Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,19.01.2009.

Za tvoja i moja trajanja




Naslanjam se na riječi
Ostavljene na pragu duše.
Nečiji poklon, nepotpisan,
Kao skroman prilog
Za neopredjeljene misli.
Orošene zjenice mame
Tugu da se oplodi i isklija
I korov postane, moćan,
Među plemenitim zasadima
Prvorođenih nevinih želja.
Ne trebaš me voditi za ruku,
Pozovi me ohrabrujućim pogledom,
Ulovi me mislima i onom jednom
Zvijezdom repaticom, što
U nebeskom pogledu stvara
Zjenicu od tvojih i mojih milodara.
I znat ćeš kako je zaplovila
Ona čista i iskonska nada
Drobeći razum u kristale,
U zrnca .blještavih iluzija
Razasutih po oklopu nutrine.
U mojim njedrima noćivat će
Bezglasne želje ovozemaljske,
Dok vrisak dana bude darivao
Sve one nestrpljive i neobuzdane.
Nahrani me toplinom tvojih dlanova,
Osvježi me dodirom anđeoskog daha
I smjesti me u široke odaje svoje duše
Da strpljivošću pletem ogrtač vječnosti
Makar i od isparanih i podvezanih niti trajanja.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje


Photobucket
- 00:01 - "Mirisni trag" (19) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.