previše slaba
prebirem u rumenom predvečerju
pokrpano srce kao staru odjeću
sa tragom tvoga imena
ne znam zašto sam sama
u dubini pogleda
poigravam se sa sudbinom
iznenada ljubav pretvorim
u sjećanje na zrela muškarca
kao žrtvu ga uzimam
lomim čeljustima kao zvijer
a umjesto toplog crvenog nektara
iz vena se razlijevaju suze
tražeći oproštaj
gdje je nestao
dio polomljene kockice domina
dok u igri rastaju se dvoje stranca?