Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,20.06.2009.

Suncu mog života





Umirale su suze na prkosima
Pogledom njegovog neba dodirnute
Kapi prošle tuge i neizvjesnosti
U obruču stasalog vremena
Klizile su uglačanim bridovima duše
Otjecala nerazumjevanja u ambise
Nad kojima su se njegove ruke natkrilile
Gladna iskrenosti, žedna pažnje
Čekala je moja samoća neomeđena
Da se brzaci čiste istine sliju u njedra
Da zajauče tuga pred nadolazećom radošću
Da se nepremšteno premosti duginim spektrom
Vrtložne slutnje smirivale su nespokoje
Uzavrele u dugotrajnim isčekivanjima.
Rascvala šaputanja razmilila se krvotokom
Bliskost otkrivena i uglavljena u prozore srca
Mamila je na osjet svetosti tople nutrine
Mi, koji smo dočekali, skrasili smo svoje čežnje
Noć sa snovima dosanjanim mjesecu se naklonila
Još je samo dan ostao nedodirnut i zagonetan
Pogleda uprtog u nebesa, izrekla sam molitvu:
Rađaj se Sunce u njegovim očima
Samo tu porođeno i meni ćeš sjati.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 17:22 - "Mirisni trag" (5) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.