Pregled posta

Treking: "TRAVERSA - REVERSA"

18.04.09., subota, PP Medvednica

Treking: "TRAVERSA REVERSA" - najava

ULTRA: preko 60km, start Zelina/ 9:00, cilj Podsused
LIGHT: 31km, 1300m VR, start Tunel/11:00, cilj Podsused

REZULTATI Ultra&Light
FOTKE SVIH KT sa kartom sa strane
Fotke Pinky
Još fotki


Moje viđenje/doživljaj:
Light kategorija, cca 31km, cca 1.300m v.r., Rezultat: 3:59:33;
U zadnji čas- cca 15 min prije starta dotramvajala sam se na Gračane . Zanimljivo da su na tramvaju broj 15 bili i Froezel i Vareškić - zajedno smo ušli u cilj/Podsused.
Od 2005. prošla sam skoro sve trekinge, večina ultra i skužila da nemam „živaca“ , a ni talenta pa ni strpljivosti za orientaciju/gledanje u kartu i o kompasu i sličnim stvarima nemam pojma ....
Zato je meni svaki „avanturizam“ na Medvednici prvi izbor . Jer se već u startu neću prejako spetljat i gubiti „dragocijeno“ vrijeme.
„Medotrek“ (Trekingliga/Šimun/2007.) mi je ostao u fenomenalnom siječanju , što zbog super plasmana , što zbog potvrde da mi odgovaraju „supermazohističko“ duge, orijentacijski nezahtjevne ture. U zadnje vrijeme više sam se posvetila cestovnom i planinskom trčanju puno se trka poklapa sa trekinzima tako da ove godine na Medotrek nemogu ....
Zato „Traversa-Reversa“ , kao mini pripreme za planinsko trčanje i „pikiranje“ na Plitvički maraton.
Zašto ne Ultra ? Jer je preduga hahahaha ....Jednostavno, trenutno se bavim trčanjem, što znači da bi na ultri pretjerala i završila na tjedan dana u kerevetcu ...
Na Light verziji, mi je bilo "sve jasno", a i Huti&Čura su sve dobro pojasnili i dali više nego nazorne upute-hvala! Čak smo (AK Sljeme), tjedan dana ranije obavili dva trkačka treninga , oko Slapa sopot i Kamenih svatova. Tak da sam barem malo skužila di je to i kako to izgleda. Međutim da nisam imala društvo , sigurno bi poduže bauljala na stazi ....
U 11:04:00 smo imali „digitalni“ start kod tunela – tj. Čura je ubacil onu crvenu, jaku petardu u tunel....boooooooommmmm i krečemo .
Hihihihihi , kako je ovo, i nadam se bu ostala, još uvijek „underground“ trka , na startu nije bilo nekih prejakih i nabrijanih zvijerki – neki su bili na Ultri ;), sam upala u prvu jakosnu grupu . Bilo mi je čudno, kako mogu trčati na startu (dugo nisam bila na trekingu) ....
Od Tunela do početka Bikčevićeve sam lagano trčkarala u prvim redovima, što se jasno promjenilo na usponu . Ispred su bili Froesel, Božo, Vareškić, Orehoci, pa i Iva R. me brzo prestigla , međutim ona je prije Njivica pričekala „svoje spore dečke“ . Kod Njivica su me stigli Iva K. I Kruno H.
Prva KT je bila na Mićinom vrelu , na sjevernoj stazi/greben Medvednice/put od Hunjke prema Vrhu (Sljemenski maraton). Prije treka sam se malo raspitivala , dali bi bilo bolje ići preko Puntijarke ili po „klasiki“ pa presječ gore na Hunjku?? Većina je rekla na Hunjku, a ja ko zadnji tutlek za Ivom i Krunom po krajnje desnoj stazi (izbija se na makedam, ko a nisam već najmanje 5x bila na trenngu- tzv. "klasika" , ) prema Hunjki, di nas je stigao Goran T. Još bolje, jer nismo bili sigurni da je to dobra varijanta. Međutim