O N A
pitaš me
zašto je stalno spominjem
ja ti odgovaram kako ne mogu bez nje
jedino mi ona nikada neće okrenuti leđa
uvijek me dočeka
s pogledom bez srama
cinični osmjeh
samo za mene na licu ima
moliš me
da je često ne spominjem
ja ti kažem kako ni sama ne znam
zbog čega joj vjerujem
uvijek je tu i kada je ne trebam
na javi i u snu
na putu buđenja umjesto sunca
govoriš mi kako si suvišan,
a ja ti opet kažem
ne brini za nju
kada nije tu osjećam je blizu
u srce ulazi kao da je njeno
zauzima počasno mjesto
podsjeti me na kočiju zlatnu
u nebo što kreće
zbog toga je volim
jer sreća me neće
zamisli, ne traži ništa od mene
sve uzme sama kako želi
naivno povjerujem njezinim riječima,
a s vremenom dođe kao lijek
na umornim vjeđama
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow.Quantum)
polomljeni dio domina
previše slaba
prebirem u rumenom predvečerju
pokrpano srce kao staru odjeću
sa tragom tvoga imena
ne znam zašto sam sama
u dubini pogleda
poigravam se sa sudbinom
iznenada ljubav pretvorim
u sjećanje na zrela muškarca
kao žrtvu ga uzimam
lomim čeljustima kao zvijer
a umjesto toplog crvenog nektara
iz vena se razlijevaju suze
tražeći oproštaj
gdje je nestao
dio polomljene kockice domina
dok u igri rastaju se dvoje stranca?
kraljica noćnih ptica
neke je stvari bolje zaboraviti
u prašini dalekih putova
odavno prijeđenih,
uzeti brige u bijeli ruksak
nositi na plećima bez bojazni
hoće li rane ispod njega nastati
sijede kose putujem kroz vrijeme
navratim na mjesta
gdje suze su zauvijek spržile travu
tamo, gdje vjetar raznosi duše onih
kojih više nema
na golo rame sletjela mi sova
nagoviješta kako noć dolazi
ružna stabla ne prepoznaju svoju sjenu
od tužnih niti ostala su ogoljela
ništa ne znači glasnicima blizina smrti
u letu između stabala se osjeti
drhtajem u tijelo ulazi
kao kraljica noćnih ptica
svaku ranu dva puta poljubi
u redu za kraj
priuštim si igru prstiju
nervozu sahranjujem u pijesak
ostajem ovdje na rubu
stojim u redu za kraj
kako bih dotakla
zrno pijeska svoje sudbine
dohvatim pruženu koricu kruha
mekana je i miriše na sutra
iskrada se pljesan
i pretvara u bljuvotine nekadašnjih snova
željnih kao pohlepa gladnog ždrijela
ako ne uzmem
postajem buntovnik sa razlogom ili bez,
nije važno
zastrašena tamnicom
u kojoj odzvanja limena glazba
praznih posuda s ostacima hrane
iz kojih je miris i okus
davno spojen u sivilu neba sa krajem
DAJ MI ODSJAJ POKORE ZA SRCE
odričemo se boje patnje
dotaknuvši strune lutnje
uplašenog koraka uz slatku glazbu
krenimo do mjesta
na kojem se sretne završetak života
kao u prozirnom balonu
upoznajmo svoje lice
je li to mjesto na kojem ostajemo
uz dvojnika slomljenog srca
sa osmjehom
što pripada drugom?
tišina voli čarobne strune,
jedino tako može zaboraviti
ništavilo i dan kada smo poklanjali sebe,
a sve se unaprijed znalo...
i to, da smo u boli sakrivali suze
kako bismo u njima sačuvali sjaj očiju,
uzdahe za imenom sraslim u srcu
jesmo li zavrijedili makar riječ oprosta?
daleko smo,
toliko daleko,
da i sutra iza noći ne postoji,
različitost duša,
a samo odsjaj nedostaje u koraku,
da te dotaknem u pokori...
