8. Riječki Polumaraton

Rijeka, Korzo, 26.04.09.,
9:30, 21,1km – gori/doli

Ranooo ujutro potrpali smo se u aute, kod standardnog okupljališta na parkiralištu Bille....
Na prijave – tj. podizanje startnih brojeva, „famoznih“ čipova i poklon vrečice (sa zanimljivom/kvalitetnom majicom ), stigli smo oko 7 ujutro ...
Dovoljno vremena za opuštanje , kavice , pražnjenje i zagrijavanje . Na prijave su nas puštali po 8 u grupi , hmmmm.....ok, valjda, da se svi ne gužvamo unutra, ispalo je dobro .
Stacionirali smo se u bircu tik do starta . Opet desetci poznatih trkača, pozdravi, osmjesi, dobre želje ,....Povratak na parkiralište, presvlačenje, priprema, povratak/zagrijavanje u blizinu Starta na Korzu. Bilo je dosta hladnjikavo , no adrenalin je odradio svoje, jer mi ni na zagrijavanju nije trebalo više od klubskog dresa bez rukava.
U Rijeci još nisam trčala polumaraton. Već je dovoljno uzbuđujuće pred trku kad neznaš stazu , a kamoli kad je konfiguracija neobična : sa dugim uzbrdicama i beskonačnim nizbrdicama. Najbolje nam je to objasnio Kovač H., iako sam sama na trci, nakon 7km, sve manje vjerovala u njegov opis i taktiku .
Na startu sam srela „domače“ trekere i trekerice , neke čak nakon dugooooo vremena. Ko da me sunce obasjalo , nasmijana lica, „Pa di si, šta ima....?“, u potpuno drugom ambijentu - za razliku od pustolovina po raznim šumama, kamenjarima,... Nemožeš., a da se ne, iskreno nasmiješ asociacijama, koje te vežu za poznata lica, iz zajedničkih bauljanja, trekanja i trčanja bez štoperice,....pozdrav svim trekerima i sretno na Medvednici!
Start, štopericu sam naravno stisla na tepihu (na to uvijek pazim, iako sam kasnije saznala, da je službeno vrijeme ono brutto ), ma nema veze, važno da ja znam koliko mogu i da si malo kontroliram prolaze , a ostalo je bilo tak i tak nepoznato zbog konfiguracije terena. I krečemo , ajme, pa dosta brzo, tek sam skužila oznaku za 2.km, i prolaz je bio 4:29, totalno prebrzo , ali osječaj nije bio takav, vjerojatno su i ti km bili „prekratki“. Pa i da je 5 sekundi sporije, još uvijek prebrzo za početak , a osiječaj dobar . Međutim to te može i te kako zeznuti , jer na duge pruge treba uvijek uči oprezno! Još ima dosta do 21km ....
U 3.km počinje uzbrdica i na oznaci sam stigla Petru P., koja je lovila normu za NY maraton (ispod 1:37:00). Treniramo zajedno, trčimo na ligama i trkama.... malo me zabrinulo da nije prebrzo startala, jer joj završnice nisu ekstra brze, pa ako pukne, nema joj spasa . Malo smo pročavrljale, prebrzi start, ona je vidjela tek 3.km ali bude već nekako . Ajme a uzbrdicaaaaaa , dugaaaaa , nikaaaad krajaaaa , hebenoooo. No, noge idu , herc, pljuča; sve u granicama normale , iako nam je teško. U 4. km nas je prestigla Ingrid N. Iz Veterana . Uf, mislim si „Žena trenira, vidi je kako ide, to bu neki dobar rezultat, ide u brdo ko mašina....odeeee ona...“ I tak, borimo se sa brdom , ubrzo dođe nizbrdica , na dnu, ispod mosta oznaka 5.km i okrijepa . E, to me mrvicu zasmetalo, jer se taman zalaufaš , a moraš usporit i uzet vodu (koju ne propuštam). Malo mi je to razdrmalo ritam , čak su me neki i prestigli, međutim, nakon km opet iste face . Opet trčim sa Petrom i sve nizbrdo, pa nizbrdo , imaš osječaj da se spuštaš sve niže i niže , nižeeeeee....“Pa majko mila!? Tko će se vračat???! Ja ne bum, riknula bum ko p****!“ : si mislim....Čujem Ratka iza nas, njegov prepoznatljiv „kašljić“, sve bliže i bliže, posli 8. km kruzao je s nama nizbrdooooooooo......Nakon oznake za 10.km ode Petra P. , napravi nam nekih 200m, pogledam štopericu, pa da : „Stisni, ajde, super, normaaaa, NY, idemoooo! “. A okret/polovica malo daljeeeeeee, nikad kraja . Okrenemo se, naravno prema goreeeee , sve me bilo strah šta će bit . Jer sam se umorila od „laganih“ nizbrdica . Međutim, 11., 12., km – ništa! Hmmmmm , pa stvarno kako je Kovač rekao , nazad je puno lakše (pod predpostavkom da se prvih 10km „ne ubiješ“ ). U jednom momentu sam u brdo čak osjetila kako malo kočim , valjda polusvjesno: „Ma šta ću sada „vuć i ubijat“ se, kad me čekaju nizbrdice i još cijela završnica ?“. I tak, borimo se s Ratkom, goooooreeeee , pa malo ravno , pa doooooljeeeee , pa ravnooooo, pa ko bi to sve zapamtio ......U glavnom držali smo ritam . Ratko je opet imao neke svoje izjave koje su samo njemu jasne ...stignemo curu u ljubičastim vručim hlačicam i žutom topiću (neznam tko je, a i nemogu predpostavit po ciljnoj listi....). Trčimo dosta dugo s njom, čejnđamo si vodu , ide ona s nama , međutim, nekak po disanju mi se činilo, da nebu dugo . Na 15.km se približavamo Ingrid N. , a Petra P. nam je još uvijek na nekih 200-250m, hmmmm, „valjda, će stić,...“: si mislim. Ljubičeste hlačice su ostale iza nas i „Veteranku“ smo brzo prestigli, a sve je nekako nizbrdooooo ....Nakon oznake za 16.km, mi je sve već bilo dobro poznato od starta, pa sam si u glavi nekako mogla napravit sliku završnice . Uštedit se za zadnjih 2 relativno ravna km . Malo si preračunavam, hmmmm pa moglo bi to biti oko 1:38 , mrakaaaačaaaa... ajmoooo . Na zadnjoj nizbrdici prije ravnice i podvožnjaka prestigli smo još jednu curu, u daljini cca 250 m Petra P. Skoro stiže Jasminku Z...ajmooo Petraaaa .
