Umirale su suze na prkosima
Pogledom njegovog neba dodirnute
Kapi prošle tuge i neizvjesnosti
U obruču stasalog vremena
Klizile su uglačanim bridovima duše
Otjecala nerazumjevanja u ambise
Nad kojima su se njegove ruke natkrilile
Gladna iskrenosti, žedna pažnje
Čekala je moja samoća neomeđena
Da se brzaci čiste istine sliju u njedra
Da zajauče tuga pred nadolazećom radošću
Da se nepremšteno premosti duginim spektrom
Vrtložne slutnje smirivale su nespokoje
Uzavrele u dugotrajnim isčekivanjima.
Rascvala šaputanja razmilila se krvotokom
Bliskost otkrivena i uglavljena u prozore srca
Mamila je na osjet svetosti tople nutrine
Mi, koji smo dočekali, skrasili smo svoje čežnje
Noć sa snovima dosanjanim mjesecu se naklonila
Još je samo dan ostao nedodirnut i zagonetan
Pogleda uprtog u nebesa, izrekla sam molitvu:
Rađaj se Sunce u njegovim očima
Samo tu porođeno i meni ćeš sjati.