Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,08.10.2008.

Samo se prepusti




Jesam li konačište strpljivih čekanja,
Upletena u tvoje bijele vlasi,
Kad si me dahom okrznuo na trotoaru
Gdje se svjetlost i tama sudaraju.?


Jesam li se smjelo, drskošću vjetra,
Svijala oko tebe, dotad nedodirljivog,
Ostavljajući miris zrelih dunja
Kao mrlju, trajno neizbrisivu,
U tragu vještih izmicanja,
Kao pečat otisnut na otvorenu dušu
Iz vremenima svojih ludovanja?.

Jesi li me zamišljao na utabanom putu,
Uokvirenu aureolom jasnih isčekivanja,
Znajući kako se jednom moram pojaviti,
Nakon svih fatamorgana iz vremena neprebola?

Jesi li me slikao kistom svoje mašte,
Gladan topline, žedan istine, uzdrman samoćom,
Obilježen prosječnošću običnog smrtnika,
Što se nastanio trajno na svakom raskršću,
Podijeljen na sitnozrne čestice konvergentnih atoma,
Ispisujući prvu polovinu neispunjenih snova
Po ispucalim tabanima srušenih iluzija?

Ostaju ti još dlanovi, na njima ispiši želje
I ruke podigni milostivo prema nebu.
Možda se jedan okamenjeni trenutak
Raspe u prašinu i ispuni udubljenja linija,
Čiji se smisao razabire u isčitavanju duše.

Jednom ćeš me sigurno iscijediti iz linije života,
Prepoznati u onom nenastanjenom plamenu trajanja,
Koji si godinama zaobilazio zatvorenih očiju,
Misleći kako ćeš biti spržen grješnom svjetlošću.

Otvoriš li oči, za korak si bliži ispunjenu želja,
Moja će te svjetlost sigurnim putem voditi.



stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (4) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.