Poslije uspona iz tuneliča samo još držanje tempa, koji je bio po prolazima jakoooo brz . No, s obzirom da nam je zadnji km trajao 5:33, mislim da su prolazi po km ipak bili sporiji, (18. i 19.km od 4:13 i 4:16) nemoguče, hihihihihi.....ali nam je završnica zato bila cool . Ušli u zadnjih cca 300m, grupica koja nam je bila na nizbrdici dosta daleko, sad nam je bila „tako blizu“ i još šprint zadnjih 100metaraaaaaa . Gotovooooo, Moj rez: 1:37:27; Jeeeeee , suuupeerrrr .... Ma, no coment!
Krenuli smo na rastrčavanje , u suprotnom smjeru trke. Malo navijam , dijelim vodu, pozdravljanje i bodrenje.....ajmo dočekat i ispratit Žanu ...kad ono, ni Ž od Žane ....ma di je ....već smo stigli skoro do 3.km....ide auto sa rotirkama , zaustavlja se u podnožju......I, gore, na brdu – ona ! Iza nje - 5 policijskih auta , a iza cijeli riječki promet – kolooonaaaaa,....hahahahaha . Odtrčali smo s nom u cilj – cool....
Presvlačenje, nazad do birca , klopa (djelili su fritaju sa šparogama – dobro), čekanje proglašenja , kafenisanje,...
S obzirom na kompjutersku obradu podataka i to da smo imali čipove, po meni rezultati bi morali biti poznati odmah . Kako je sve već u naprijed obrađeno – kategorije se izvuku sa par klikova. Ma ne , proglašenje je opet bilo „kasno“ , a na pozornici se voditelju žurilo , ko da se boji da, će mu netko zaboravit platit prekovremene ili se pak organizator bojao da će mu grad naplatit kaznu . Neznam ćemu?! Sve je meni to zvučalo z brda z dola i požurujuće .
26.04.09. u Rijeci „Homo si teč“ je ogroman projekt: humanitarna trka di nekoliko 1000 građana trči 2 ili 3km, natjcanja za djecu, ulična košarka, nogotenis, u sklopu polumaratona i štafete 3x7km, a di je još juniorski cestovni kup hrvatske?! Polumaraton u RI je jedna od službenih trka Hucipt-a, prema tome, mora bit i na toj razini. I sve je bilo stvarno super i dobro. Vjerojatno to ima veze sa osobnim doživljajem trke. Jedino što se meni stvarno nije sviđalo je ovo:
Voditelj proglašenja zove prvih 5 žena, i druga ukupno mu kaže „pa ne, to nije dobro vrijeme!?“...a on njoj nešto tipa pa da ako nije nada se da je bilo i bolje ili tak nekako....dobro se snašao.....Međutim, kad smo dobili informaciju, gdje možemo pogledati službene rezultate, ispostavilo se, da isti nisu u skladu sa vremenom na displeju kod ulaska u cilj....cca 30sek razlike, na štetu trkača...Halo?! Ja sama sat u cilju nisam gledala, jer za to imam štopericu i taj dan mi sekunde zaista nisu bile važne....a nekima jesu! A još nisam vidjela da netko izda ciljnu listu, (a još kada ta ista obrada podataka košta tisuče kuna) a na njoj samo godišta rođenja bez kategorija?!, ma, bez veze.
I šta me zapravo smeta? Ja nisam primjetila niti čula, da se voditelj u ime organizatora ili da nas je sam organizator obavjestio o nenamjernoj grešci – da je sat startao 30sekundi kasnije. Dakle, seljačke fore!: Kad smo kod kombija pregledavale rezultate i nekim curama je stvarno bilo nejasno, kako sad to,...? Kaže nam dečko za laptopom: “Pa malo se spetljao sat na startu, kasnije smo stisnuli...“ Pitam ga: „A zašto imamo čipove, šta je sa brutto i netto vremenom?“ Objasnio mi je kako je službeno vrijeme tak i tak brutto, a i u Hrvatskoj su samo u Vž bili btt i ntt, međutim kod nas to tak nije važno, jer je tako malo natjecatelja u trci, pa su razlike 2 – 3 sekunde....ma nemoj, budala, tko je tebi rekao da smiješ sa trkačima pregovarat oko sekunda hahahahahahahahaha.....
Kako god, ako ne pitaš, ne saznaš! A na organizatoru je bilo a nas obavjesti da je sat u cilju kasnioooooo... .