informacija, da je ovo krače ali žešče me malo smirila (iako još sada neznam koja je krača, bolja ili šta sve ne... ). Iva K. i Kruno su ostali iza zbog društva. Tako smo sa Goranom odgazili mrcine prema Hunjki i kako nismo vješti u kračenju popeli smo se na asfalt i nizbdo odtrčali do Hunjke, pa na Mićino vrelo /round and round I go,.... /. Di je nastala sveopča pomutnja , kad smo ugledali Slavka S., kako je došao prije nas?! Dotočila sam vode i trk solo naprijed...Prestigla Slavka, koji me informirao da je preko Puntijarke ipak puno brže blablabla ..Ma Ok, šta sad? Idemo dalje:.....
Dok sam trčala prema Vrhu/KT2/okrijepa/živa kontrola, prisječala sam se svog učestvovanja na prošlogodišnjem Slejemenskom maratonu , di sam u štafeti odtrčala dosta dobro ....To me odmah podiglo i onaj komad hebene uzbrdice uz skijalište, sam odgazila trčajuči u jednom komadu uf,uf....
Na Vrhu okrijepa , , ....(sok, cola, čokolada, fotkanje)....predivno ....Tu je bio i Vareškić, koji me pitao dali znam put do Risnjaka , idemo zajedno....odtrči on naprijed kao- ja ću njega stič nizbrdo ....Međutim već kod onog spusta do Tomislavca, mi je bilo jasno da je čovjek ultra brz i da ima bržih nizbrdaša od mene ....Stigla sam ga kod Pansiona Medvednica – jer je stao zbog kamenja u tenisicama ...U glavnom sam ja trčala za njim , a on je pogledavao dali dobro ide .....Kod Risnjaka, di je trebalo potražiti KT3 Paserov Prevjes sreli smo Froesla , koji je na treningu spominjao da su oni kao djeca tamo vježbali penjanje. A tu se pokazalo da ipak imam malo orijentacijske logike . Huti nam je rekel, da između dvije staze pičimo dolje i da ćemo bez beda nać Prevjes . Ovi dva su se nječkali jedan lijevo, drugi desno....a meni se učinilo da bi mogla biti neka kao polustaza i zapičim dolje te odma ugledam stare markacije te netom poslije sa lijeve strane nekakvu gmotu kamenja, pa sam povezala, da je valjda to to di se može penjati.... Hahahaha eto, zato smo tu KT 3 našli u tren oka ...Eeee, posli se treba i vratit iz te rupe . Ma nije to bilo ništa strašno . Krenuli smo dosta gore, pa ful ljevo i odmah izbili na stazi.....Ma fenomenalno , sam da ne trbam previše razmišljat di sam i kud idem. Dio prema KT4 Slap Sopot mi je bio potpuno poznat , jer smo baš taj dio trčkarali na treningu. Samo je trebalo paziti da od Grajfove kopanje nižeeeee dolje ne promašiš oštro skretanje desno. A do tog skretanja nikad doč . Pojam duljine i vremena mi se totalno pomutio iako sam taj dio odradila i gore i natrag.....no svejedno smo dobro uboli stari veliki panj i strmoglavili se dolje....Vareškić prvi, naravno na glavu , ja „rezervirano“ za njim , a Froesel laganini , jer mrzi nizbrdice .....
Kod KT4 Slap Sopot, smo malo iznenadili Hutija i Čuru , koji su taman donjeli okrijepu. Spustili smo se dolje do vode i pocvikali kontrole te se vratili na mostič... pit i jest te fotkat.....Skužili smo da je vjerojatno Orehoci prije nas i da je nažalost bio prebz i ostao bez čokse ....
