčanjem, što znači da bi na ultri pretjerala zujo i završila na tjedan dana u kerevetcu zaliven ...
Na Light verziji, mi je bilo "sve jasno", a i Huti&Čura su sve dobro pojasnili thumbup i dali više nego nazorne upute-hvala! Čak smo (AK Sljeme), tjedan dana ranije obavili dva trkačka treninga smokin, oko Slapa sopot i Kamenih svatova. Tak da sam barem malo skužila yes di je to i kako to izgleda. Međutim da nisam imala društvo mah , sigurno bi poduže bauljala na stazi zubo....
U 11:04:00 smo imali „digitalni“ start kod tunela rofl – tj. Čura je ubacil onu crvenu, jaku petardu u tunel....boooooooommmmm i krečemo thumbup.
Hihihihihi wink, kako je ovo, i nadam se bu ostala, još uvijek „underground“ trka cool, na startu nije bilo nekih prejakih i nabrijanih zvijerki – neki su bili na Ultri ;), sam upala u prvu jakosnu grupu naughty. Bilo mi je čudno, kako mogu trčati na startu (dugo nisam bila na trekingu) sretan....
Od Tunela do početka Bikčevićeve sam lagano trčkarala u prvim redovima, što se jasno promjenilo na usponu zujo. Ispred su bili Froesel, Božo, Vareškić, Orehoci, pa i Iva R. me brzo prestigla nono, međutim ona je prije Njivica pričekala „svoje spore dečke“ zubo. Kod Njivica su me stigli Iva K. I Kruno H.
Prva KT je bila na Mićinom vrelu party, na sjevernoj stazi/greben Medvednice/put od Hunjke prema Vrhu (Sljemenski maraton). Prije treka sam se malo raspitivala eek, dali bi bilo bolje ići preko Puntijarke ili po „klasiki“ pa presječ gore na Hunjku?? Većina je rekla na Hunjku, a ja ko zadnji tutlek lud za Ivom i Krunom po krajnje desnoj stazi (izbija se na makedam, ko a nisam već najmanje 5x bila na trenngu- tzv. "klasika" rolleyes, rofl) prema Hunjki, di nas je stigao Goran T. Još bolje, jer nismo bili sigurni da je to dobra varijanta. Međutim informacija, da je ovo krače ali žešče nut me malo smirila (iako još sada neznam koja je krača, bolja ili šta sve ne...wink ). Iva K. i Kruno su ostali iza zbog društva. Tako smo sa Goranom odgazili nut mrcine prema Hunjki i kako nismo vješti u kračenju nono popeli smo se na asfalt i nizbdo odtrčali do Hunjke, pa na Mićino vrelo rolleyes /round and round I go,.... zubo/. Di je nastala sveopča pomutnja eek, kad smo ugledali Slavka S., kako je došao prije nas?! sretan Dotočila sam vode party i trk solo naprijed...Prestigla Slavka, koji me informirao da je preko Puntijarke ipak puno brže blablabla smijeh..Ma Ok, šta sad? Idemo dalje:.....
Dok sam trčala prema Vrhu/KT2/okrijepa/živa kontrola, prisječala sam se svog učestvovanja na prošlogodišnjem Slejemenskom maratonu smokin, di sam u štafeti odtrčala dosta dobro sretan....To me odmah podiglo naughty i onaj komad hebene uzbrdice zujo uz skijalište, sam odgazila trčajuči u jednom komadu uf,uf....
Na Vrhu okrijepa party, njami, fino ....(sok, cola, čokolada, fotkanje)....predivno thumbup....Tu je bio i Vareškić, koji me pitao dali znam put do Risnjaka eek, idemo zajedno....odtrči on naprijed eek kao- ja ću njega stič nizbrdo yes....Međutim već kod onog spusta do Tomislavca, mi je bilo jasno da je čovjek ultra brz eek i da ima bržih nizbrdaša od mene cool....Stigla sam ga kod Pansiona Medvednica – jer je stao zbog kamenja u tenisicama rolleyes...U glavnom sam ja trčala za njim eek, a on je pogledavao dali dobro ide belj.....Kod Risnjaka, di je trebalo potražiti KT3 Paserov Prevjes sreli smo Froesla eek, koji je na treningu spominjao da su oni kao djeca tamo vježbali penjanje. A tu se pokazalo da ipak imam malo orijentacijske logike sretan. Huti nam je rekel, da između dvije staze pičimo dolje i da ćemo bez beda nać Prevjes thumbup. Ovi dva su se nječkali no rolleyes zubo jedan lijevo, drugi desno....a meni se učinilo da bi mogla biti neka kao polustaza i zapičim dolje smokin te odma ugledam stare markacije te netom poslije sa lijeve strane nekakvu gmotu kamenja, pa sam povezala, da je valjda to to di se može penjati.... Hahahaha thumbup eto, zato smo tu KT 3 našli u tren oka yes...Eeee, posli se treba i vratit iz te rupe zujo. Ma nije to bilo ništa strašno cool. Krenuli smo dosta gore, pa ful ljevo i odmah izbili na stazi.....Ma fenomenalno cool, sam da ne trbam previše razmišljat di sam i kud idem. Dio prema KT4 Slap Sopot mi je bio potpuno poznat pjeva, jer smo baš taj dio trčkarali na treningu. Samo je trebalo paziti da od Grajfove kopanje nižeeeee dolje ne promašiš nono oštro skretanje desno. A do tog skretanja nikad doč eek. Pojam duljine i vremena mi se totalno pomutio smijeh iako sam taj dio odradila i gore i natrag.....no svejedno smo dobro uboli thumbup stari veliki panj i strmoglavili se dolje....Vareškić prvi, naravno na glavu lud, ja „rezervirano“ za njim zubo, a Froesel laganini pjeva, jer mrzi nizbrdice sretan.....
