žar dostojanstva
ne vrijeđaj
jer ne znaš kako je godinama
u tamnici ležati,
a do tebe ne dopire zraka sunca
da, baš ti,
neka ti „svijest proradi“
više nije zabluda
kako snovi nisu ostvarivi,
ali zapamti:
čovjek ostajem i uvijek ću biti
zamisli slovo na papiru
otisnuto, crnom tintom pisano,
a činilo se nesavladivo
moćno
na kraju jedne staze
postaje krhko,
lomljivo
da, baš ti,
što ne razmišljaš prije,
nego izustiš nesuvisle riječi
bez razmišljanja,
a znaj, pukne konopac
na kojem ljulja se život koji voliš
ponavljam,
da, da, baš ti,
što duše dvije svoje duše imaš
moraš znati,
da imaju je i drugi
samo, čovjekom ostati
dok gaze po tebi
nije zahvalno,
ali nikada neću prijeći
preko svojih riječi
mirno spavaj i
neka ti je vožnja u snovima duga
opusti se i uživaj
da, baš ti,
nisi više izabran za kraj