Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,30.10.2008.

Post festum




Svugdje te u meni ima,
A po meni si tetoviran.
Kad nas više na svijetu ne bude,
U mojoj zvijezdi ćeš biti trajno sačuvan.

* * *

Ima li smisla gledati u nebo
Dok ti se odsjaj njegov
Na dlanovima mora preljeva?
Kad i u čaši obične vode
Čuješ talasanje nemirnih želja
U ime i za račun sirotinjskog veselja..

Između dva plava raja
Pakao zemaljski počiva,
Ptice što jutrima ne pjevaju
I mrak što mi u očima noćiva.
I grješnost na neobilježenom putu,
Dok te sudbina zautavlja stop palicom,
I za kaznu smješta u nekom mračnom kutu.

Može li se prepoznavanje
Dogoditi po mirisu ili sluhu?
Kad me zabljesnu zrake svjetlosti
I bezvidom me u trenu dotuku.
Hoću li šutnju uspjeti naslutiti
Kad mi slučajno dlan dodirneš,
I hoću li se tada izbezumiti
Od želje nadiruće sve do grla?
Ne optužuj me za nepostojeći grijeh
Uz onaj tvoj poznati sardonski smijeh.

Ja ne umijem više čekati
Za stolom prepunim sebe,
Da mi čežnju, kao zadnju kost,
Oglođeš i baciš pod stol psima.
Ne znam procijeniti koliko me
Još zapravo svoje u sebi ima,
A da se nije ponudilo na trpezi snova,
Avanturistima, osvajačima i lovcima,
U njihovim besmislenim pohodima
Na otvorena srca, očajem ispunjena..
I sada se šijem na pregibima,
Spajam one ostatke ugošćenja
Za neka nova sijela ili prošćenja,
Ne videći dalje od vrha nosa
Zasljepljenim očima od čekanja,
Na granici između rezignacije i ponosa.

Ali, ne bojim se, snaći ću se već,
Moj susjed će umjesto mene
Mahnuti rukom, kad budeš odlazio.
I sve če biti po protokolu, kako i dolikuje,
Kad se zatvaraju vrata prošlosti, bez scena.
Znaš, svi moji prozori što gledaju na ulaz,
Odavno su zazidani kamenjem uspomena.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (20) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.