k l e t v a
ne kunite mi oči
ne optužujte za vatrene poglede
u njima tek toliko zla ima
kao pepela pokojnika
razbacanog po moru
ne kunite mi osmjeh
ne optužujte za sreću ranjenu
ne zauzima on mjesto optuženog za krivnju
samo zavaran ne razumije tuđu bol
ni istinu nemojte kleti
ne stanuje više u srcu
doticala je tuđa usta
kako bi nastala priča
ne kunite mi život
nestvaran priznaje grešku
zbog mraka koji je svaki dan sve gušći
al' ne zbog laži ni dvoličnosti