OSTAJEM ČOVJEK OD OBEĆANJA by Pejak Mirjana Peki
žar dostojanstva
ne vrijeđaj
jer ne znaš kako je godinama
u tamnici ležati,
a do tebe ne dopire zraka sunca
da, baš ti,
neka ti „svijest proradi“
više nije zabluda
kako snovi nisu ostvarivi,
ali zapamti:
čovjek ostajem i uvijek ću biti
zamisli slovo na papiru
otisnuto, crnom tintom pisano,
a činilo se nesavladivo
moćno
na kraju jedne staze
postaje krhko,
lomljivo
da, baš ti,
što ne razmišljaš prije,
nego izustiš nesuvisle riječi
bez razmišljanja,
a znaj, pukne konopac
na kojem ljulja se život koji voliš
ponavljam,
da, da, baš ti,
što duše dvije svoje duše imaš
moraš znati,
da imaju je i drugi
samo, čovjekom ostati
dok gaze po tebi
nije zahvalno,
ali nikada neću prijeći
preko svojih riječi
mirno spavaj i
neka ti je vožnja u snovima duga
opusti se i uživaj
da, baš ti,
nisi više izabran za kraj
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(prow.Quantum)
NIJEMA KLISURA by Pejak Mirjana Peki
grob u klisuri izmišljenih želja
crninom omotana duša pjesnika
iz magla sivih umazanih htjenjima
priča je krenula kao gola ruka vatrom spržena
izmišljeni glasovi krenuše do skitnice
dotaknu je kao pepeo
nestvarnih koraka kao u cvjetovima mraza
ostaje slika kao optužba na nebu oslikana
ne dolaze noći na mjesta koja nitko ne posjećuje
dani ponekad svrate
da ogole i ostave tek malo nade,
okrenu dlanove prema nebu
kako bi se oprostila pokoja riječ izrečena
tu više života nema,
osim nijemih klisura u kljunovima orlova
okamenjena je Istina i Obmana
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow.Quantum)
ČUVAO TE BOG
probuđena zadivljeno izgovaram riječi
svakoga jutra ih ponovim nekoliko puta
gazim spletom trnovitih kupina
kako bih stopala prepunih rana
mekoj travi poklonila
pronalazim sreću
sakrivenu u dubokoj sjeni života
ključ u bršljanu urastao
da otvorim vrata iza kojih je ostala sramota
tako svaki dan,
sekundama iščekujem večernje tišine,
minutama poklanjam molitve,
satima korake,
požurim do mjesta
na kojem ostavljam nedovršene snove
prevagne dostojanstvo u danima
kada se vrata zatvore
ne očekujem tada ništa,
osim sklopljenih ruku i molitve
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
zalutala iskrenost boema
skrenem misli sa života bijede
povremeno ispustim suzu na ogledalo svoga lica
probudim se jutrom i ugledam čudo
usnulo tijelo moga bića
zar sam snivala pored njega,
a nisam osjetila kako treperi?
niti naklonost nisam pružila
posijanom sjemenu ostarjele jednostavnosti
možda grižnja savjesti i duševne muke dišu
kratki razgovori kojih, zapravo, nema
odsječeni cvjetovi i dalje opojno mirišu
kamo je zalutala iskrenost boema?
iskrcavam misli kao teret napuštenog broda
usnama krvavim drhtavi glas progovara
kamo starost odlazi i gdje se sakriva
bez nade, tužnih pogleda
očaj se ne prodaje ni istinita tuga
šutnjom izrečeni,
ponizno pokoreni,
pitaju:
kamo je zalutala iskrenost boema?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.Quantum)
k l e t v a
ne kunite mi oči
ne optužujte za vatrene poglede
u njima tek toliko zla ima
kao pepela pokojnika
razbacanog po moru
ne kunite mi osmjeh
ne optužujte za sreću ranjenu
ne zauzima on mjesto optuženog za krivnju
samo zavaran ne razumije tuđu bol
ni istinu nemojte kleti
ne stanuje više u srcu
doticala je tuđa usta
kako bi nastala priča
ne kunite mi život
nestvaran priznaje grešku
zbog mraka koji je svaki dan sve gušći
al' ne zbog laži ni dvoličnosti
ŽIVIM PRISTOJAN ŽIVOT MENE by Pejak Mirjana Peki
preživjet ću
nekako ću isplivati iz hladnih voda
makar odsutna duha,
slijepa za sve oko sebe
u očaju što se uvukao u krila
ja ne vidim izgubljenost u snu
ne čujem riječi
gole misli odjekuju kao aveti u noći
zauzimaju u okviru života sliku
postavljenu umjesto svijeće na ormaru
pristojan život živim
preko praga svako jutro ga prenosim
kao blagoslov
hranim se milostinjom čiste riječi
i ponavljam od početka
„prestali su disati zidovi
među kojima je sahranjena duša
kao u zarobljeništvu“
živim pristojan život mene!
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(prow. Quantum)