Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mirisdunje

Marketing

U otjecanju


Nijemost mi jutros izvire na usnama,
A mislila sam kako će se prošla noć
Bujicom drhtaja preko nas preliti
i poslije se otakati u kapljicama smijeha.
Na prijelomima odluke ostati ili otići
Nedostajalo je tvoje izjašnjavanje,
A ti si crtao krugove po podu
Pogledom koji je govorio sve,
A nije rekao ništa konkretno.
Ono uobičajeno i dobro poznato stanje
Kod tebe, niti nešto više, a niti manje.
Ti si uvijek i bio takav, dobro pamtim,
Nejasan i nedorečen u pokretima,
Nerazumljiv i zagonetan u riječima,
A srce si okačio svjesno na obraz
Da ubija debljinom nataložene taštine.
Skupljala sam nanizane titraje sebe
Vjerujući da ćemo moći nekad opet
Drhtati, makar i u nepravilnim otkucajima
Damara, zametnutih u pupoljicima nade,
Dodirnuvši se pogledima u nadolazećoj požudi.
Lihvarski si se ponašao, skupo obračunavajući
Kamate na škrta davanja, koja sam upijala
Žedna bilo kakve nježnosti iz tvojih njedara.
Poslije tebe, nisam brojila uzdahe u otjecanju
Snova koje si pogasio pepelom zaborava.
Nisam nikad vagala koliko sam u nas ulagala
Jer je pružano dušom, širinom oba dlana,
A koliko je tvojih laži prešlo olako preko usana
Znaš samo ti i tvoja druga, manje poznata strana.
Kad si se opet pojavio u mom vidokrugu,
Kad si se našao na dohvatu mojih ruku,
U nezaobilaznom titranju dragih prepoznavanja,
Nisam mogla odoljeti ponovo probuđenoj želji...
Kao da je tek trenutak jedan prošao između
Onog prošlog, vremenu ukradenog, sudaranja
I ovog, kojeg nikako nismo sebi dozvoliti smjeli.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje



Photobucket







Post je objavljen 15.01.2009. u 00:02 sati.