Kod KT4 Slap Sopot, smo malo iznenadili Hutija i Čuru zubo, koji su taman donjeli okrijepu. Spustili smo se dolje do vode i pocvikali kontrole te se vratili na mostič... njamiparty fino pit i jest te fotkat.....Skužili smo da je vjerojatno Orehoci prije nas namcor sretan i da je nažalost bio prebz i ostao bez čokse belj smijeh....
I nastavak zijev sretan... put prema KT5/Kameni svatovi.....Tu nam je pomogel Freoesel a i Vareškić zna dio puta....ako odmah trefiš, a nije teško, od Slapa put za Ponikve nemaš se šta izgubiti yes....Izbiješ lijevo na glavni put i onda već poznato skretanje (od treninga) prema Kamenim svatovima cool. Međutim, za mene bi bilo kobno namcor, da sam bila sama na planinarskom putu br 6, jer ima nekoliko račvanja, a meni je mozak nakon 3 sata trčanja zbunjola lud, i inače hahahahaha....Nakon jedno tri moja preupitivanja blabla eek, dali su pratioci sigurni da baš tu treba lijevo rolleyes ili desno eek stigli smo na KT5 smijeh, di smo se malo okrijepili party i razgledali novo gradilište još jednog shoping centra....spustili se dolje u Dom, da bi ja tankirala vodu jer nas ipak još čeka poduža trkačka dionica spuštanja zijev u Podsused....Ali eek, gle vraga, oni pak nemaju vode nono, samo kišnica, nije za pit tuzan. Ok, daj mi onda prodajte vodu greedy, a to je trajalo cijeluuuu vjeeečnost zaliven, dok su je dovukli „iz podruma“? pa našli sitno, ajmeeee zubo – kaj oni neznaju da smo mi u trci? – nama se žuri rofl...hahahahahahahah.....no to smo obavili wink.... Froesel je već otišao dalje pjeva, jer da ćemo ga stič na onom blatu kod nizbrdica. Pravilno smo skrenuli lijevo yes, a ne desno nono dolje prema Jablanovcu (opet zahvaljujuči dugačkom rođendanskom treningu AK Sljeme). Froesel nas je doslovno čekao kod onog „blata“ eek jer se od Uskrsnog ponedeljka vizualna situacija tog dijela totano promjenila bang...Buldožerima su razrovali cijeli put namcor, pa smo bili malo zbunjeni ali u roku sekundi uboli pravu stazu thumbup i naišli na tešku mehanizaciju na djelu rolleyes te krenuli u spuštanje,.... spuštanje zijev, pa skretanje oštro desno za Podsused yes, pa spuštanje, spuštanje zijev, pazi marke, spuštanje zijev, gledaj Podsused, spuštanje zijev....aaaaa puknucu spuštanje zubo rofl.....Točno sam zapamtila kada mi je na treningu Višnja rekla:“Evo još malo, pa civilizacija...“....jer je teren počeo sličit na bob stazu sretan sa nasipanim građevinskim odpadom....eto tek tu sam prebacila u 4 brzinu za nizbrdo yes.....tek kad smo izbili u svijet kuča i polucesta sam prebacila u brzinu broj 5 nut i kasnije još mrvicu brže prema Cilju Dvorana Sutinska Vrela....CILJ jeeeeeee thumbup....došla druga thumbup, odmah do mene Froesel a par sekundi iza njega Vareškić....
Eto, ovo je iz perspektive dugoprugašice, jedan lijepi dugački trening. Totalno nešto drugo nego prije 2 godine kad mi je trkačka forma bila na puno, puno nižoj razini. Tako da je za mene ovo bilo laganini, na domačem terenu, lijepo iskustvo....
O Organizaciji: Sve apsolutno za +5 yes: Domača atmosfera, odnos organizatora: ljubazan domač, dobronamjeran i nadasve skrban, staza fenomenalna, okrijepe – pravo čudo i savršenstvo, klopa-predobar gulaž, cuga, svlačione, tuš, druženje, učesniške medalje, super/ludo dobre majice, najboljima pehari i nagrade, ma na sve su Huti&Čura mislili i sve uz pomoč šačice volontera jako dobro organizirali. Čak smo i rezultate na mail dobili u roku par sati!
Nema se što zamjerit! Samo pohvalit! thumbup thumbup thumbup
S pravom su godinama kudili i dobronamjerno kritizirali organizatore treking trka – jer su svima dokazali da se sve može, ako nešto radiš sa srcem i sa voljom. Doduše nismo svi isti, a ovaj dvojac je unio dio sebe u njihovu trku i mogu reč, da im ovo dobro stoji i neka nastave....

komentiraj (0) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>