Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,11.11.2008.

Već viđeno




Mirisat će jutro nekim novim obećanjima
Koje ću slagati na tvoja vjetrovita leđa.
Do tada, ugašen dan šeta mojom kožom,
Prepličući se sa prstima poznatih nemira.
Istražuje me strpljenje, napetu od čekanja
I razapetu između ogoljelih i povijenih ramena.
Oprez me ne napušta kad te i slučajno ugledam
Na jednom od prilaza što vode u središte duše.
Dlanove i sada pružaš kao pipke, srcolovke
Sterilizirane alkoholom iz otrovanog krvotoka.

Kad zakoračim na prvu stepenicu nade,
Slijedeća će sigurno biti strpljenje u čekanju.
I svaka buduća nosit će prefiks nove pozitivnosti.
Izgrađujući sebe u trajanju trpeće objektivnosti
Slagat ću mozaik od rijetkosti našeg razumjevanja.
Ritmično razbacivanje misli odzvanja i odbija se
O zidove ukalupljenosti davno isprošenih dana.
Možda nađe odjek i u tvojim mamurnim jutrima,
Dok me budeš odstranjivao kao ispljuvak gorčine
Uzete sinoć, u prevelikoj dozi, negdje u prolazu.

U sudaru jutra sa zjenicama, zaklet ćeš se
Kako je sinoć zadnji put alkohol birao tvoje društvo
I nećeš znati pronaći pravi izgovor i riječi isprike
Zbog noći koju bi najradije zauvijek izbrisao
Zgazivši je uprljanim cipelama bljuzgave duše.

Okačena na fasadi čekanja, kao lampion sjećanja,
Osvjetlit ću pustopoljinu koju uporno ostavljaš iza sebe
Nadjenuvši ime praznini što se razvukla među nama.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (7) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.