Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,15.01.2009.

U otjecanju




Nijemost mi jutros izvire na usnama,
A mislila sam kako će se prošla noć
Bujicom drhtaja preko nas preliti
i poslije se otakati u kapljicama smijeha.
Na prijelomima odluke ostati ili otići
Nedostajalo je tvoje izjašnjavanje,
A ti si crtao krugove po podu
Pogledom koji je govorio sve,
A nije rekao ništa konkretno.
Ono uobičajeno i dobro poznato stanje
Kod tebe, niti nešto više, a niti manje.
Ti si uvijek i bio takav, dobro pamtim,
Nejasan i nedorečen u pokretima,
Nerazumljiv i zagonetan u riječima,
A srce si okačio svjesno na obraz
Da ubija debljinom nataložene taštine.
Skupljala sam nanizane titraje sebe
Vjerujući da ćemo moći nekad opet
Drhtati, makar i u nepravilnim otkucajima
Damara, zametnutih u pupoljicima nade,
Dodirnuvši se pogledima u nadolazećoj požudi.
Lihvarski si se ponašao, skupo obračunavajući
Kamate na škrta davanja, koja sam upijala
Žedna bilo kakve nježnosti iz tvojih njedara.
Poslije tebe, nisam brojila uzdahe u otjecanju
Snova koje si pogasio pepelom zaborava.
Nisam nikad vagala koliko sam u nas ulagala
Jer je pružano dušom, širinom oba dlana,
A koliko je tvojih laži prešlo olako preko usana
Znaš samo ti i tvoja druga, manje poznata strana.
Kad si se opet pojavio u mom vidokrugu,
Kad si se našao na dohvatu mojih ruku,
U nezaobilaznom titranju dragih prepoznavanja,
Nisam mogla odoljeti ponovo probuđenoj želji...
Kao da je tek trenutak jedan prošao između
Onog prošlog, vremenu ukradenog, sudaranja
I ovog, kojeg nikako nismo sebi dozvoliti smjeli.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje



Photobucket
- 00:02 - "Mirisni trag" (22) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.