kraljica noćnih ptica
neke je stvari bolje zaboraviti
u prašini dalekih putova
odavno prijeđenih,
uzeti brige u bijeli ruksak
nositi na plećima bez bojazni
hoće li rane ispod njega nastati
sijede kose putujem kroz vrijeme
navratim na mjesta
gdje suze su zauvijek spržile travu
tamo, gdje vjetar raznosi duše onih
kojih više nema
na golo rame sletjela mi sova
nagoviješta kako noć dolazi
ružna stabla ne prepoznaju svoju sjenu
od tužnih niti ostala su ogoljela
ništa ne znači glasnicima blizina smrti
u letu između stabala se osjeti
drhtajem u tijelo ulazi
kao kraljica noćnih ptica
svaku ranu dva puta poljubi