I nastavak ... put prema KT5/Kameni svatovi.....Tu nam je pomogel Freoesel a i Vareškić zna dio puta....ako odmah trefiš, a nije teško, od Slapa put za Ponikve nemaš se šta izgubiti ....Izbiješ lijevo na glavni put i onda već poznato skretanje (od treninga) prema Kamenim svatovima . Međutim, za mene bi bilo kobno , da sam bila sama na planinarskom putu br 6, jer ima nekoliko račvanja, a meni je mozak nakon 3 sata trčanja zbunjola , i inače hahahahaha....Nakon jedno tri moja preupitivanja , dali su pratioci sigurni da baš tu treba lijevo ili desno stigli smo na KT5 , di smo se malo okrijepili i razgledali novo gradilište još jednog shoping centra....spustili se dolje u Dom, da bi ja tankirala vodu jer nas ipak još čeka poduža trkačka dionica spuštanja u Podsused....Ali , gle vraga, oni pak nemaju vode , samo kišnica, nije za pit . Ok, daj mi onda prodajte vodu , a to je trajalo cijeluuuu vjeeečnost , dok su je dovukli „iz podruma“? pa našli sitno, ajmeeee – kaj oni neznaju da smo mi u trci? – nama se žuri ...hahahahahahahah.....no to smo obavili .... Froesel je već otišao dalje , jer da ćemo ga stič na onom blatu kod nizbrdica. Pravilno smo skrenuli lijevo , a ne desno dolje prema Jablanovcu (opet zahvaljujuči dugačkom rođendanskom treningu AK Sljeme). Froesel nas je doslovno čekao kod onog „blata“ jer se od Uskrsnog ponedeljka vizualna situacija tog dijela totano promjenila ...Buldožerima su razrovali cijeli put , pa smo bili malo zbunjeni ali u roku sekundi uboli pravu stazu i naišli na tešku mehanizaciju na djelu te krenuli u spuštanje,.... spuštanje , pa skretanje oštro desno za Podsused , pa spuštanje, spuštanje , pazi marke, spuštanje , gledaj Podsused, spuštanje ....aaaaa spuštanje .....Točno sam zapamtila kada mi je na treningu Višnja rekla:“Evo još malo, pa civilizacija...“....jer je teren počeo sličit na bob stazu sa nasipanim građevinskim odpadom....eto tek tu sam prebacila u 4 brzinu za nizbrdo .....tek kad smo izbili u svijet kuča i polucesta sam prebacila u brzinu broj 5 i kasnije još mrvicu brže prema Cilju Dvorana Sutinska Vrela....CILJ jeeeeeee ....došla druga , odmah do mene Froesel a par sekundi iza njega Vareškić....
Eto, ovo je iz perspektive dugoprugašice, jedan lijepi dugački trening. Totalno nešto drugo nego prije 2 godine kad mi je trkačka forma bila na puno, puno nižoj razini. Tako da je za mene ovo bilo laganini, na domačem terenu, lijepo iskustvo....
O Organizaciji: Sve apsolutno za +5 : Domača atmosfera, odnos organizatora: ljubazan domač, dobronamjeran i nadasve skrban, staza fenomenalna, okrijepe – pravo čudo i savršenstvo, klopa-predobar gulaž, cuga, svlačione, tuš, druženje, učesniške medalje, super/ludo dobre majice, najboljima pehari i nagrade, ma na sve su Huti&Čura mislili i sve uz pomoč šačice volontera jako dobro organizirali. Čak smo i rezultate na mail dobili u roku par sati!
Nema se što zamjerit! Samo pohvalit!
S pravom su godinama kudili i dobronamjerno kritizirali organizatore treking trka – jer su svima dokazali da se sve može, ako nešto radiš sa srcem i sa voljom. Doduše nismo svi isti, a ovaj dvojac je unio dio sebe u njihovu trku i mogu reč, da im ovo dobro stoji i neka nastave....

Post je objavljen 20.04.2009. u 08:27 sati.